logo
bios

Rambousek: Kako vratiti na Balkan one koji su otišli?

Objavljeno prije 2 mjeseca . u sub, maj 11th, 2019

Barbara Rambousek, direktorica Odjela Evropske banke za obnovu i razvoj za pitanja spolne i ekonomske inkluzije, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori o tome kako da se Zapadni Balkan, koji je pogođen odlaskom stručnjaka i mladih, angažuje na tome da ih vrati ili kapitalizira njihov odlazak. Najvažnije je stvoriti uslove da se oni koji su otišli vrate nazad sa idejama i biznisima, ocjenjuje ona, ali i da se prihvate oni koji dolaze u zemlju u potrazi za boljim životom.

RSE: Kada govorimo o migrantima, naročito u ovoj regiji i u BiH često pomislimo na ljude koji dolaze iz afričkih zemalja, Bliskog istoka, prema kojima uglavnom vlada negativna percepcija. I ne samo ovdje, ozbiljne političke razmirice oko migrantskog pitanja vode se u cijelom zapadnom svijetu. No, zanimljivo je stajalište da se o migrantima ne razmišlja kao o potencijalu koji bi mogao biti iskorišten.

Rambousek: Da odgovorim na vaše pitanje gledajući u zemlju kao što je, na primjer, Bosna i Hercegovina, ali i uzevši u obzir faktore koji se mogu primijeniti na cijelu regiju. Ako pogledate ekonomski razvoj regije, na neki način, imate tri faktora koji prave “savršenu oluju”. Imate jako veliku migraciju ka vani, dakle ljudi iz BiH, iz svih zemalja regije odlaze da bi potražili bolje prilike negdje drugo. Imate populaciju koja stari, dakle, s tržišta se rada povlači veliki broj ljudi i imate jako malo učešće žena u radnoj snazi. To, u stvari, znači da se tržišta rada smanjuju, i to velikom brzinom. To znači i da kompanije ne mogu naći ljude koji bi radili u njima, a pogotovo one najbolje i najtalentiranije koje žele. Da bi kompanije radile u ovoj sredini, da bi rasle, širile se i uvodile novine, stanje je jako teško.

Tako da ekonomski razvoj u ovoj regiji, na neki način, ovisi o migracijama. U ovome trenutku to su migracije ka vani, ali migracije u zemlju bi mogle da odgovore ovim velikim izazovima s kojima se suočavaju kompanije, ali i tržište rada. Jako je važno gledati i na priliku koju nude migracije, kao i na izazove. Naravno da izazovi postoje, tu su različiti kulturološki backgroundi i slično, ali u ekonomskom smislu migracije u zemlju su neto dobit za one države koje je prime.

RSE: Bosna i Hercegovina se suočava sa velikim problemom odlaska mladih ljudi. Postoji li način da ih se privoli da se vrate i donesu znanje i iskustvo i primijene ga ovdje?

Rambousek: Mislim da zemlje iz kojih idu migranti imaju mnogo koristi, a one dolaze u nekoliko oblika. Jedan od njih je taj što ljudi koji odu vani, steknu različite vještine, tehničke, poduzetničke… Kad se vrate jako je velika vjerovatnoća da će u svojoj zemlji pokrenuti neki biznis. U Albaniji, na primjer, 90 posto od svih novih radnih mjesta popunili su migranti, ljudi koji su se vratili, a veliki broj ljudi koji je pokrenuo svoje biznise, prethodno je također bio u poziciji migranta. To ide i u drugom smjeru. Evo opet da uzmemo Albaniju: oko 20 posto državnih službenika obrazovano je van zemlje. Puno je one pameti koja se vraća.

U biti, ljudi odu vani, steknu vještine i vrate se donoseći ih sa sobom. Ali, ne samo vještine, tu je i stav, način na koji posmatraju politiku, ekonomiju, položaj žene u društvu, na primjer. Na mjestima na koja migriraju mladi ljudi iskuse drugačiju kulturu, drugačije društvo, razviju stav prema drugačijim političkim procesima u kojima se od političara traži da budu odgovorni, načine na koje žene mogu učestvovati u ekonomiji i oni donose sa sobom te ideje i različitosti. A tu su također i očekivanja i onda oni pomažu u promjeni stava u zemljama iz kojih su otišli.

