Šta rade naša djeca ONLINE, dok mi gledamo TV?

Balkan 2016. godina! Preko 90% porodica koje žive na teritoriji bivše Jugoslavije imaju neku vrstu Internet pristupa. Do 2000. godine, privilegiju su imali oni koji žive u većim gradovima, jer se Internet provajderima (firmama koje nude uslugu Internet priključka) pristupalo putem telefonske veze (DIAL-UP) i nisu svi mogli sebi priuštiti dugotrajne telefonske sesije van lokalne mreže. Pored toga, za nas balkance je prije 20-ak godina računarska i Internet tehnologija bilo nešto novo – još uvijek nismo ni nazirali potencijalnu korist, a ni potencijalnu opasnost.

Danas su Internet priključak i PC računar naša svakodnevna zanimacija. Medij je osvojio srca i mladih i starih, a cijene opreme i mjesečne Internet usluge su dostupne i najsiromašnijim žiteljima našeg dijela Balkana. Na Internetu danas svako, bez obzira na godine i nivo obrazovanja, može pronaći nešto za utrošiti vrijeme na zabavu ili pronaći korisnu informaciju. Pojavom “Internet tržnica”, mnogi su sebi obezbjedili i dodatne prihode za kućni budžet, a snalažljivi i rješenje za životne tegobe materijalnog karaktera. Naravno, ni zloupotrebe nisu rijetkost, ali ljudi smo, nerealno je za očekivati da i u ovom svijetu slabiji neće biti meta predatora.

Ono što mi ljudi generalno, a naročito oni koje “dohvati” neka novina iz razvijenijeg Svijeta, zanemarujemo je OPASNOST koja proizilazi iz upotrebe nove tehnologije bez uočavanja i prevencije te opasnosti. Veliki je jaz u tehnološkom obrazovanju sredovječnih roditelja i tinejdžera modernog doba i u tom grmu leži zec… Roditelji jednostavno nisu dovoljno upućeni u opasnosti koje vrebaju njihovu djecu dok se online druže “pseudonimima” i gdje je nemoguće utvrditi ko se zapravo krije iza tih pseudonima i sa kojim ciljem. Obrazovanje u osnovnim i srednjim školama je krajnje neadekvatno i čak ni obrazovni kadar nisu dovoljno stručni ili zainteresovani da se bave i potencijalnim problemima upotrebe Interneta od strane maloljetnih “bez supervizije”. Da se ne stvori pogrešna “slika” i da ne ispadne da ovaj tekst promoviše cenzuru i ugrožava privatnost korisnika Interneta, molim vas da pročitate do kraja, prije donošenja zaključaka.

Ova tema neće pokriti sve ono što nas “vreba” na ćoškovima Interneta, niti je cilj tehnofobija! Neće biti pomenute ni pedofilija, ni “sindrom snimanja ružnih scena mobitelom zarad još nekoliko LIKE” ni prevare u eTrgovini. Ono što, kad su naša djeca u pitanju, najčešće ostavimo bez kontrole, je upravo način kako se naša djeca zabavljaju na Internetu, šta su im interesovanja i kuda to može odvesti naše društvo – online kompjuterske igre…

Svi smo mi svjesni, već na razini klišea, opasnosti Interneta. Ono što je problem i zapravo samo tehnikalija, je što je nemoguće ni poželjno raditi konstantnu kontrolu sadržaja kojima naša djeca mogu pristupiti upotrebom Internet servisa. Prosječnoj porodici od četiri člana  bi bio potreban “jedan zaposleni tehničar”, koji bi svakodnevno pratio i analizirao aktivnost maloljetnih članova porodice, obrazovan tehnički, ali i socijalno svestan i diskretan… bez ijedne ljudske karakteristike. Naravno, ovakvi “tehničari” postoje i to je software (programi) za monitoring i zaštitu, te prevenciju pristupa određenim sadržajima opasnim za našu djecu (definisano društvenim normama). No, rijetko ko će koristiti ove servise, koji su još rijeđe besplatni, a najčešći razlog je što roditelji misle da je dovoljno da se krišom uvuku, opet pod nekim pseudonimom, djeci na Facebook profil i da tamo prate šta se dešava…

Ono što ne znate, dragi roditelji, a gdje je psihičko i fizičko zdravlje vašeg djeteta najviše ugroženo, je konzumacija kompjuterskih igara društvenog tipa (MMO igre), gdje se tik ispod površine još uvijek vodi poslijednji rat. Šovinizam maloljetnika je nova bolest nastala na Internet portalima i u online multiplayer (za više igrača) igrama, gdje se pod lažnim identitetima krije kompletna jedna subkultura.

