logo
bios

Tehnika vladanja ne treba silu nego laž

Objavljeno prije 4 sedmice . u čet, okt 18th, 2018

Ni onda nije bilo lako odvojiti laž od istine. Nije ni danas

AUTOR: 

Spadam u generaciju koja je prošla sve strahote predvojničke obuke. Učili smo pucati iz prastarih pušaka i slagati se u vrstu po visini. Ipak, glavni smisao nastave bila je indoktrinacija. Učili smo da su otoci naši nosači aviona, da je NATO neprijatelj, a bogme da ni Varšavski pakt nije ništa bolji.

Oni, naši neprijatelji, ratuju puštajući lažne glasine o bolesti druga Tita, zlatu u švicarskim bankama, Jovankinim nevjerama i zavjerama generala.

Učili su nas da su Hasan II. i Gadafi, Naser i Sukarno naši prijatelji, Brežnjev neprijatelj. Amerika, premda se ton povremeno mijenjao, vječni kapitalistički neprijatelj.

Holivudski filmovi i serije tumačili su se kao svjedočanstvo o ispraznom životu u obilju. Većina to nije vjerovala želeći takvo bogatstvo i misleći da svi na Zapadu tako žive.

Odrastao sam s cinizmom i skepsom prema službenim vijestima. Nikad se nisam otresao te navike da ne vjerujem vijestima i da čitam između redaka. Ni onda nije bilo lako odvojiti laž od istine. Nije ni danas.

Ogovaranja, glasine, izmišljene priče, laži stare su koliko i društva. Glasine i lažne vijesti kolale su među robovima koji su gradili piramide, grčki mitovi su prepričavani uz pretjerivanja.

Branitelje Jeruzalema ohrabrila je vijest o dolasku anđela koji će pobiti Saracene.

Napad na Bastillu potaknula je vijest o stradanjima političkih zatvorenika kojih zapravo nije bilo.

Ludilo za kupnjom tulipana, za kartama za svjetsko prvenstvo pokazuju da su lažne vijesti laka i potrošna roba.

Kad se za Univerzijadu uređivao glavni trg, otkopana je jedna kamena kocka i u trenu je nastala legenda o Mandi koja tamo grabi vodu, a tisuće ljudi su hodočastile vidjeti to mjesto gazeći po šljunku i zamišljajući da vide nešto čega nije bilo.

Nedavno sam već pisao o tome. No u međuvremenu sam bio u povjerenstvu za obranu teze Samyja Amanatullaha (”Slowly, incest is being legalized throughout Europe: Detecting human rights vulnerabilities in fake news using critical discourse analysis”).

Teza pokazuje sasvim jasno da se ne radi o izoliranom slučaju. Slična metoda i tehnologija stvaranja javnog mišljenja širenjem lažnih vijesti postoji i u Italiji, Grčkoj, Ukrajini, Sjedinjenim Državama. Dodajmo na popis i Hrvatsku.

Sadržaji i parole su vrlo slični ili isti, postoji nevjerojatna upornost u ponavljanju teza, čak i onih koje su u početku potpuna besmislica.

Članci o čudesnim izlječenjima, amajlijama, zavjerama i Zemlji kao ravnoj ploči (počinjem sumnjati da te knjige sponzorira firma Knauf), priče o posjetima svemiraca i zagonetnim bolestima ne mogu se razumjeti izdvojeno. Njihov smisao je da i druge ordinarne bedastoće dobiju privid razumnosti.

To nisu nepovezane vijesti, već smišljena poplava laži koja moć dobiva samom kvantitetom.

Takvih vijesti treba biti toliko da se ni o jednoj ne može razmišljati. Važan je dojam, a ne informacija i promišljen stav.

S gomilom lažnih vijesti ne može se nositi demantijima, jer kad te uzmu na zub, plima laži pokrije tvoja racionalna objašnjenja i činjenice. Ispravljanje krivoga samo pogoršava stvar. Sve to se posebno odnosi na komentare ispod teksta.

Poruke su namjerno dramatizirane (”Nećete vjerovati kad saznate”, ”Bit ćete šokirani kad pročitate”), koriste se jake riječi (tragedija, panika, svijet u opasnosti), izrazi, čak prostote koje vrijeđaju ili diskvalificiraju. Omiljeni primjer je vijest koja počinje naslovom ”Leftarde su na aparatima”.

Jezik lažnih riječi je skovan od bombastičnih fraza lišenih sadržaja, pri čemu je najvažniji naslov koji često nema veze sa tekstom. Prostote i vulgarnosti su česte kao i izmišljanje pogrdnih imena (Pupi. Anemični, Suzana).

Takve vijesti se pojave na marginalnim sajtovima (Poskok, Narod, Kamenjar), ali se užurbano prenesu u drugim vijestima (Index, Google, News Republic, čak i HINA), te dobiju privid provjerene i profesionalne vijesti. Time čitanost raste stotinama puta.

Sve to nije rezultat balkanskog primitivizma, seljačke kulture i vjerovanja u mitove. Često se koriste stereotipi i predrasude, ali one nisu rezultat lokalne kulture i povijesnih slučajnosti. Pojava je univerzalna i globalna.

Kako Samy Amanatullah točno ilustrira, tehnika vladanja ne treba silu nego laž. Komercijalne reklame, za koje znamo da su laž, ali prodaju proizvod, sve više potiskuju reklame s prikrivenim političkim ciljevima, servirane laži i poluistine.

Što je to drukčije i zašto je proizvodnja lažnih vijesti važnija nego ikada? Neki najveću važnost pridaju tehnologiji. Ljudi poput zombija hodaju ulicom, za njih svijet postoji posredovan smart igračkom.

Mobitel nije telefon. On je produžetak ljudskih osjetila. Internet stvara tisuće virtualnih zajednica, milijune veza i razmjena vijesti. U umreženom svijetu nisu važne države ni pravila, važna je samo činjenica da nema granica. Zato se, umjesto da se nešto zabrani kao istina, kao taktika koristi inflacija laži i budalaština.

Važna razlika u odnosu na obične ludorije, glasine i propagandu je u tome što je širenje lažnih vijesti namjerno i masovno. Zato mi se po glavi vrte dva zaključka: prvi, danas nema obrane od namjerne i zle laži i drugi, cinični moćnici smatraju narod glupim, povodljivim i zaboravljivim.

Broj lažnih vijesti će se približavanjem izbora povećavati geometrijskim progresijom. Inflacija lažnih vijesti je najava političkih obračuna, jer u politici prije oluje nema zatišja.

Izmišljotina je da se incest legalizira; ne legalizira se ni u Europi ni drugdje, ali to nije važno. Ostat će dojam.

Laž može biti idiotska, ali i takva može biti efikasna. Vjerski autoritet jučer tvrdi: ”Medicinski je nevjerojatno da djevojka zatrudni kada je silovana”. Je li to laž, glupost ili dio kampanje protiv pobačaja? Sve je to zajedno.

Seksualni odnos je uzrok začeća u gotovo 100% slučajeva (osim potpomognute oplodnje). Kako se rade djeca znaju i u vrtiću.

autograf.hr

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh