Psiho(pato)logija moći: Da bi postali narcisoidni, dovoljno je postati uspješan i moćan

Piše: Lejla Džaferović

---

Evo jedne drske generalizacije: svi govore protiv moći, a svi je potajno žele. Zašto da ne kad je ona pokretač, srce, motor, energija bez kojih ne bi bilo pomaka ni napretka. Neophodna je za najosnovnije funkcije kao što su hod i mišljenje, i najsloženije zadatke kao što je put na Mjesec. Ili iznalaženje rješenja za dugotrajne svjetske konflikte. Kada se koristi u ispravne svrhe, moć rađa, gradi, multiplicira, inovira, stvara, vodi…  Međutim, angažirana u mračne svrhe, u stanju je razarati, uništavati, zlostavljati, mučiti, ubijati.

Moć se katkad ponaša poput benignog tumora koji, ako se zanemaruje i pogrešno ‘hrani’ može se transformirati u maligni koji se ne može vratiti u prvobitno stanje. Tako je i sa ljudima – nema garancije kako će moć utjecati na pojedinca, da li će ga učiniti boljom osobom korisnom za društvo, ili će postati opsesivno fiksiran na dalju augmentaciju svoje moći. Napomena – govorimo o značajnoj količini moći, iako katkad i mala doza zna napraviti dar-mar u životu iznenada ‘omoćalog’ pojedinca i onih koji ga okružuju.

Jedna od posljedica velikog uspjeha i moći katkad dolazi u obliku egocentričnosti koja postaje  karakteristika ličnosti gdje osoba vidi sebe i svoje interese i mišljenja kao jedina koja znače i imaju vrijednosti. Trenutak kada egocentrik postane narcis se ne može locirati, i do takve transformacije ne mora ni doći (naročito ako nema bazične patologije), ali se ipak dešava.

Ponovo napomena – narcisoidnost se ne javlja samo kao posljedica moći, dapače, bilo da se radi o karakternoj crti ili poremećaju, može se desiti i osobi koja se ne veže za tipičnu poziciju moći (novac, titula, status). Dovoljno je da ona ima moć/autoritet nad nekim (npr. narcisoidna majka spram djeteta).

Destruktivnost Narcisa 

Interesantno, kada osobi koju smatrate narcisoidnom to i saopštite, najčešće zauzvrat dobijete iskreni osmijeh kao da ste joj rekli da je najljepša na svijetu. To nije samo zato što riječ ‘narcis’ lijepo zvuči (u svakom slučaju prijatnije nego ‘lažov’) i podsjeća na istoimeni cvijet, nego zato što tom vašem narcisu uvijek i bez izuzetka prija da je u centru pažnje. 

Pritom treba razlikovati narcističke crte ličnosti od narcističkog poremećaja ličnosti: Postoji zdrava ljubav prema sebi koja je temelj duševnog zdravlja, ali ona nije dostatna ako ne postoji ljubav prema drugima. Upravo u tome su narcisi deficitarni – oni očekuju da ih svi vole i cijene, ali njihova sposobnost da vole je… kompleksnije pitanje.

Narcizam karakteriziraju tri osnovna elementa: nedostatak empatije, grandioznost – u mislima ili u ponašanju, te snažna potreba da ih se obožava, da su u centru pažnje. Ovo potonje se može utvrditi kod većine kao potreba, ali zdravi ljudi takvu želju mogu  kontrolirati jer zdravi ljudi ne samo da traže pažnju i ljubav, nego ih i daju (ako pak daju a ne žele recipročnu pažnju i ljubav, onda govorimo o drugoj vrsti patologije). 

