KOMENTAR SA RAZLOGOM
Komentariše: Senad Sprečić – Bosnae
Nekoliko godina unazad, u jednom komentaru, napisah da smo izgubili kompas. Jedni rekoše – tačno, drugi rekoše – ma, šta ti znaš. Od tada do danas, bilo je mnogo komentara, neoborivih argumenata, analiza, prijedloga, pojašnjenja.
S razlogom napisah odgovor onim zajedljivim, šta je moja profesija. Edukacija. I kako obično biva, kako se neznanje brani svojim najjačim oružjem, pitanja i sugestije, pa i određena rješenja, završišena horskom komentaru – sve mi to znamo.
Naravno, svi ljudi sve znaju. Nije to samo izreka, nego neoborivi argument istine. I sad, kao mi sve znamo što znaju svi ljudi.
Na ovu nelogičnost, zabludu, baš oni koji sve znaju, dokazuju, djelima (argumentima) da im je znanje kao vrbova čivija.
Znamo mi tračatati, vicariti, zasmijavati, ismijavati, ponižavati omalovažavati i još mnogo toga negativnog, ali praktično ustaljenog, ukorjenjenog. Jedan termin koji u posljednje vrijeme provokativno namećem, a glasi – mentalna poremećenost, nije postigao očekivani efekat. Meni je jasno zašto, ali se ipak pitam da li je stanje baš takvo kakvo jeste?
Ne bih govorio o dokazima mentalne poremećenosti društva, društava na Balkanu. Ima li svrhe slijepom pokazivati dugine boje, gluhom puštati pjesmu slavuja, a od mentalno poremećenog očekivati da razumije, shvati, razmisli, te prema neoborivim argumentima zauzme svoj vlastiti stav, i taj stav pretvori u praktično, realno djelovanje?
Pesimisti će reći – nema.
Optimisti će reći – ima.
Samo realnost će iznjedriti jedan poseban smisao – vrijedi pokušati.
Zato, pitam realnost: Da li je spremna, sposobna, ima li dovoljno znanja, da otpočne borbu sama sa sobom?
Ne, nije ovo filozofsko pitanje, nego životno.
Kakav je život, realnost, temelji za budućnosti – balkanskih gudura?
Mi odgovora na ovo pitanje – nemamo, što znači, prirodno, logično, iz ništa ni mi nismo toliki čarobnjaci napraviti nešto.
Namjerno koristim termin „nešto“. Ako nam je sve u duhu termina neko, pa čini nešto, onda to suštinski znači da smo neodređeni.
Veoma je interesantna činjenica, da smo u svemu neodređeni, osim jednoj stvari; određeno se dijelimo i znamo ko kojoj indoktrinaciji zaglupljivanja pripada. Jajataju se tako određeno veliki (Srbi, Hrvati, Bošnjaci/Bošnjaci93), ali u tom svom određenom jajatanju nikako da dobiju podršku ne samo prirodnih normi nego i prirodnih vrijednosti.
Samo mentalno poremećeni vjeruju da njihovo negiranje i nepoštivanje prirodnih normi, predstavlja njihovu novostvorenu natprirodnu vrijednost. U tome im pomaže „kvazi inteligencija“, koja ne vidi dalje od sveznanja zadnjice teoloških tumača.
Od kada se Bog rodi, nepravda postade sila iznad ljudskog bića, a pravda iluzija koju gaje oni koji ponekad razmišljaju svojom glavom. Upravo to je poremetilo prirodni sklad, čije posljedice danas ispaštamo.
Zavidi li jedno oko drugom u istoj glavi?
Zajedno su oči koje bolje vide.
Samo razrooke oči gledaju mimo prirodnog sklada – kako stara izreka kaže: jedno u sir, drugo u pogaču. Pa ipak, i pored toga, imaju nešto zajedničko.
Imamo li mi bilo šta zajedničko?
Prirodno imamo.
Neprirodno – nemamo.
Prirodno je uvažavanje.
Neprirodno mržnja.
Samo mentalno poremećeni tvrde da je mržnja prirodni dokaz uvažavanja.
Treba li aktuelniji, bolji, veći razlog za komentar?
Dokazat će određeno djelo.
Određenost je proizvod prirodnih zakona, a ne proizvoljnih tumačenja.
