Šta kad bismo novac 400 najbogatijih Amerikanaca podijelili najsiromašnijim

400 najbogatijih Amerikanaca na Forbesovoj listi imaju bogatstvo u vrijednosti od 2.4 biliona dolara.

Ovo nije novac koji je nagomilan u neke silose, čekajući da se neki bogataš u njemu valja. Umjesto toga, to je procijenjena novčana vrijednost svih sredstava koja posjeduju. To podrazumijeva sve poslovne zgrade, nameštaj, kompjutere, telefonske linije i drugu kapitalnu infrastrukturu njihovih različitih preduzeća; vrijednost zarada zaposlenih, plate i penzije; i ekonomsku vrijednost preduzeća na papiru.

Na primjer, Jeff Bezos ima bogatstvo u vrijednosti od 157 milijardi dolara (u maju 2019. godine). To uključuje sva njegova skladišta, kamione, servere i stvari koje njegova kompanija Amazon drži u skladištima koje bi ljudi mogli kupiti. I to je, zapravo, novac Jeffa Bezosa, koji bi trebalo da vrijedi 157 milijardi dolara. Bezos ne može tek tako samo da isplati desetine milijardi dolara bez likvidacije inventara, koje njegova kompanija drži, prodaje nekih svojih kompanija i zgrada, ili potpunog lišavanja Amazona. Na kraju, to se može desiti samo u svijetu u kojem postoje drugi bogataši spremni da to isto kupe.

Dakle, 2.4 biliona dolara nije prava količina novca u bilo kom smislu kojim se može trgovati, trošiti ili praviti transferi, već je riječ o bogatstvu u kojem učestvuju milioni drugih ljudi, uposlenika, poslovnih partnera i na kraju običnih kupaca.

ŠTA BI SE DESILO KAD BISMO TAJ NOVAC PODIJELILI SIROMAŠNIM?

Siromaštvo je prirodno stanje svijeta i velika misterija ljudske historija nije način na koji ljudi postaju siromašni, već kako se ljudi obogaćuju.

Ali, zamislimo magičnu situaciju i da bogatstvo 400 najbogatijih Amerikanaca pretvorimo u keš od 2.4 biliona dolara u gotovini i da ih podijelimo 99% stanovnika SAD-a (oko 319.000.000 ljudi). Svi bi dobili jednokratnu isplatu od svega 7.500 dolara.

Čak i ako smo ograničili preraspodjelu od tzv. 1% najbogatijih na 20% najsiromašnijih u SAD-u, svaka osoba bi dobila 37.151 dolar—ili u osnovi jednokratnu isplatu znatno manju od prosječne (godišnje) plate u SAD-u.

I ŠTA POSLIJE?

U kratkom roku, isti taj novac završio bi ponovo u džepovima bogatih, a razlog je bizarno prost—biznismeni znaju kako “napraviti novac”, i upravo ta vještina ih je dovela do tolikog bogatstva. Siromašni bi ponovo postali siromašni, jer, biti siromašan nije neka mudrolija, dovoljno je da ništa ne radite. Međutim, pitanje je kako ljudi postaju bogati?

Kada jednom shvatimo tu činjenicu, moramo promjeniti način razmišljanja o siromaštvu i početi shvatati rastuće bogatstvo kao posljedicu sposobnosti ljudi da kreiraju i razmjenjuju dobra i usluge jedni s drugima, a ne kao neku vrstu gomilanja novca. Na kraju, bogatstvo nije samo dolar na bankovnom računu, nego naš cjelokupni životni standard i kvalitet života. Novac je samo sredstvo vrednovanja. Ono što nam je potrebno je da stvorimo svijet u kome je ljudima iz svake zamislive polazne tačke nevjerovatno lahko da uđu na tržište i kreiraju sopstveni uspjeh.

Na temu kako ljudi postaju bogati i uspješni možete čitati OVDJE.

Piše: Resul Mehmedović

Dialogos.ba