A i novinari, kako ih nije stid nekome osporavati pravo da iz zatvora postane ministar?
Ponedjeljak 18.1. Ne dirajte nam Predsjednicu
Nedavno su nas Vojislav Šešelj, neosuđeni ratni zločinac i Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Hrvatske, „zabavljali“ svojim svinjokoljskim aktivnostima. Šešelj je tako preko društvenih mreža odaslao svoje fotografije sa svinjokolje, veselo pozirajući uz pršute, uz par morbidnih komentara u svome stilu, dok se Kitarović pred snimateljima i fotografima veselila miješajući čvarke u loncu i praveći kobasice, skupljajući tako simpatije i političke bodove pred onima koji mogu nasjesti na tako jeftine fore. Sve to bilo nam je povod da – računajući na spremnost ljudi na ono što se zove zafrkancija, makar njezinim predmetom bila i predsjednica države – danas na našoj facebook stranici objavimo Šešelja i Kolindu jedno pored drugog, njega dok sređuje svinje, a nju dok miješa čvarke, naravno bez pretenzije da ih vrijednosno izjednačavamo van tih svinjokoljskih aktivnosti. Međutim, neke reakcije – iako izdvojene i na kraju krajeva nerelevantne – pomogle su nam razumjeti mentalni sklop ljudi koji su prošle godine upali u redakciju časopisa Charlie Hebdo. Vjernički zaljubljeni u svetački lik Predsjednice, neki njezini vjernici poručili su uredniku Prometeja da ga „treba raskrojiti kao i ove koljenice“, uz želju da „završi u ovom kotliću“ za čvarke. Koliko je to blizu ili daleko od mentalnog sklopa popularnog vehabije Safeta Kuduzovića koji propovijeda da svatko tko uvrijedi Poslanika zaslužuje smrt, procijenite sami.
Utorak 19.1. Serbisches, Allzuserbisches
Mrtav hladan govori Bakir Izetbegović novinarima u Sarajevu nakon sjednice SDA kako „nema nikakve prepreke“ da Bakir Dautbašić bude kandidat za novog državnog ministra prometa i komunikacija, iako je isti (od uhićenja po nalogu Suda BiH prošli tjedan) u zatvoru zbog sumnje da je pokušao utjecati na svjedoke u sudskom postupku protiv zloglasnog narko bossa Keljmendija i ometao pravosuđe. Očigledna namjerna podmetanja koaliciji SDA i SBB-a od strane Suda BiH. A i novinari, kako ih nije stid nekome osporavati pravo da iz zatvora postane ministar?
Meanwhile, u Hrvatskoj MOST-ov zastupnik Robert Podolnjak priznao kako je početkom rata u Hrvatskoj promijenio prezime Jovanović, uzevši majčino djevojačko prezime. Podolnjak se na prigovore da je oportunist koji je čak i prezime promijenio (a stranke je mijenjao 4-5 puta) zbog političke podobnosti, „brani“ objašnjavajući kako je „Jovanović vjerojatno najčešće i možda najsrpskije od svih tipičnih srpskih prezimena i malotko neće biti u uvjerenju da netko tko se tako preziva – nije Srbin“, pa je promijenio prezime jer ono izaziva „negativne konotacije“ i jer ne želi da mu „dijete cijelog života nosi hipoteku tog prezimena“. Kao da to nije dovoljno, saznajemo da je nakon promjene prezimena 90-ih čak medijima prilagao dokumente kojima je dokazivao kako su mu oba roditelja rimokatolici i Hrvati. Kaže, promijenio je prezime jer ono izaziva „negativne konotacije“. Jer je bilo „srpsko, suviše srpsko“, rekao bi Nietzsche komentirajući 90-te.
Srijeda 20.1. BiH, zemlja najskupljih i najobezvređenijih osobnih dokumenata
Otkriveno da su bh. građani plaćali osobne dokumente po mnogoj većoj cijeni od stvarne vrijednosti. Zašto? Zato što su naše drage političke elite ugovarale cijene čipova osobnih iskaznica i do četiri puta veće od stvarnih vrijednosti, a također su naručili i osobnih iskaznica i vozačkih dozvola više nego što je trebalo, te namjestili da izrada i distribucija novih putovnica bude najskuplja u Europi. Dajbože da svi ti osobni dokumenti u Europi išta vrijede, i da bar potraju da ih ne moramo opet ubrzo mijenjati!
Istovremeno, zemlja u kojoj se dešavaju te i takve tragikomične zloupotrebe pompozno najavljuje aplikaciju za članstvo u EU. Točnije, sredinom prosinca prošle godine najavili su ju upravo oni koji zadnjih 20 godina sve čine kako ne bi došlo do promjena nabolje koje bi nas pogurale prema EU! Da bi stvar bila još komičnija, EU prijeti unutrašnji raspad i odsutnost svake kohezije, pa je nagradno pitanje hoće li BiH ući u EU prije nego što se ova raspadne, kao što je svih ovih prethodnih godina pitanje bilo hoće li EU spasonosno ući u BiH prije nego što se ova raspadne.
Na Kosovu donesena odluka o povećanju i kategorizaciji penzija. Penzioneri s fakultetskim diplomama tako će dobiti znatno veće penzije. Poticaj ostatku penzionera da u poznim godinama upišu neki od brojnih privatnih fakulteta u regiji.
