Nikola Lero (Sarajevo, 19. 12. 1991): IDI DOK SI MLAD
Idi dok si mlad,
dok imaš vremena za more promjena,
za plime i oseke ljubavi, strahova i bolova
dok ti se još da upoznavati nove ljude
i dok te nije uhvatila kriza srednjih godina
poslova, kamata, školarina, rata, plata…
Dok ima strasti u tebi,
dok ti mišići za smijanje još funkcionišu
i dok ti se da raditi,
a da ti nije muka kad ideš na posao
Idi,
idi dok si zdrav,
dok ne fasuješ gastritis ili visok pritisak
ili – ne daj, bože – šta gore,
pa budeš morao „ganjati“ doktora
koji liječi za flašu viskija i 100 eura –
a čija su djeca isto doktori i isto tako će liječiti tvoju djecu,
samo što će tada biti mnogo više ljekarima u džep,
a tvoj sin neće imati posao,
jer se, kao i njegov stari, nije htio prodati za sitne pare,
pa će i njega zvati budalom – kao što su i tebe,
a tvoj želudac to više neće moći da svari.
Idi,
idi dok si mlad i ne slušaj nikog,
pogotovo ove kvazimoraliste
koji kažu da na mladima svijet ostaje
i da si dužan ispravljati sva sranja nacionalizma,
fašizma, primitivizma i još mnogih -izama
koje su sami napravili.
Uzmi lažno generacijsko breme i frljakni ga
u prvi jarak na koji naiđeš.
Idi kući i u jedan ruksak spakuj
četiri majice, troje gaće i par pantolona
i znaj da ti ne treba ništa, sem karte do prve granice.
Cariniku ćeš reći da ideš turistički – u posjetu familiji,
a obojica ćete znati da to nije istina, al’ će te ipak pustiti.
Zato idi,
idi i ne okreći se
i obavezno stavi slušalice na uši
da ne čuješ roditelje koji govore:
Pa, nije ovdje tako loše.
Evo daidžinica poznaje dekana,
mogao bi te on ubaciti „na privremeno“
bar do sljedećih izbora.
Znaj da je to laž koju moraš odmah odjebati,
jer ćeš dobiti gastritis ili visok pritisak
ili – ne daj, bože – šta gore.
Zato pusti neku staru, dobru mjuzu ac/dc ili guns-e,
odvrni do daske, pa nek` se babe u autobusu okreću
i pitaju ko si, odakle si, čiji si i gdje ćeš,
jer je to sve što naš narod zna i što je uvijek znao – pitati.
Idi,
idi dok si mlad.
Nek` tračaju mali ljudi šta hoće,
ti ćeš znati da si pokušao i da ćeš pokušati opet,
da tamo nije mnogo bolje – ali, vala, nije ni gore;
koga briga, nećeš ništa važno propustiti.
Ovdje je ionako sve isto 25 godina,
a 25 godina – to je cijeli tvoj život.
Alo, pa ima lijepih stvari,
ima strasti, ljubavi, čistih rijeka,
ima solidarnosti, dobrote, radosti,
para, zdravlja, poezije, sreće, budućnosti.
Pa, dokle ćeš više čekati?
Idi,
makar se vratio sutra.
***
Nikola Lero rođen je 1991. godine u Sarajevu. Odrastao u Bijeljini, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, kao i Muzičku školu “ Stevan Stojanović Mokranjac”. Nosilac bronzane značke grada Bijeljina za afirmaciju mladih u oblasti obrazovanja…
Nikola Lero, čiji su korijeni iz Visokog i čiji otac je poznati visočki profesor Grujo Lero, postao je Mladi ambasador Mira UNESCO-a u Bosni i Hercegovini.
“U mojoj maloj biografiji ćeš naći: bivši saradnik Unicefa, član redakcije magazina za mlade “Karike”, urednik ESTT magazina iz Amsterdama, dobitnik nagrade „Best Blogger 2017“ i svašta nešto. Živio u Sarajevu, Bijeljini, Banjaluci, radio u Briselu. Sad sam nastanjen u Norveškoj i Njemačkoj. Ali to je problem sa biografijama, ne kažu ono glavno o čovjeku. Ono suštinsko. Da sam filmofil. Da sviram klavir i da sam najljepši zalazak sunca dočekao u Umagu. Da imam gotovo 30 godina, a da mi je i dalje „South Park“ omiljena serija. Tamo nećete naći da sam Instagram pjesnik.”
