IntervjuM plusPolitikaRegion

Most: Da li je Balkan slepo crevo Evrope?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovaralo se o tome da li Evropa ima potcenjivački odnos prema Balkanu. Sagovornici su bili dva istoričara – Branka Prpa iz Beograda i Hrvoje Klasić iz Zagreba. Bilo je reči o tome zašto je Balkan za Evropu uvek bio bure baruta, iako je i u samoj Evropi i u njenom susedstvu bilo i drugih kriznih žarišta, zašto Balkan za Evropu postaje važan samo onda kada druge svetske sile počnu da šire svoj uticaj na tom prostoru, da li je ono što se na Balkanu događalo devedesetih godina najava toga što bi se moglo dogoditi i u Evropi, zašto se Evropa žilet žicom ograđuje od migranata, da li je Hrvatska, koja je nekada za Evropu igrala ulogu “predziđa kršćanstva”, danas, uz blagoslov Evropske unije, postala neprobajan zid koji na najsuroviji način zaustavlja migrante, kako je bilo moguće da Evropski parlament izjednači komunizam sa fašizmom, kako je Evropa mogla četiri godine mirno da gleda opsadu Sarajeva, kao i o tome zašto evropski zvaničnici tolerišu gušenje demokratije i slobode medija u Srbiji.

Omer Karabeg: Zašto je za Evropu Balkan uvek bio bure baruta? Bilo je i drugih kriznih žarišta u Evropi i njenom susedstvu, a samo Balkan je dobio taj pežorativni epitet.

Branka Prpa: Evropsko zajedničko pamćenje su podela i rat. To je nešto što pokriva ceo evropski prostor. Međutim, Evropska unija od svog nastanka briše sećanje na antagonizme između Francuske i Nemačke. Briše se sećanja na ono šta je Nemačka uradila u 20. veku, ali kad je Balkan u pitanju, pežorativni epitet bure baruta je i danas živ.

Hrvoje Klasić: Mislim da nema spora da je Balkan bio i čini mi se da i jeste bure baruta, ali Balkan nije jedino bure baruta. Taj pojam se prije svega veže za Balkanske ratove, početak Prvog svjetskog rata i Atentat u Sarajevu 2014. godine, iako dobro znamo da Prvi svjetski rat nije počeo zbog pucnja na Franju Ferdinanda u Sarajevu, već da su razlozi bili puno dublji. Ali taj epitet bure baruta ostao je u simboličkoj ravni. Kad je riječ o odnosu Europe pema Balkanu, ključno je nepoznavanje Balkana. U dobrom dijelu 20. stoljeća, da ne govorim o vremenu prije toga, Balkan je za Evropu bio egzotika. I danas je za mnoge egzotika. I onda je lakše reći da su Srbi, Hrvati, Makedonci i drugi ratoborni, da su skloni divljaštvu. A kad pogledate što su vrlo kulturni i civilizirani Francuzi, Njemaci, Italijani ili Englezi činili jedni drugima, a i trećima, onda bi se divljaštvo moglo odnositi i na njih. Balkan je ratovima započeo i završio 20. stoljeće. Ako pogledamo gdje bi na početku 21. stoljeća moglo doći do neprijateljstva, i to onog oružanog, onda je to, ako izuzmeno Ukrajinu, opet Balkan. Te stvari se vjerojatno uzimaju u obzir kada se govori o Balkanu kao buretu baruta.

Pripajanje Zapadnog Balkana EU može biti samo odgovor na ambicije druge sile koja tradicionalno figurira na ovom prostoru, a to je Rusija: Branka Prpa
Pripajanje Zapadnog Balkana EU može biti samo odgovor na ambicije druge sile koja tradicionalno figurira na ovom prostoru, a to je Rusija: Branka Prpa

Branka Prpa: Evropljani doživljavaju Balkan kao slepo crevo Evrope. To je ostalo još od vremena kada je Hrvatska bila antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva koje je evropsku civilizacija branilo od onoga što je bio njen civilizacijski antipod. Takav odnos prepoznajemo i u savremenom političkom govoru. Evropa danas gleda na Balkan u militarističkom kontekstu – kao na geopolitičko i vojnostrateško područje. Ne gleda ga kao prostor koji je duboko utkan u evropsku kulturu i istoriju, jer je Balkan od antičke Grčke, preko Vizantije, pa dalje – bio kolevka evropske civilizacije. Dakle, pripajanje Zapadnog Balkana Evropskoj uniji može biti samo odgovor na ambicije druge sile koja tradicionalno figurira na ovom prostoru, a to je Rusija. Evropa jedino u tom kontekstu gleda na Balkan.