Četvrtak 21.1. Obljetnica smrti Georgea Orwella
Na današnji dan 1950. umro je George Orwell. Povodom obljetnice, jedan njegov – danas u BiH ali sve više i u ostatku svijeta itekako aktualan – citat:
„Svijest o ratnom stanju, pa prema tome o opasnosti, stvara privid da je predaja sve vlasti u ruke male kaste prirodan i neizbježan uvjet opstanka. (…) Rat je stoga, ako sudimo po mjerilima pređašnjih ratova, samo prijevara. Nalik je sukobu između mužjaka stanovitih preživača čiji su rogovi postavljeni pod takvim kutem da se ne mogu uzajamno ozlijediti. Ali premda je lažan, nije besmislen. On guta višak potrošnih dobara i pomaže da se održi posebna duhovna atmosfera koja je potrebna hijerarhijskom društvu. Rat je sada, kao što se vidi, isključivo interna stvar. U prošlosti su se vladajući slojevi svih zemalja, premda su možda priznavali zajednički interes i stoga ograničavali razornost rata, zaista međusobno borili i pobjednik bi uvijek opljačkao poraženog. U naše vrijeme uopće se ne bore međusobno. Svaka vladajuća grupa vodi rat protiv vlastitih pristaša, a cilj rata nije osvajanje tuđeg teritorija, niti obrana vlastitog, nego čuvanje postojeće društvene strukture.“ (1984.)
Petak 22.1. Šah-mat šahu, pokemonima i Mickey Mouseu
Ne prestaju zvjerstva ISIL-a, koja oživljavaju najljepše uspomene na mračni srednji vijek: ljude optužuju da su čarobnjaci, vještice, homoseksualci, a zatim ih pred brojnom publikom bacaju sa zgrada, sijeku im glave ili ih razapinju na križ. I to se dešava u Libiji, najbližem susjedstvu Europe, onoj Libiji u kojoj je intervencija svjetskih vojnih sila donijela slobodu i demokraciju.
U Saudijskoj Arabiji glavni muftija Abdullah al-Sheikh fetvom zabranio šah (svrstavši ga doduše u manje poroke, među kojima je i glazba), jer potiče na kockanje i gubljenje vremena (a na što onda, pobogu, potiču javna pogubljenja ljudi?). Osim šaha u posljednjih desetak godina na meti saudijskih učenjaka i njihovih fetvi znali su se naći Pokemoni, vuvuzele (da, oni iritantni instrumenti sa SP u nogometu u Južnoj Africi), Mickey Mouse (javno na tv-u nazvan „sotonskim vojnikom“), smajlići-emotikoni, a fetve su čak znale i zabraniti ženama da diraju banane jer banane podsjećaju na penis (pa bananu prvo mora oguliti muškarac, rasjeckati ju i dati ženi da pojede) ili, poput u UAE, zabraniti življenje na Marsu (da li prije ili nakon podmukle zapadnjačke provokacije sa sjajnim filmom „Marsovac“)?! I vi se pitate kako je nastao ISIL?
Subota 23.1. Konačno pošteni i iskreni HDZ
Sinoć taman prije ponoći izglasano je povjerenje novoj vladi Republike Hrvatske. HDZ je konačno odlučio zaigrati otvorenih karata, nelicemjerno i iskreno prema svojim biračima, pa je na odgovarajuća ministarska mjesta postavio ljude po mjeri svakog „pravog“ Hrvata i katolika košićevskog tipa: od vodećih 23-oje u državi, 22 su prava Hrvata-katolika, a jedan je velikohrvat islamske vjeroispovijesti. A tek kad se pogleda o kakvim se stručnjacima radi, nema razloga da ne povjerujemo u lanjsko obećanje predsjednice Kitarović da će Hrvatska postati jedna od najbogatijih država Evrope i svijeta. U paralelnom svemiru.
U Federaciji Bosne i Hercegovine ne prestaju šale na račun premijera Fadila Novalića zbog njegove izjave o rastrošnosti građana. Što se više kroz svoja moraliziranja i dociranja građanima premijer pokušava objasniti, to se sve više uvaljuje u blato. Tako nas vidi SDA: ‘mladi nezahvalni, žene bezobrazne, muškarci ošamućeni’, analizirali su kasnije na portalu Žurnal.ba.
Nedjelja 24.1. Kome je mjesto na balkonu?
Netko na facebooku izbacuje dva teksta za usporedbu: ‘Iskrena priča beogradske sponzoruše: Od skromne studentice do prostitutke’, koji piše valjda o ovome o čemu govori naslov, te ‘Zašto za matematičare nije bilo mesta na balkonu?’, koji propituje zašto se mladi matematički šampioni iz Srbije, osvajači medalja na međunarodnim natjecanjima, ne tretiraju ni približno kao oni koji ostvare sportske uspjehe. Oba teksta su objavljena na istome portalu jedne televizije, ali sa značajnom razlikom: Prvi članak je sponzoriran, valjda da se na njemu skupljaju mali milioni klikova. Eto zašto!
Prometej.ba/F.Š., M.O.
