Opasna igra Mustafe Cerića

Nakon što nije reizabran za reis-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafa Cerić je stalno u potrazi za angažmanom koji će ga zadržati u špici javnog djelovanja i, poželjno je, visoko pozicioniranog. Vođen tom bolesnom ambicijom saminicijativno je u strukture Islamske zajednice BiH uveo i titulu emeritus reis-l-ulema, iako takvo što Statut Islamske zajednice ne poznaje. Sad se najčešće oglašava u ime Svjetskog bošnjačkog kongresa. Mora se priznati da zvuči pretenziozno i taman spram nikad prikrivenih ambicija Mustafe Cerića, da uvijek bude glavni, na samom vrhu.

ŠTA NAM TO PORUČUJE REIS EMIRITUS?

Nedavno je Mustafa Cerić bio gost Duške Jurišić u emisiji “Pošteno”, Federalne televizije, iste one Jurišićke koju je svojevremeno, prvenstveno zbog njenog novinarskog angažmana “emiritus reis”označio kao islamofoba, a sve zbog njene kritike pedofilskog ponašanja jednog imama u Gluhoj Bukovici i zaštitničke uloge bivšeg reisa. Riječ je o bivšem reisu koji je mudro šutio nad činjenicom da u BiH niću džemati koji odudaraju od tradicije bosanskohercegovačkih muslimana, koju bi trebalo da štiti Islamska zajednici u BiH. Sadašnji reis Husein ef. Kavazović upravo to čini, ispravljajući propuste svog prethodnika.

Elem, u toj emisiji Cerić govori u ime Bošnjaka (meni nikako nije jasno kako to neki ljudi uspiju istestirati volju naroda, šta on misli o nekom problemu i onda govore u njegovo ime) tvrdeći da njihovo nacinalno pitanje još uvijek nije riješeno. Govori “reis emeritus” o Bošnjacima Sandžaka, Crne Gore, Albanije, Makedonije, Turske i ko zna, možda dogura i do Malezije. Tipična nacionalističlka retorika s početka devedesetih godina prošlog vijeka koju smo prepoznavali u krilatici “svi Srbi u jednoj državi” za čiju realizaciju je pokrenuta ratna mašinerija sa svim poznatim posljedicama. Tragičnim, naravno.

Cerić kao da se na to ne obazire. On sada Bošnjacima “otvara oči” insistirajući da su oni jedini narod na Balkana koji nema svoju državu. Drugim riječima, Mustafa Cerić uopšte ne okoliši, naprotiv, on je direktan: Treba mijenjati Ustav BiH, ne može BiH biti i bošnjačka, i srpska, i hrvatska, ona se mora konstituisati samo i isključivo kao država Bošnjaka i ostalih koji u njoj žive. Nisam primijetio da se neko zbog ovog opasnog poigravanja sudbinom ove države od strane predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa zabrinuo, ogradio od njegovih suludih ideja ili ga, možda, kritikovao. A više je nego jasno da Cerić udara na temelje države Bosne i Hercegovine, na njenu multinacionalnost, multireligoznost i multikulturu. Vidjeli smo kako to izgleda iz srpskog ugla, kada se nekim predstavnicima “nebeskog naroda” učinilo da mogu uspostaviti jednu državu za sve Srbe na Balkanu. Sad se ta matrica od strane Mustafe Cerića nudi Bošnjacima. Treba glasno i jasno kazati ovom čovjeku, i Kongresu u čije ime često vazi, da se ta mahnita ideja, bez obzira koliko je ona nekima bliska i draga, u Bosni i Hercegovini ne može realizovati bez ponovnog prolijevanja krvi.

KRIJEPOSNA MUSLIMANSKA DRŽAVA

Može se samo zamisliti kako bi tako realizovana Bosne i Hercegovine izgledala. Najbolju ilustraciju takve države nudi tekst “Krijeposna muslimanska država”, filozofski traktat kojeg je svojevremeno objavio nekadašnji glasnogovornik SDA, Adnan Jahić, sada profesor istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Čovjek je iznoseći svoje stavove, čitaocima jasno poručio, da na te njegove “filozofske” poglede milo gladaju svjetovni (Alija Izetbegović) i vjerski (ries Mustafa Cerić) lideri kod Bošnjaka. Nije zabilježeno da su se od njegove vizije BiH ogradili svjetovni i vjerski lider kod Bošnjaka. E, u tom Bantustanu, koji bi prvenstveno bio država Bošnjaka, pa tek ostalih koji u njemu žive, život bi bio utemeljen na temljnim principima šerijata.