Tragična avangarda Evrope

Omer Karabeg: Gospodine Klasiću, mislite li i vi da Evropa gleda na Balkan kao na slepo crevo?

Hrvoje Klasić: Ja sam upotrebio drugi termin – da je Balkan za Europu egzotika. Militaristički pristup, o kome govori gospođa Prpa, svakako ukazuje na to da se na Balkan gleda i u kontekstu sukoba. Složio bih se da se Europa probudi ili pokaže interes za Balkan tek kada se tamo pojave druge velike sile. Bilo da se radi o Rusiji, Americi, Turskoj ili nekom četvrtom. Devedestih godina Europa uopće nije znala šta bi sa Jugoslavijom i Zapadnim Balkanom. To je bio veliki propust zajedničke europske vanjske politike koja očigledno nije funkcionirala – ne samo u ovom slučaju nego i u mnogim drugim.

Branka Prpa: Citirala bih slovenačkog kulturologa Mitju Velikonju koji je ovog ljeta na forumu “Korčula After Party” rekao da je Balkan tragična avangarda Evrope, da ono što se događalo na Balkanu devedesetih verovatno čeka i Evropu u budućnosti. Jačanje desnice i rasizma je evidentno u Evropi kao i pijemontizam Nemačke i Francuske u odnosu na ostale evropske države i narode, a naročito na Istočnu Evropu. A pošto smo mi rubni prostor, arogantna ekskluzivnost Centralne Evrope prema nama je više nego očigledna. Evropske unija, koja je želela da izbriše sećanje na razdor, rat i antagonizme između Francuske i Nemačke, promovisala je novi kosmopolitizam koji je u suštini trebalo da počiva na pacifizmu. U međuvremenu je ta pacifistička opcija zamenjena militantnom, pa ulazak u Evropsku uniju podrazumeva i ulazak u vojnu alijansu koja se zove NATO pakt, što nikada ranije nije bio uslov. Sveopštom militarizacijom, koja je negacija prethodne kosmopolitske i pacifističke orijentacije, Evropska unija je razvila imperijalni ideološki antagonizam. Ona je ušla u novu priču koja je jako opasna. U tu priču smo takođe ušli i mi kao marginalci. Bojim se da u toj militarističkoj orijentaciji Evrope, koja je napustila kosmopolitizam i pacifizam, leži temeljna opasnost. Ne samo za nas nego i za samu Evropu.

Hrvoje Klasić: Ne bih volio da ovu priču svedemo na to kako je Europska unija loša i zločesta i kako smo mi jadni i dobri, a Europa nas ne voli. Europska unija je u Zapadni Balkan – i u Bosnu i Hercegovinu, i u Makedoniju, i u Srbiju i u druge zemlje tog podurčja – uložila ogromne novce. Riječ je o investicijama, ali i o donacijama. Mislim da je vrijeme da ljudi koji ovdje žive počnu sami sebi postavljati pitanja kako su došli u sadašnju situaciju. I Česi, i Slovaci, i Mađari, i Poljaci, i Istočni Njemci živjeli su ispod ruba siromaštva – u drugačijim okolnostima živjeli su i Litvanci, Latvijci i Estonci – pa bi netko mogao da kaže da se i prema njima Europa odnosila kao prema nama. Međutim, sve te zemlje su značajno napredovale i danas imaju stabilne sisteme. Prema tome, nije tačno da mi ne uspijevamo zahvaljujući Briselu, Berlinu ili Parizu, nego velikim dijelom i zahvaljujući nama samima. To što i dalje glasamo za elite koje su podržavale i vodile ratove – prije svega je naš problem, a ne problem Europske unije.