Kompjuterske igre su 90% zabave za tinejdžere modernog doba. Većina online igrica je besplatna za upotrebu, ali samo prividno, jer da bi se nešto u igri postiglo, morate kupiti virtuelne dodatke i morate ih stalno kupovati (tzv. pay to win = plati da pobijediš). Pored nivoa frustracije kojoj je vaše dijete izloženo ako ne platite ovu uslugu, podjednak je nivo frustracije kojoj je dijete izloženo od strane onih koji igraju bez plaćanja, jer se u većini igrica ovog tipa lako uoči ko je platiša, a ko igra bez plaćanja i često su ti koji plaćaju izloženi verbalnim maltretiranjima i prozivanjima. Ako su igre akcionog tipa, oni koji plaćaju imaju bolju virtuelnu opremu, oružje, municiju i statistiku (uspješnost) i upravo u tom grmu leži zec. Nije rijetkost ni da se vaše dijete krišom posluži vašom kreditnom karticom! Kompanije industrije igrica za računare nisu krivi za ovakve situacije! Odmah se mora uočiti da oni, pored poslovnog cilja, ipak neće “sebi ići u grlo” i veoma su striktna pravila ponašanja u igri, kazne za vrijeđanje i psovanje, ali većina konzumenata igrica jednostavno ne prijavljuje takve situacije, jer često na društvenim mrežama budu osuđeni zbog eksponiranja tzv. toksičnog ponašanja kolega i koleginica u igri. Nikome ne odgovara toksičnost u komunikaciji i ponašanju u samoj igri (gdje pojedinci često virtuelno napadaju ili sabotiraju članove svog tima, suprotno suštini igre, koja promoviše timski rad da bi se uspjelo u rješavanju situacija), ali to prolazi i sve je zastupljenije, zato što roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad ovom situacijom, a često ni znanje da se nešto tako dešava. Toksičnost se van igre brzo širi na društvenim mrežama, gdje djeca, da bi izbjegli kontrolu roditelja, često imaju sekundarne profile, kojima komuniciraju u ovim virtuelnim svjetovima. Moderan naziv za ovo je “toxic behavior” ili na našem jeziku “toksično ponašanje konzumenata igrica”.

Pišem iz iskustva! Imam 37 godina i bavim se kompjuterskim tehnologijama i profesionalno i za zabavu (od 80-ih godina kad je sve to počelo). Kompjuterske igre konzumiram od začetka ovog tipa zabave i iza mene je cijela istorija kompjuterskih igrica i potrebne opreme.

Roditelji! Ova tema nije laka, niti pred vas stavlja lak zadatak! Ukidanjem ovog tipa zabave djeci, nećete ništa dobro postići ni za vaše dijete ni za sebe. Dugo sam aktivan na Internet portalima na ovu temu i često imam konflikte sa vašom djecom kad ih kritikujem za toksično ponašanje. Pokušavao sam i milom (kilometri objašnjavanja na temu) i silom (banovanje/izbacivanje iz FB grupa kao metoda kazne), ali sa vrlo malo ili nikako uspjeha. Oni koji su duboko zaglibili samo naprave novi profil/pseudonim i kazne nemaju efekta… Moji savjeti su najčešće povod za ruganje i komunikaciju na kriminalnom nivou, bez ikakvog razumijevanja i efekta (da ne budem isključiv, samo jedno od 30-oro djece se postidi svog ponašanja i prihvati kritiku). Nije mi se jednom desilo da upravo vi roditelji, nakon što iskritikujem vaše dijete, dođete na FB grupu da mi održite lekciju, jer sam uznemirio vaše dijete! Time ne branite interes vašeg djeteta, nego ga podržavate u putovanju na “tamnu stranu” i pravite sami sebi veliki problem za budućnost. Roditelji, morate pratiti tehnološku i socijalnu revoluciju koju nam moderno doba servira… Opasnosti su na svakom koraku i ako želite da vaše dijete odraste u svjesno, socijalno biće, moraćete pomoći nekolicini nas koji nismo izgubili nadu i još uvijek se trudimo da Internet bude nešto korisno, upotrebljivo i da čini više dobrog a manje štete. Na vama je sada da sa svojim djetetom ozbiljno razgovarate na ovu temu, da pokušate sve što možete da pronađete put kojim će vaše dijete sutra biti dostojan član društva, psihički i fizički zdravo i produktivno.

U prilogu je galerija primjera toksičnog ponašanja konzumenata online komjuterskih igrica. Kažem vam… prošli rat se još uvijek tu vodi… šovinizam i međunacionalna mržnja samo rastu i bujaju…

Upozorenje: Explicitan riječnik!