Neskrivenu želju za liderstvom u Bošnjaka, “emeritus reis” pokazao je nedavno i otvorenim pismom upućenom premijeru Turske, Ahmetu Davutogluu. Zamjerio je Cerić, kako kaže, svom nekadašnjem prijatelju, što je kao premijer Turske u Beogradu razgovarao sa Muhamedom Jusufspahićem, beogradskim muftijom. Može Cerić zaista biti uvjeren u činjenicu da je riječ o paravjerskoj tvorevini u kojoj je Bezbjednosno informativna agencija –BIA odigrala ključnu ulogu u izboru muftije, ali to je isključivo problem koji se tiče Bošnjaka u Srbiji.

KOJE JE NACIONALNOSTI MEHMED-PAŠA?

Ružeći svog nekadašnjeg prijatelja, Cerić se prisjeća “slavnih bosanskih sinova koji su se rame uz rame borili za slobodu Turske na Galipolju”, tvrdeći da “bi Bošnjaci bili tamo gdje treba da budu ako zatreba”. Sjetio se Mustafa Cerić Mehmed-paše Sokolovića. Bez obzira što kod ove ličnost istorija prepoznaje njeno srpskog porijekla, Cerić ga tretira kao Bošnjaka. Učinio je to ne trepnuvši iako je na jednom mjestu utvrdio da samo Allah zna šta je u ljudskim dušama. On je, eto, sa zadrškom od nekoliko vjekova, uspio prodrijeti u dušu Mehmed-paše Sokolovića i “upisao” ga kao Bošnjaka. I otkriva u svom pismu nešto što je do sada manje poznato – Cerić ima i tursko državljanstvo, jer se drugačije ne mogu protumačiti njegove rečenice upućena Ahmedu Davutogluu: “Svjesno sam ti dao moj glas na zadnjim ponovljenim izborima. Uradio sam to zbog mira i stabilnosti Turske. Možda to tebi nije važno, ali jeste važno meni da mogu reći da sam pokazao istinsku brigu o tebi, tvom narodu i tvojoj (podvukao S.A.) državi”.

Rečenice za analizu. Ako je Cerić mogao glasati u Turskoj onda to samo znači da je i njen državljanin i shodno tome iskazao je brigu i o svojoj državi. Miješajući se direktno u odnose između Turske i Srbije, Cerić je pokazao da je njegov favorit na turskim izborima iznevjerio njegova očekivanja. Zbog toga ga napada žestoko, a u sve u ime Bošnjaka u Bosni i Sandžaku. Nije mi jasno kada ih sve konsultova i kako je propustio da pomene Bošnjake u Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji. Ruži Cerić svog “prijatelja iz malezijskih dana” i u ime bosanske šehidske krvi tvrdeći da je to emanet koji se ne izdaje. Zašto gospodin Cerić u napadu na drugoga potura tuđu krv, bolje bi bilo da poturi svoju prsa. “Reis emeritus”, nakon što Davutogluu potura šejtanski fitneluk, savjetuje mu da vodi računa o svom nizamu na Balkanu i podsjeća: “Zaboravio si da je vrijeme Omer paše Latasa prošlo”.

Tačno, “emeritus reise”, ali je isto tako prošlo i vrijeme tvog Bošnjaka Mehmed-paše Sokolovića.

U kom to vremenu živi ovaj čovjek? Bez ikakvog ustezanja, ljut zbog jedne posjete i razgovora u Beogradu, tvrdi da je ta gesta Davutoglua za Bošnjake veća uvreda (Opet me zanima kako istestira stepen bošnjačke uvrede?) od Dželaluddin-pašinog odsjecanja glave Ilhamiji zbog poezije u Travniku, birvaktile. I jasno upozorava malezijskog prijatelja: “Žao mi je, Ahmede, što nisi prepoznao pravi put, kojim su Bošnjaci odlučili da idu. Niko ih s tog puta ne može odvratiti”.

Kaži nam, “emeritus reise”, bez okolišanja, kojim to putem Bošnjaci idu? Kad su krenuli tim putem i ko ih na njega usmjerava?

I koji je tvoj nizam u Bosni, Mustafa Ceriću?

I nek te Allah, “emeritus reise”, čuva od novih budalaština?

Sinan Alić (DANI, 21.01.2016.)