Šemsudin traži posao, da školuje šćer. Hlapčevići nakon masakra
Ima li života nakon izbora? Jesu li nam izbori život i sve najvažnije? Šta je uopšte život u ovoj zemlji? Gdje živi život? Šta je život?
Prije 8,5 godina u selu Hlapčevići pomahnitali Nedim Fejzić ubio je troje i ranio sedmero ljudi, od toga četvero djece. Nakon što je Sud presudio da nije normalan, Fejzić je lutao od bolnice do bolnice, do psihijatrije. Bio je čak i na slobodi, šetao, i na kraju, nedavno, umro na Sokocu.
Šemsudin Bašini je u pokolju izgubio suprugu Dževadu, Fejzić koji ju je zaklao, a tada, dvogodišnju šćer Eminu, ubo nožem i bacio kao stvar.
Emina zna sve i šuti.
Šemsudin nema posla, traži, moli. Zamislite, nema posla u vremenima kada ste radnik, dakle, onaj koji zaista hoće da radi i traži posao kao suho zlato. Hlapčevići kao mala Bosna, metafora, simbolika države.
Hlapčevići smo postali, okolo mrtvi i ranjeni, sve je zaboravljeno, nema posla, djeca sa traumama, ubice na cesti, niko ništa ne vidi i niko se ničega ne sjeća, ljudi zlo i ne zapamte već zaborave, vlast odvojena od naroda, tu, pa ne vjeruje gladnima.
face.ba