Antemurale

Omer Karabeg: Gospodine Klasiću, gospođa Prpa je pomenula onu čuvenu sintagmu antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva, kako je početkom 16. veka papa Leo X nazvao Hrvatsku. Meni se čini da Hrvatska ponovo za Evropu postaje odbrambeni zid, odnosno predziđe. Samo sad ne više antemurale christianitatis nego antemurale contra migrationes – brana koja sprečava ulazak migranata na teritoriju Evropske unije. Hrvatska policija se već mesecima surovo obračunava sa migrantima koji iz Bosne i Hercegovine žele da pređu u Hrvatsku da bi se domogli razvijenih evropskih zemalja. Ta surovost ide dotle da je nedavno hrvatska policija objavila da će krivično goniti migranta koga je ranio jedan policajac. Znači, policija goni žrtvu umesto počinioca. A Evropa sve to prećutno odobrava, čak indirektno i hvali Hrvatsku, jer za nju obavlja prljavi posao.

Hrvoje Klasić: Mislim da niste u potpunosti korektni. Kako to Hrvatska može biti brana dolasku sa Istoka kada na putu migranata imate i Grčku, i Bugarsku, i Rumunjsku koje su članice Europske unije. Kako to da je Hrvatska, koja je zapadnije od Grčke, Bugarske i Rumunjske, postala brana dolasku u Europu. Šta je s tim zemljama? Kako kroz njih prolaze migrant? Kad je riječ o policiji, vjerujem da tu ima i brutalnosti. Ja spadam među one koji se apsolutno protive takvom ponašanju policije. Međutim, s druge strane, nijedan državljanin bilo koje države ne bi volio da se preko njegove granice ilegalno ubacuju kojekakvi ljudi među kojima može biti i 90 ili 99 posto onih koji zbilja traže pomoć. Ne znam ko bi podržao da rijeke ljudi preko ilegalnih prelaza po šumama i planinama ulaze u njegovu zemlju, pa taman da zna da ne žele ostati u njegovoj zemlji, nego da im je cilj otići dalje na Zapad. Ne kažem da treba biti niti brutalan, niti da treba pucati, ali nekakva pravila moraju postojati. U svakom slučaju, mislim da se i Europska unija ne ponaša fer. Italija je godinama preko Lampeduze i Sicilije primala ogroman broj migranata, a onda ih neke europske zemlje nisu htjele primiti. Sada se to događa sa ovim prelaskom migranata u Hrvatsku.

Omer Karabeg: Gospođo Prpa, kako vi gledate na ponašanje Hrvatske prema migrantima? Da li ona na izvesan način obavlja prljavi posao za Evropu?

Branka Prpa: Naravno da obavlja. Nedavno je bila godišnjica pada Berlinskog zida i tada smo čuli podatak da je, ako se ne varam, 250 ljudi poginulo pokušavajući da pređe iz Istočne u Zapadnu Nemačku. Međutim, 30.000 ljudi je poginulo pokušavajući da uđe u Evropsku uniju. Zemlje Evropske unije su ograđene žilet žicom. Na tome pada evropski humanizam. Na tome pada evropska civilizacija. Što se tiče kritike – Evropska unija je postala sveta krava. Ne radi se o tome kakvi smo mi. Mi vrlo dobro znamo kakvi smo. Ali kritika Evrope je imanentna evropskoj civilizaciji. Skoro svaki evropski intelektualac je, kako kaže Edgar Moren, u jednom trenutku bio antievropljanin kritikujući Evropu koja odustaje od svog humanističkog koncepta. Poruka Evropske unije na početku je bila unitas multiplex – jedinstvo različitosti. To isto bila je i jugoslavenska država. Ne odnos snaga, nego jednakopravnost. Evropska unija je napustila taj koncept. Napušten je i humanistički koncept evropske politike. Svaka kritika Evrope je nestala. Evropskoj civilizaciji je imanentan pobunjeni čovek, što bi rekao Alber Kami. Pobunjeni čovek je deo celokupne evropske istorijske vertikale. Ja to danas ne vidim. Ja više ne mogu Evropi da delim komplimente koje sam joj delelila pre deset godina. Grupa od deset ljudi, među kojima sam bila i ja, osnovala je 1992. godine u Srbiji, usred Miloševićeve najbrutalnije vladavine, Evropski pokret za Srbiju. Ja ne mislim da Evropska unija mora da se opaše žilet žicom. Apsolutno sam protiv toga. Mislim da pitanje izbeglica iz Avganistana, Sirije, Iraka, Libije i svih tih zemalja treba rešavati na drugi način. Potpuno je poništen uticaj Ujedinjenih nacija. Mi više nemamo mehanizme za rešavanje svetskih kriza, jer ih rešava NATO pakt. Projekt budućnosti Evrope je po mom dubokom uverenju vrlo ugrožen.

