AUTOR: IVO KOMŠIĆ
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je rješavao zahtjev Bože Ljubića, nekadašnjeg predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, predmet broj U 23/14, da se ocijeni ustavnost nekih odredbi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je naveo u svojoj predstavci da odredbe Izbornog zakona BiH, Poglavlje B, član 10.10, 10.12, 10.15, 10.16, te odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16 A, stav 2., tačke a-j nisu u skladu s odredbom Ustava BiH, Član 1., tačka 2. Demokratska načela i sa odredbama člana 6. i člana 8. Ustava Federacije, kojima se regulira sastav i izbor delegata u Dom naroda Federacije.
Sud je djelomično usvojio zahtjev Bože Ljubića i utvrdio da odredba Izbornog zakona BiH, Poglavlje 20, član 20.16 A, stav 2. tačke a-j nije u skladu s Ustavom BiH. Također, Sud je utvrdio da odredba Poglavlja B, člana 10.12., stav 2. u jednom dijelu nije u skladu s Ustavom BiH.
O kojim odredbama se radi:
Član 20.16, stav 2., Poglavlja 20 Izbornog zakona BiH regulira izbor broja delegata iz kantona za Dom naroda Federacije BiH iz svakog konstitutivnog naroda. Brojčano je precizno utvrđeno koliko delegata iz kojeg naroda se delegira u federalni dom iz svakog kantona. Također, tim članom je utvrđeno da kao osnov za izračun broja delegata služi popis iz 1991. godine, sve do realizacije Aneksa 7. Daytonskog sporazuma koji se odnosi na povratak prognanih i raseljenih lica te do novog popisa.
Članom 10.12., stavom 2. Izbornog zakona BiH je određeno: Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu.
Za ove odredbe Sud je utvrdio da nisu u skladu s Ustavom BiH, odnosno s članom 1, stavom 2. koji glasi: Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Nesuglasnost s Ustavom je u tome što sporna odredba Izbornog zakona daje svakom konstitutivnom narodu jedno mjesto u kantonu bez obzira na izborne rezultate. Svakom narodu u svakom kantonu se garantira jedno mjesto u kantonalnoj skupštini iz koje se biraju delegati za Dom naroda Federacije. Brojčani raspored za ostale delegate se vrši tek nakon ovoga automatskog delegiranja po jednog delegata iz svakog naroda u federalni dom.
Ova metoda raspodjele ne odgovara izbornim rezultatima i remeti proporcionalni sistem zastupljenosti u kantonalnim skupštinama koje se biraju na neposrednim izborima.
Također ovaj stav Izbornog zakona odudara od ustavne odredbe Ustava Federacije koji regulira ovu oblast. Član 8. Ustava Federacije određuje izbor delegata u Dom naroda; stav 2. – Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuje zakonom; stav 3. – U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu.
Ova uvjetovanost izborom nije predviđena Izbornim zakonom nego se neuvjetovano, unaprijed, daje po jedno mjesto pripadniku svakoga naroda u kantonalnoj skupštini odakle se onda biraju u Dom naroda.
Dakle, samo u ovome dijelu je prihvaćena predstavka Bože Ljubića Ustavnom sudu. Ostali njegovi zahtjevi su odbijeni kao neosnovani: Odbija se kao neosnovan zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi Poglavlja B, čl. 10.10, 10.12. u preostalom dijelu, 10.15. i 10.16. Izbornog zakona BiH.
Sud je utvrdio da su te odredbe u skladu s Ustavom BiH.
Zašto je Ljubić tražio ocjenu ustavnosti navedenih odredbi Izbornog zakona i što je time dobijeno?
U njegovoj predstavci Sudu stoji da su izbori demokratski i bez ograničenja (uporište u Ustavu BiH), da moraju odražavati volju birača i da se ishod ne može nametnuti zakonom (Izborni zakon dodjeljuje svakom narodu po jedno mjesto u kantonalnoj skupštini bezuvjetno).
Također, podnosilac predstavke tvrdi da ustavni sistem podrazumijeva bezuvjetnu primjenu proporcionalnosti pri izboru delegata iz kantonalnih skupština u Dom naroda. Narušavanje proporcionalnosti pri izboru smatra se diskriminacijom.
Sud je utvrdio da odredba iz Izbornog zakona nije u skladu s Ustavom BiH i Ustavom Federacije, ali je samo djelomično prihvatio predstavku. Odredba Ustava Federacije ne daje bezuvjetno svakom narodu po jedno mjesto u kantonalnoj skupštini, nego to veže za izborni rezultat – ukoliko je takav izabran na izborima.
Faktički, Sud je naložio da se Izborni zakon promijeni samo u tom dijelu u kome se svakom narodu unaprijed daje po jedno mjesto u kantonu i vezuje to za izbore – ukoliko je takav izabran u kantonalnu skupštinu. Ova izmjena Izbornog zakona onda uvjetuje i promjenu metode izračuna ostalih delegata po nacionalnim kvotama. Ostale zahtjeve iz predstavke Sud je odbio. Ti ostali zahtjevi su veoma bitni, čak bitniji od ovih koje je Sud prihvatio.
