Je su li Bošnjaci koji su Hitleru tvrdili da su Goti bili u pravu? Na to je u svojoj knjizi „Goti u Bosni – Tragom pisma Bošnjaka Hitleru“ pokušala odgovoriti Bisera Suljić-Boškailo.
Bisera Suljić-Boškailo zna da je naslov knjige provokativan, no odabrala ga je s namjerom da pobudi pažnju javnosti u BiH. I uspjela je u tome. Djelo, koje je izdavačka kuća „Lijepa riječ“ iz Tuzle štampala prije dvije godine, doživio je upravo svoje drugo izdanje a biće uskoro objavljeno i na njemačkom jeziku, priča vidno ponosna autorka rođena 1965. godine u Tutinu u Sandžaku, koja od 1992. godine živi i radi u Njemačkoj, predaje na Univerzitetu u Ingolstadtu, ali i na univerzitetima u Novom Pazaru, Sarajevu, Mostaru, te u Bihaću. U Berlin je došla na poziv bh. Kulturnog udruženja Izvor e.V., čiji su članovi pomno slušali šta im ova ugledna filologinja ima ispričati o svom dugogodišnjem istraživanju, čiji je rezultat ova knjiga. Početak svega je, ispričala je elokventna germanistica, bilo pismo koje su istaknuti Bošnjaci, među njima i tadašnji gradonačelnik Sarajeva, Mustafa Softić uputili u jesen 1942. godine Adolfu Hitleru, a koje je prevedeno i objavljeno u knjizi Vladimira Dedijera „Genocid nad Muslimanima 1942. -1945.” U pismu ili memorandumu u kome je prezentirana kratka povijest Bosne i Bošnjaka potpisnici pisma tvrde da su stanovnici koji su u to vrijeme živjeli na području današnje BiH ustvari Goti, koji su kao germansko pleme pod imenom Bosni došli u 3. vijeku sa sjevera na Balkan u tadašnju rimsku provinciju Iliriju. U 6.vijeku je, za vrijeme vladavine Teodoriksa, kralja istočnih Gota, čijoj državi je tada pripadala i Ilirija, izmijenjen taj stari rimski naziv imenom Bosna, u starom narječju „Bosen“ što je značilo dobar čovjek, stoji u memorandumu, a da su Slaveni ili Sloveni došli u 6.vijeku na to područje pod imenom Srba i Hrvata“.
Čitanje stotina knjiga, te razgovori sa naučnicima potvrdili neke teze
Bisera Suljić-Boškailo je, priča, kao čovjek i kao akademski građanin, bila zaintrigirana da sama počne istraživati ko je živio na području današnje BiH prije dolaska Slovena u 6. stoljeću, iako joj je bilo jasno da je ovo pismo dokument na koji Bošnjaci ne mogu biti ponosni, jer je bio pokušaj dodvoravanja Adolfu Hitleru. Njena istraživanja su, objašnjava, dovela do rezultata koji su i nju veoma iznenadili: da Bošnjaci koji su tvrdili da su Goti, nisu daleko od istine, te da mnogo gotskog traga ima u BiH, da je bogumilstvo u suštini gotsko arijanstvo te, po njenom mišljenju i najvažnije: da je pismo bosančica puno starije od ćirilice. Bosančica je, tvrdi dalje prof. dr. Suljić-Boškailo istovjetna sa gotskim pismom, odnosno Vulfilinom biblijsko-gotskom azbukom. Vulfila je bio prvi gotski biskup koji je mnoge Gote preveo u hrišćanstvo, odnosno tada arijanstvo. „To je komplikovana priča i zahtijeva određena predznanja. Meni je bilo važno da napišem knjigu koju mnogi mogu razumjeti”, dodaje Bisera Suljić-Boškailo. To joj je i uspjelo, ovo djelo je nakon prvog izdanja brzo rasprodato i izazvalo je popriličan eho u bh.javnosti.
Bosančica je, tvrdi dalje prof. dr. Suljić-Boškailo istovjetna sa gotskim pismom, odnosno Vulfilinom biblijsko-gotskom azbukom
Knjiga kod istoričara u BiH nije izazvala posebno oduševljenje
Njena intencija je bila, dodaje autorica knjige i da pokrene druge eksperte da se zainteresuju za ovu problematiku te da i sami počnu istraživati. No,u nekim intelektualnim krugovima u BiH, ovo djelo nije izazvalo veliko odobravanje, priča ova germanistica. Naročito ne kod nekih tamošnjih istoričara. „U vrijeme komunizma je to tako i tako bila tabu tema, dodaje: „Kako smo pjevali u pjesmi ‘Uz Maršala Tita’? I danas-dan je znam napamet. Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo, Slavenstva smo drevnoga čest. Tko drukčije kaže, kleveće i laže, Našu će osjetit’ pest”.
„No, kod nekih je to ona i sada. Ja to pokušavam razumjeti. Teško je dovesti teze u pitanje na kojima ste godinama radili, na njima doktorirali i sada ih opovrgnuti”, ističe autorica. Stoga se jako raduje što će joj ova knjiga ubrzo biti objavljena i na njemačkom jeziku. „Upravo sam sa Frankfurtskog sajma knjiga dobila informaciju da mi je nađen izdavač. Knjiga je već prevedena, moram je još lektorisati, no to je sad samo pitanje vremena“, priča ponosno ova filologinja, autor brojnih drugih knjiga, romana „Goli otok” i „Pešter”, član Društva pisaca BiH, Njemačkog društva pisaca te Društva novinara BiH. Akademska karijera joj je, dodaje, važna, ali je uvijek željela biti književnica. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, između ostalih , nagrade Antun Branko Šimić za poeziju 1989. godine te za prijevod knjige za djecu „Sedmica puna subota“, njemačkog pisca Paula Maara, koju joj je dodijelila Fondacija za izdavaštvo Federacije BiH.
Zajednička fotografija autorice sa posjetiocima promocije knjige u Berlinu
Književnica, profesorica, majka
Bisera Suljić-Buškailo je zbog rata napustila Sarajevo, u kojem je živjela i radila. Sa mužem i troje djece je došla u Njemačku, tu nanovo studirala, doktorirala i napravila sjajnu akademsku karijeru. Ne zna, kaže, ni sama odakle joj tolika snaga, no uvijek je slijedila svoje unutrašnje porive. Htjela je da na neki način bude primjer svojoj djeci i brojnim studentima germanistike kojima je predavala i dan-danas predaje, kao i da bude jedna vrsta ambasadora kulture BiH ovdje u Njemačkoj i Njemačke u BiH i rodnom Sandžaku. Stoga je posebno raduje kad je građani BiH ovdje u Njemačkoj pozovu na druženje, onda napokon može iz ormara izvući tradicionalnu bosansku nošnju, recitovati svoje stihove i zapjevati sevdalinku. A uskoro će to moći, nada se, i na literarnim večerima posvećenim objavljivanju knjige na njemačkom jeziku. Kakav će joj naslov biti i da li će u njemu stajati i ono provokativno „Tragom pisma Bošnjaka Hilteru”? Neka to zasada ostane tajna.
- Autor Begzada Kilian
DW.DE