Savremeni psihijatri su izdiferencirali devet kriterija za dijagnosticiranje malignog narcisoidnog poremećaja ličnosti: Osjećaj velike važnosti – osoba misli da ima velike talente ili da je postigla ogromna postignuća, a u realnosti se vidi da su ta postignuća relativno skromna; fantaziranje o velikim stvarima, o velikoj moći – megalomanija; vjerovanje u vlastitu posebnost zbog koje se druže samo sa ljudima visokog statusa; vjerovanje da imaju posebna prava; odsustvo suosjećanja za druge; iskorištavanje drugih i destruktivnost; nedostatak empatije i otud arogancija i oholost. I dok se narcističke crte mogu prepoznati kod mnogih, narcističkih poremećaja ličnosti per se je nešto manje.

Problem samopoštovanja

Međutim, u pozadini narcisodnosti (baš kao i velike težnje za moći) vrlo često se nalazi krajnje krhko i oscilirajuće samopoštovanje pri čemu naš narcis ustvari očajnički ovisi o feedbacku drugih. Sve je dobro i glatko dok je taj feedback pozitivan, dok ga glorificirate umjesto da ga konfrontirate ili vršite pritisak na njegovu slabu tačku – narcisi se daju lako iziritirati i brzo reagiraju na konfrontacije, čak i agresivno. 

Najmračnija strana patološke narcisoidnosti između ostalog leži u destruktivnosti koja se manifestira kao agresivnost, sumnjičavost, ali i kroz druga antisocijalna ponašanja. Kada narcisoidnost nastupi sa antisocijalnim ponašanjem, takav pojedinac ima poriv (a često i moć) da razori odnos, porodicu, zajednicu, radnu sredinu, naciju – ovisno o dometu koji mu omogućuje razina njegove moći.

‘Sačuvati živu glavu’

Poznati hrvatski psihijatar Dr. Miro Jakovljević jednom prilikom je komentirao da je ‘najbolji način da sebi upropastite život je da se vežete za narcisa’. 

Narcis fantazira o velikim stvarima kao što su velika moć, velika ljubav, veliki novac, veliki ugled… te smatra da mu oni pripadaju bez da on sam nešto da, pruži.  Kako smatra da zaslužuje i značajniji kvantitet ljubavi, ako mu niste dovoljni, potražit će na drugoj strani gdje je ‘trava zelenija’, tamo gdje će dobiti novu količinu svježeg divljenja i oduševljenja, gdje će neko novi i drugi hraniti njegovu patologiju dok mu i on ne dosadi… a obzirom da ovdje govorimo o moćnom narcisu – on/a to može dobiti bar na svakom drugom koraku.

Pritom narcis najčešće ne napušta svoju ‘stalnu’ žrtvu, a koja je vrlo često Empat (tako ćemo nazvati posebno empatičnu osobu) gdje njih dvoje ulaze u svojevrsni simbiotski odnos koji na određeni način ‘hrani’ i patologiju Empata, ali ga ne njeguje nego uništava bez da je ovaj toga svjestan. Naime, Empatu je potreban neko za koga će se brinuti, osjećati, da bi ga na koncu ta njegova ‘investicija’ duboko razočarala, i kako bi Empat mogao reći – vidiš, ljudi su tako loši… a šta sam sve uradio/la za njega/nju… jer i sam Empat igra psihološku igru.

Mitološka poruka

U mitu o Narcisu, prolazeći pored vode, mladi Narcis zastane da se napije. Kada ugleda svoj odraz na vodi, zaljubljuje se u njega i potom izvrši samoubistvo jer ne može posjedovati objekt svoje želje.

Samoljublje i ekstremna frustriranost usljed neispunjenja želje, dakle, nesposobnost da se kontroliraju impulsi – veliki su problem savremenog čovjeka.

Ako vas je ovaj tekst podsjetio na nekog određenog ili ste se identificirali s nekom od uloga, već ste na putu da osvijestite problem. Jer, svijet jeste pozornica, kao što to Shakespeare reče, i ljudi u svojim životima igraju različite uloge, ali gradeći život kojim ćemo biti zadovoljni, težak ali krajnje isplativ zadatak je izaći iz destruktivnih odnosa u kojima smo ili žrtva ili progonilac.

Patria