IntervjuKulturaM plus

Senad Hadžifejzović o rođendanu Face TV i još koječemu: Ili si podoban ili si novinar

Bili bismo mnogo bolji da smo mogli naplatiti ono što smo emitovali. Nijednu utakmicu BH reprezentacije u fudbalu u kvalifikacijama za Brazil, a svaka je bila historijska i u svakoj smo pobijedili, mi nismo uspjeli da prodamo na tržištu i pokrijemo troškove kupovine utakmica i produkcije CD-a sa lica mjesta, kaže u intervjuu za Oslobođenje Senad Hadžifejzović.

(PIŠE: Sead VEGARA – Oslobođenje)

Petnaesti januar je poseban datum za Vas: Face TV obilježava četiri godine postojanja: pokretanje takvog projekta je bio veliki izazov – šta kažete danas, kada se osvrnete?

– Bilo je mnogo teško i još je. Znao sam da će biti tako, ali ne ovoliko pritisaka, sankcija, blokada. To radi politika koja se plaši medija, ali paradoksalno vrlo transparentno pokazuje svoju moć pritiskom na medije pa i na nas. Hoće da se pokaže, da se zna da ona to radi. Da je tržište u našoj zemlji slobodno, da tržištem ne upravlja politika, slobodni mediji bi imali svoj novac koji im tržišno pripada – onoliko koliko vrijede,o vako novac dobijaju oni koji su podobni. Kada si podoban, onda nisi novinar.

Bosanci na ekavici

Kada se osvrnem, vidim više od 500 mladih ljudi koji su “prošli” kroz FACE, nešto naučili, nešto para i znanja pokupili, obogatili svoj CV… Mi smo najveća škola u ovoj državi, škola u kojoj učiš ljude a plaćaš ih. Mislim da ne postoji firma u kojoj je radilo toliko ljudi, siguran sam, i umjesto da se takav projekat podrži,on se ruši.


Za četiri godine Face TV je stasao u ozbiljnu televiziju koja nudi kvalitetan i raznolik program. Kako uspijevate održati kvalitet i raznovrsnost programa, s obzirom i na brojne pritiske o kojima ste javno govorili?

– Bili bismo mnogo bolji da smo mogli naplatiti ono što smo emitovali. Nijednu utakmicu BH reprezentacije u fudbalu u kvalifikacijama za Brazil, a svaka je bila historijska i u svakoj smo pobijedili, mi nismo uspjeli da prodamo na tržištu i pokrijemo troškove kupovine utakmica i produkcije CD-a sa lica mjesta. Državne firme su nas odbijale sugestijom da moramo na tender! Zamisli, jedini na svijetu imaš tu ekskluzivu, te utakmice, a moraš na neki tender?! S kim da se takmičim na tenderu? Marketinške agencije i to upravo i baš one koje su osumnjičene u aferi “Gibraltar” nisu u te utakmice uložile ni marku! Bojkot! Neka propadne FACE – to im je bila politička direktiva jer te agencije i jesu pod političkom upravom. Ovdje neki lokalni političar odlučuje gdje će otići marketing novac od Coca Cole!!! To je nepojmljivo, ali je tačno. Najbolji poslijeratni autorski serijal nekog čovjeka, posljednjeg svjedoka i aktera bolje prošlosti, Miše Marića “Namigivanje zvijezdama” jedva smo pokrili. To je naša, domaća, BH, FACE produkcija a domaće političke firme umjesto u taj BH projekat novac ulažu u beogradske rijaliti programe sa nekim rospijama i muzička takmičenja “gde Bosanci lepo pevaju na ekavici” ili u turske i indijske serije i big brothere…

Face TV sada ima dva objekta i otvarate treći: kako posluju? Je li to način da medij opstane?

