Sve je otišlo u p**** materinu
(Prvi puta objavljeno 3. aprila 2018. godine, a na vama je da prosudite koliko smo bili analitički proniciljivi te da primjetite razliku s današnjim političkim trendovima – ako je ima?)
Vjerojatno da je među najznačajnijim djelima koja su posvećena psovkama „Bludna psovka“ fra Ignacija Gavrana (GAVRAN, Ignacije. Bludna psovka, povijesno-psihološka studia Sarajevo : Udruženje katoličkih svećenika “Dobri pastir”, 1962.)
Na njegovu će se „Bludnu psovku“, objavljenu još 1962. godine, pozivati svi kasniji istraživači psovke. Gavran psovku definira kao vrstu pogrdnog izraza, i to takva „kojim nedolično i nedozvoljeno na simbolički način oduzimamo nekoj osobi bitnu vrijednost“ ili, kraće rečeno, „psovka je grdnja, kojom se nekome oduzima čast“.
Svi ljudi, bez obzira na to kojim jezikom govorili, za izražavanje nezadovoljstva koriste se psovkama, kletvama i pogrdama. Najčešće su to tabuizirane riječi, riječi koje u slušatelja izazivaju zgražanje.
Ovdašnji bi analitičari, oni što sve znaju jezikom a za bilo što konkretno nemaju muda ili ne mogu od smijeha, kazali da je sve otišlo u pičku materinu. I bili bi u pravu.
Visoko je izgubilo svaki smisleni diskurs, a politikanti su prostitucionalizirali sve segmente društvene zajednice. Obesmislili su društvene vrijednosti i afirmirali vlastito “mišljenje i guzicu” kao Bogom datu svetost.
Kritizerstvo koje se svodi na “retroaktivnu pamet” ili klijentelističko spinovanje nije ništa drugo već presipanje iz šupljeg u prazno.
VISOKO nema artikulisani politički narativ. Visoko nema političke subjekte koji znaju i mogu definisati minimum političkih ciljeva koje su u stanju realizirati. Visoko nema političkih kadrova koji mogu kapacitirati političku ideju, kadrovski je “potkovati” i operativno je ugraditi u sistem.
Višegodišnja proizvodnja poslušnika, lojalista, titromudana i karijerista za posljedicu ima jalovu političku scenu i devastirane društvene vrijednosti – opljačkanu radničku imovinu i građane koji se tretiraju kao stoka sitnog zuba.
Alternativa aktuelnoj politici je gora, bezidejnija i zato nema mjesta za optimizam. Alternativa ovom stanju i ne postoji.
Klasičnim korumpiranjem duša ljudi, koje uspiju stvarno ubijediti (vješto prodajući šarenu lažu) da oni rade nešto dobro i korisno, vlast ironizira ili ignoriše sve one koji nisu njeni sljedbenici.
Svi smo mi žrtve jedne dugoročne dobro proračunate politike koja ima prilično zlonamjerne planove i ciljeve s društvenom imovinom i našim ljudima. Inicijatori i voditelji takve politike su isti oni koji su eksponenti neoliberalizma, neoimperijalizma i neokolonijalizma, a u suštini radi se o isfabrikovanim egocentricima i narcisoidnim kadrovima.
Nije visočki slučaj posebnost u odnosu na druge sredine i globalne trendove. Danas su posebnost one sredine u kojima je zaživjela logika “misli globalno djeluj lokalno”.
Da budemo još precizniji: nije Amra kriva što u Općinskom vijeću sjedi 25 slobodnih strijlaca, kojima je uspjela poturiti na usvajanje sve odluke protiv kojih retroaktivno reagiraju.
Nije Amra kriva što niti jedan politički subjek u eri “ljubičanstvenih” nije niti jednom javnom reakcijom izrazio protivljenje političkoj autokraciji.
Nije Amra kriva što, primjer radi, SDP ili SDA se konsoliduju na lokalnom nivou cijelu viječnost, BPS kao koalicioni partner se obrušava unutar sebe, a A-SDA nikako da prevaziđe dječije bolesti.
Nije Amra kriva za činjenicu da politički subjekti imaju “preletače” u čiju se principijelnost možete pouzdati koliko u “praznu pušku”.
Ipak, da razjasnimo elementarnu stvar. I takvi politički akteri su proizvod biračke volje. Tu i takvu političku svitu birali su građani svojim izlaskom ili neizlaskom na birališta – izbore.
Laže ko god kaže da nisu znali ko su i kakvi su aktuelni politički kadrovi. Visoko je mala čaršija i mala općina, ovdje svi sve znaju i svako svakog poznaje. Svi smo mi znali da svakom od političkih aktera “normalan insan ne bi dao ni tri nacrtane kokoške” na povjerenje. Njihov jedini politički kredibilitet ogledao se u činjenici da su izvjesno vrijeme bili lojalni partiji, bolje reči partijskim liderima, a potom vješto iskoristili prazninu političke scene i afirmisali sebstvo kao politički subjekt.
Nezavisni ili zavisni nije bitno, od pameti i zdrave logike su operisani i jedni i drugi. A građani su to znali. Građani su posijali sve ovo što nam je uzraslo i poraslo na politčkoj sceni.
Problem nije u politici, problem su građani. Dva osnovna korektiva politčke vlasti su devastirana. Građanin je postao stoka sitnog zuba a pravosuđe parodija od prevde i pravednosti.
Problem nije u političkim akterima već u pravosuđu. U svakoj “normalnoj” državi pravosuđe je TEMELJ pravde i pravednosti. Kod nas je pravosuđe gnijezdo korupiranog i kriminaliziranog društva.
Ovu su državu pokrali a građane obespravili politički akteri u sprezi sa političkim poduzetnicima, a sve “PO ZAKONU”.
Zbog svega rečenog, ovdje optimizmu nema mjesta. Desetljećima je fabrikovano trenutno stanje stvari, isto toliko će trebati da se stvari povrate na POZITIVNU NULU.
Ako postoje procesi koji mogu ubrzati rješavanje problema, onda je to ubrzavanje procesa propadanja – treba dosegnuti dno u padu da bi se proizvela inercija za suprotni prevac. Ako trenutni politički akteri zaslužuju pohvale, onda je to upravo zbog činjenice da sve što rade ide u prilog ubrzavanju pada i dosezanju dna. Međutim, razočaravjuće je spoznanje da alternative, postojećem stanju nema na vidiku.
Politički subjekti u Visokom su NVO, a takvi su im i dometi.
magazinplus.eu