Levica

Hrvoje Klasić: Nije cijela Evropa opasana žilet žicom i nisu svugdje imigranti i izbjeglice nedobrodošli. Njemačka, Zapadna Europa i skandinavske zemlje primile su stotine tisuća ljudi koji ne bježe samo od rata, nego i dolaze u potrazi za boljim životom. Ja dijelim humanistički pogled. Ja se zalažem za to da Hrvatska ponudi tim ljudima da ostanu. Ima toliko nenaseljenih otoka, ima toliko mjesta otkuda ljudi odlaze gdje bi mogli živjeti oni koji dolaze iz ugroženih zemalja. Ali svjestan sam da to nije tako jednostavno. Bio sam i u Švedskoj, i u Finskoj, i u Danskoj. Vidio sam koliko su te zemlje dale migrantima. Ali vidio sam i kako se neki od tih ljudi ponašaju prema lokalnim zajednicama. Jedna mlada Šveđanka, koja je bila zadužena za migrante, žalila se da iz Azije, Afrike, Rusije dolaze tisuće ljudi koji se ne žele uklopiti u novu sredinu, koji čak ne žele ni raditi, nego živjeti od socijalne pomoći.

Ne bih želio da se priča svede na to da u Evropi vlada antimigrantski odnos, bez obzira što se Evropska unija nije najbolje snašla kada je krenuo izbjeglički val. Rekao bih još nešto. Gospođa Prpa kaže da nema kritike Europske unije. Bojim se da je ima, ali da dolazi sa desne i populističke strane. I bojim se da ljevica – ako uopće više možemo reći što je ljevica i ko je ljevica – ne nudi rješenja. Ljevica se polako gasi i uklapa u nekakve polupopulističke, a ponekad čak i u desne pokrete.

Branka Prpa: Šta može uraditi levica u Evropi kad je sve što je vezano za levicu proglašeno ružnim, kad je Evropski parlament izjednačio nacizam s komunizmom? To ne može biti isto. A to je izjednačeno. Zaista su blasfemični ideološka omraza i politički dekreti koje donosi Evropska unija protiv levice i njene prošlosti koja je oličena u komunističkoj ideji. I onda se pitamo – kako to da nema levice. Pa kako da je ima? Ako je komunizam ružna reč, ako je biti levičar isto što i biti nacista i fašista, onda se stvara situacija da se ideje levice mogu plasirati samo kroz underground ili neku subkulturnu aktivnost. Levica je prosto ukinuta kao politička opcija. A kada je reč o odnosu prema izbeglicama, nikada neću zaboraviti onu scenu kad mađarska novinarka šutira čoveka koji nosi dete i pokušava pretrčati granicu. To su stvari koje su zaista duboko uznemiravajuće i ja kao Evropljanka ne želim na to da pristanem. Ne radi se o crno-belom, niti o pepito tehnici, pa da imamo malo crno – malo belo. Ne radi se o maniheizmu. Radi se o objektivnoj kritici nečeg što je praksa u Evropi koju moramo kao Evropljani da promenimo.

Evropski socijalizam i socijaldemokracija bi se morali probuditi: Hrvoje Klasić
Evropski socijalizam i socijaldemokracija bi se morali probuditi: Hrvoje Klasić

Hrvoje Klasić: Ja sam pisao peticije protiv izjednačavanja komunizma i nacizma. Ali, ja ne mislim da je komunizam jedina ljevica. Ja mislim da španjolski i francuski socijalisti, skandinavski socijaldemokrati i britanski laburisti itekako imaju šta za reći ali, nažalost, to se u zadnje vrijeme ne čuje i ne vidi. Evropski socijalizam i socijaldemokracija bi se morali probuditi. Mislim da trebamo – neću reći novog Vilija Branta – ali svakako nekoga ko će nam pokazati novi put. Možda sam, s obzirom na uspon desnice, preveliki optimista, ali ja se ipak tome nadam.