– Od ta dva objekta, ovaj u Vilsonovom je od danas jedan, multimedijalni prostor – TV studio, koncertna dvorana, muzički studio za snimanje velikih projekata, orkestara, regionalno čudo ili kako svako ko zna šta je to, kaže – ovo nema niko. myFACE je i prostor za ivente, prijeme, kongrese, seminare, kino projekcije, muzička takmičenja…dolazi nam najbolji razglas u regionu, najbolja rasvjeta, elegantan stage – pozornica, staklena… i, da, napravili smo ga svojim rukama, mučeći se sa kompenzacijama jer para nemamo i uz pomoć malih firmi, pomoć domaćih privrednika koji se muče kao i mi jer su svoji i nemaju šansi na tenderu… Sljedeću rečenicu sam čuvao za objavu na FACE-u u onom momentu kada neko od političara javno upita kako smo uopšte napravili FACE, ali ću je izreći upravo u Oslobođenju: ja sam svu svoju privatnu imovinu dao pod hipoteku da bih dobio neki sitni, mali kredit. Sve sam dao, nemam mnogo i nije sve moje, pripada mojoj majci i sestri: stan, porodičnu kuću i vikendicu. Tako sam napravio FACE. Nije to previše vrijedna imovina ali su krediti previše mali, ali sam morao. Onda sam pod hipoteku dao svu tv opremu, sva auta firme, objekat koji smo kupili i renovirali… Bila je to neviđena ruševina sa prve linije ratnih dejstava…ali smo napravili FACE. Da, u pravu si kada pitaš da li je ovo način da nezavisan medij opstane. Jeste, jedini, ali moraš ga skontati…

Također obilježavate i 25 godina Centralnog dnvenika. Imate bogatu tradiciju. U CD-u ste ugostili mnoge ličnosti iz političkog i javnog života. Ima li iko koga izdvajate?

– Hiljade ljudi su bili u CD-u, nepravedno je izdvajati nekoliko ali se jedan fenomen mora izdvojiti jer on najbolje opisuje CD i našu, pa neskromno i moju objektivnost. Uvijek su u tu emisiju “ulazili” i oni protiv kojih smo vrlo oštro ali profesionalno nastupali. Dokaz je rat: to je jedina emisija u koju su se direktno javljali i neprijatelji ove države – Karadžić, generali Kukanjac, Đurđevac, Aksentijević…

Kad Banja Luka aplaudira

Dnevnik inače nije TV format u kojem imate gosta, CD je prvi uveo gostovanje i javljanje uživo u Dnevnik. Tako je i nakon rata, u CD-u su nastupili svi oni koji su i u ratu i nakon i sada suštinski protiv ove zemlje, javno ili licemjerno… To je lako objašnjivo – oni dolaze jer smo relevantni, objektivni i profesionalni. Razumiju i kada smo malo lični. Novinarsku strast treba iskazivati javno ali strogo upakovan u profesionalni kodeks.

Kako gledate na činjenicu da ste Vi jedina prava TV zvijezda bh. novinarstva?

– Ne znam da li sam ja zvijezda ili nešto drugo, više bih volio da sam ovo drugo – kada mi priđe majka Srebrenice i kaže da joj ličim na sina kojeg više nema i da me i zbog toga gleda… Ili dijete poginulog borca koje je odraslo i kaže da me je gledao sa svojim ocem u ratu i zajedno se smijao mom crnom humoru… Ili kada mi prije godinu dana Banja Luka aplaudira, vrlo žestoko, na dodjeli jedne nagrade… Znam samo da postoji mnogo identifikacija mene i nekih ljudi, i ja sebe pronalazim u njima i ta “intimizacija” je nešto vrednije od zvjezdanog statusa – to ti traži odgovornost! Da budem zabavan na kraju – ja bih kao zvijezda, iskreno, malo skakao okolo, ponašao se ponekad tako da me boli briga jer sam zvijezda ali ne mogu i neću jer sam vrlo svjestan da ljudi od mene više očekuju informaciju a ne zafrkanciju. Oni koji hoće da budu zvijezde,neka sami nađu put do toga, ja znam samo jedan – živim ovu profesiju, počeo sam sa 12 godina, prvi honorar dobio u 14-toj, radio sam sa najboljima, radim nevjerovatno mnogo, učim nesebično svakoga ko to želi… A ljudi to vide ili ne vide.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close