Ljubić je tražio dosljednu primjenu sistema nacionalne regionalne proporcionalnosti pri izboru delegata za Dom naroda. To bi onda radikalno promijenilo brojčanu zastupljenost naroda u Domu naroda Federacije. On se pozvao na Ustav Federacije koji propisuje: Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.
On je izračunao da svaki delegat u nacionalnom klubu Doma naroda Federacije nosi u procentu 5,88% konstitutivnog naroda iz kantona iz koga je biran – 17 delegata svakog naroda, kada se pomnoži sa 5,88 %, dobije se količnik 100. Po toj računici svaki narod može imati jednog delegata u Domu naroda iz kantona, ako u njemu živi barem 5,88% toga naroda. Ukoliko to nije zadovoljeno, ukoliko nekog naroda u nekom kantonu ima manje od toga procenta, taj narod ne bi trebao imati niti jednoga svoga delegata u federalnom domu.
Međutim, Dom naroda Federacije je istovremeno zakonodavno tijelo Parlamenta Federacije kao i Zastupnički dom jer odlučuje paralelno s ovim drugim domom o svim zakonima. Dom naroda dakle predstavlja konstitutivne narode i odlučuje o vitalnim nacionalnim interesima.
U tom smislu Dom naroda ne predstavlja samo kantone iz kojih se bira nego i svaki konstitutivni narod sa cijele teritorije Federacije – kantoni su izborne jedinice.
Ako bi se izbor delegata reducirao samo na proporcionalnu zastupljenost naroda u kantonima, a ne bi se vodilo računa o cjelini naroda u Federaciji, narušilo bi se osnovno ustavno načelo o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Federacije.
Također, time bi se povrijedio onaj član Ustava BiH na koji se poziva Ljubić u svojoj predstavci – ”Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora”.
Ustavom zagarantirani slobodni i demokratski izbori su izbori koji svakom građaninu i pripadniku konstitutivnog naroda omogućuju da biraju i budu birani.
Ako bi se primijenio Ljubićev izračun, niti jedan konstitutivni narod ne bi imao delegate u Domu naroda ukoliko nije zastupljeni u svojoj izbornoj jedinici s procentom od 5,88. To bi predstavljalo drastično kršenje principa demokracije i prava da se bude izabran bez obzira na proporcionalnost u izbornoj jedinici.
Zato se Ustavni sud poziva na odredbu iz federalnog Ustava koja obvezuje na izbor po jednog predstavnika svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona ukoliko je takav izabran u kantonalnu skupštinu. Ljubićev izračun je posebno poguban za Hrvate koji imaju najveću disperziju u Federaciji i kojih je najmanje u proporciji stanovništva po kantonima.
S današnjim trendom iseljavanja ovaj izračun bi eliminirao Hrvate sa većeg dijela Federacije iz Doma naroda, oni u ovom zakonodavnom tijelu ne bi imali svoje predstavnike i njihov manjinski glas se ne bi nikada čuo. Demokratski princip zastupljenosti naroda bi bio potpuno narušen.
Problem izmjene Izbornog zakona BiH se ne završava s ovim djelomičnim i veoma malim izmjenama koje je naredio Ustavni sud. HDZ želi iskoristiti ovu malu neusklađenost Izbornog zakona s ustavima BiH i Federacije tako što insistira na nekim radikalnim izmjenama.
Primjena izračuna 5,88% pri izboru delegata bi prouzročila neravnopravnost svakog naroda unutar toga naroda jer narodni interesi iz sredina u kojima je neki narod u manjini nikada se ne bi čuli u Parlamentu jer ih ne bi imao tko zastupati.
Također, pripadnici konstitutivnih naroda iz multietničkih stranaka ne bi praktično mogli biti delegirani u Dom naroda jer bi hadezeovim izmjenama Zakona etničke stranke imale monopol na taj izbor.
Time bi multietničke stranke postale suvišne, a izbori etnički.
Demokratsko načelo izbora bi bilo anulirano iako se na njega poziva HDZ.
Pored toga, ove beznačajne izmjene Izbornog zakona BiH koje se odnose na Dom naroda žele se iskoristiti za promjene Izbornog zakona u dijelu koji regulira izbor članova Predsjedništva BiH.
HDZ želi punu političku dominaciju postići izbornim promjenama koje im osiguravaju izbor člana Predsjedništva. Da bi se to ostvarilo, želi se u Izborni zakon unijeti etničko glasanje koje je moguće samo formiranjem etničke izborne jedinice koju bi činili kantoni s većinskim hrvatskim stanovništvom.
To je samo mirnodopska izvedba ”Herceg-Bosne”!
Da stvar bude apsurdnija i licemjernija, HDZ se poziva na evropske standarde, a nigdje ne pominje primjenu presude Evropskog suda za ljudska prava koja zahtijeva da se demokratsko izborno načelo provede do kraja i da se građani BiH koji se ne izjašnjavaju etnički ili koji su nacionalne manjine uvedu u izborno zakonodavstvo.
Ali time bi otpali etnički kriteriji pri izborima, što je u suprotnosti s HDZ-ovim prijedlozima.
Njihovi prijedlozi su više ćorsokak nego rješenje.
autograf.hr