Branka Prpa: Mi živimo u neoliberalizmu koji sve više i više liči na viktorijansko doba. Kakva je to demokratija kada u Velikoj Britaniji premijer ukine parlament na način koji je apsolutno nepojmljiv za englesku parlamentarnu praksu, jer je to zemlja koja je izmislila parlamentarizam. Parlamentarna demokratija je u vrlo ozbiljnoj krizi. Pravo građana da utiču na politiku ozbiljno je ugroženo. To se može videti i na primeru Amerike. Neoliberalizam je u mnogo čemu poništio tekovine 20. veka. Stvarnost 21. veka je konfliktna, puna je paradoksa i na nju će morati da se odgovori novim idejama i novim političkim opcijama.

Bure baruta

Omer Karabeg: Na kraju da se vratimo osnovnoj temi – odnosu Evrope prema Balkanu. Da li Evropska unija i danas gleda na Balkan kao na bure baruta?

Hrvoje Klasić: Nisam siguran da li uopće gleda na Balkan. Žao mi je što Europska unija nema jasnu viziju ovog dijela Europe, što ne djeluje proaktivno već reagira samo onda kada osjeti da se neki drugi počinju vrzmati po Balkanu – bilo da su iz Moskve, Istambula, Vašingtona, Pekinga ili Teherana. Mislim da to nije dobro. Da li Europska unija misli da je Balkan bure baruta? Mislim da danas ima puno buradi baruta. Ne znamo kako će se završiti u Kataloniji, što će se dogoditi u Sjevernoj Irskoj nakon Bergzita, u Ukrajini je bure baruta već eksplodiralo. Nije više situacija kao devedesetih kada je Zapadni Balkan bio jedino bure baruta koje je eksplodiralo, pa smo mi izašli u prvi plan. Sad više nismo u prvom planu. Ponavljam, mislim da Europa ne gleda na Balkan kao na bure baruta, jer da gleda možda bi bolje reagirala poučena iskustvom onoga što se događalo devedesetih, kada nije odreagirala niti kada je trebala, niti kako je trebala.

Branka Prpa: Mi smo mali narodi. Mi možemo postati bure baruta jedino ako to budu htele velike sile. Populacija naših država ne dostiže ni broj stanovnika velikih evropskih gradova. To je potpuno minorno za bilo kakve ozbiljne ratove. Da bi neki sukob eskalirao u rat većih razmera moraju u to biti umešane velike sile. Ako gledate slom jugoslavenske države, njen rat se vodio u unutrašnjim granicama uz sve one strašne pokolje na koje je Evropa bila poprilično indiferentna. Setimo se samo opsade Sarajeva koja je trajala četiri godine. Morate biti bez ikakve empatije da u to ne uskočite radikalnim odlukama. Ali eto, mi smo prošli kako smo prošli, ne možemo nikog za to da okrivimo. Komunističke elite Jugoslavije srušile su svoju vlastitu zemlju sećajući se valjda one kominternovske definicije da je Jugoslavija versajska tvorevina – i uveli u tragediju sve svoje narode. Ja zaista ne mislim da je Balkan bure baruta.

Mislim da evropska politika nema dovoljno razumevanja za Balkan, mada ne mislim da je Evropa lišena sposobnosti razumevanja i analize. Oni vrlo dobro znaju šta se ovde dešava, pa opet ne reaguju. Što se tiče Srbije, Srbija je poprilično razočarana u Evropku uniju. Evropa je indiferentna prema stanju demokratije u Srbiji i uopšte ne interveniše da bi zaštitila demokratske principe za koje su se građani Srbije izborili 5. oktobra srušivši Miloševića. Nažalost, to je tako. Ali ono što želim da naglasim to je da je za evropski kontinent dijalog uvek bio ključan. Sporovi se rešavaju u dijalogu, u preispitivanju – i tako se napreduje. Jer ako preispitujete sebe – imate mogućnost i da izmenite sebe. Ako sebe ne preispitujete, petrifikujete se u svojim vrednostima i te vrednosti sigurno neće dugo trajati.

RSE

  • Omer Karabeg – Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju “Most” s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade “Jug Grizelj” Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade “Erhard Busek” Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).
    karabego3@gmail.com
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close