RSE: Možda ljudi ne bi odlazili ako bi politička slika bila bolja?

Rambousek: Ako pogledate zašto ljudi migriraju – to su plate i poslovi, ali i institucionalno okruženje, korupcija, kvalitet političkog sistema i institucija u zemljama iz kojih odlaze. Ti faktori igraju veliku ulogu i jasno je da u njoj jednako veliku imaju političari i način na koji se bore s tim izazovima, te kreiraju bolje, stabilnije institucije, osiguravaju vladavinu zakona, stvaraju prilike za bolje obrazovanje, bolju zdravstvenu njegu.

Kao što sam rekla, ljudi u nekom trenutku ne žele da se vrate, što vidimo kod zemalja kakva je BiH da mladi odu da se obrazuju i onda se vrate, ali kad osnuju porodice i smjeste se, opet odlaze. Ali sve je u maksimiziranju ljudskog potencijala koji oni imaju i toga da danas ne možete spriječiti nekoga da živi gdje želi. Ali ono što možete uraditi na političkom nivou je stvoriti bolje uvjete u različitim sektorima u BiH i zemljama regije u segmentima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture, regionalne i lokalne povezanosti, finansija i poduzetništva. Ova pitanja zaista igraju ulogu u tome kakve se odluke donose, jer iako ne možete spriječiti ljude da odu, možete ponuditi da im ostanak bude privlačna opcija.

RSE: Ljudi se obrazuju i šire vidike, ali nema mnogo koristi od toga ako ne žive ovdje.

Rambousek: Veoma je teško zaustaviti migracije. Ljudi donose odluke na osnovu toga kako vide svoj život i žele bolji za sebe i za svoju djecu i ako to gledamo u ekonomskim parametrima dođe trenutak kada je GDP 6.000 dolara po glavi stanovnika od koga stopa migriranja iz te zemlje opada. Dok do toga ne dođe, jako je bitno dobro upravljati migracijama i stvoriti prilike za cirkularnu migraciju gdje je lako otići, ali je lako i vratiti se.

Sada postoji mnogo kvalitetnih univerziteta u zapadnom svijetu koji nude online mogućnost pohađanja, tako da sada ne morate ni otputovati da biste dobili kvalifikacije ili diplomu sa nekog cijenjenog univerziteta. To pomaže izgradnji ljudskog kapitala u zemljama čije obrazovne institucije nisu još dosegle takav nivo kvaliteta. To je jako važno za kompanije, za individue, ali i one koji žele osnovati svoje kompanije.

RSE: Je li stvaranje boljeg poslovnog ambijenta garant za ostanak ili je više u pitanju to što ljudi žele da se razvijaju?

Rambousek: Imali smo zanimljiv primjer, gdje je dosta malih i srednjih preduzeća bazirano u BiH, ali ne samo u BiH. Imaju jedan ured ovdje, jedan na primjer u Amsterdamu, treći u New Yorku ili Singapuru. Takve su kompanije sada u porastu i oni se ne fokusiraju samo na BIH i lokalno tržište rada, već dovode i međunarodne stručnjake.

Jako često je to i na takozvanom principu “rada na daljinu” i tako stvaraju prilike za zaposlenje na globalnom nivou. I oni zaista nude različite opcije za karijeru i prosperitet mladim ljudima čak i ako ostanu u ovoj zemlji, jer ostaju povezani s vanjskim svijetom. Kompanija se ne fokusira samo na BiH već je integrisana u globalno tržište. Takvi su primjeri IT kompanija, recimo. Ovo su primjeri koji zaista dobro funkcionišu.

RSE

Dženana Halimović

U novinarstvu je od 1998. godine, a prve novinarske korake počinje u listu Oslobođenje. Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada “Global Human Rights Award” i Unije novinara BiH 2003.

[email protected]

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh