Zlostavljanje djece ima razne oblike – od zanemarivanja do fizičkog i mentalnog nasilja, uključujući i ono seksualno. Neki oblici nasilja nad djecom su čak i prihvatljivi u određenim kulturama, kao što je slučaj sa fizičkim kažnjavanjem kada se smatra vaspitnom mjerom. Osim fizičkog nasilja, manje je očigledno, ali ima jednako teške posljedice, i psihičko nasilje, no često ne prepoznajemo njegove oblike. Globalne brojke su poražavajuće.
“Procjenjuje se da je u svijetu oko milijardu djece iskusilo neki oblik nasilja. U lancu prevencije zlostavljanja, prva karika je zdravstveni sistem koji može da prijavi ove pojave, kao što u posljednje vrijeme imamo slučajeve nevakcinisanja djece”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Berit Kielesbach iz ženevskog Programa za prevenciju nasilja u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO).
Iako su ranija istraživanja pokazala da čak oko trećina građana odbacuje činjenicu da ima nasilja nad djecom i u Crnoj Gori, ili smatraju da ga ima u manjoj mjeri, nedavni događaji su dovoljni da ih u tome razuvjere, smatra specijalista pedijatar dr. Nebojša Kavarić.
“Samo u prošloj godini je zabilježeno šest pokušaja ubistava. U kojima su, vjerovali ili ne, saučesnice bile majke. Od tih šest pokušaja ubistava, dva su realizovana”, kaže dr. Kavarić za RSE.
Domovi zdravlja su među ključnim institucijama prevencije zlostavljanja djece, jer su ljekari u kontaktu s roditeljima i djecom od najranijih godina.
“Nerijetko su to posljedice nasilja u školama. Što se tiče mog iskustva, čini mi se da su za djecu najdramatičnija zlostavljanja tokom osnovne i srednje škole. Bilo je slučajeva, iako ne prečesto, zlostavljanja od strane roditelja i – odmah treba reći – ne među marginalnim grupama ili siromašnim stanovništvom, nego u imućnijim porodicama, gdje se mogu naći suptilniji primjeri zlostavljanja”, navodi dr. Kavarić.
Kavarić dodaje su među brojnim posljedicama zlostavljanja djece posebno štetne one koje izaziva nasilje najbližih.
“Umjesto da roditelj ili staratelj bude zaštitnik, on izaziva osjećaj potpune nemoći djeteta jer nema ko da ga brani, pa se tako izaziva i toksičan stres koji ostavlja teške posljedice ukoliko je ponovljen i uzrokuje multiplikativnu pojavu teških oboljenja u odrasloj dobi”, dodaje dr. Kavarić.
[Srednjoškolci Podgorice u ‘Perspektivi’ govore i o nasilju u školama]
Prema podacima SZO, jedno od četvoro djece u regionu iskusi neki oblik fizičkog zlostavljanja.
Johnatan Passmore iz regionalne kancelarije SZO za Evropu kaže da laička javnost često i ne zna što se sve smatra zlostavljanjem i navodi primjer fizičkog kažnjavanja kao vaspitne mjere.
“Mnoge zemlje u Evropi su usvojile ili su u procesu usvajanja zakona koji zabranjuje da roditelji tuku djecu. Jer, fizičko disciplinovanje djece je takođe nasilje”, kaže Passmore.
Ranija istraživanja su pokazala da u Crnoj Gori gotovo polovina građana smatra da može biti opravdano tući dijete. No, osim fizičkog, pogubne posljedice za djecu može imati i psihičko zlostavljanje. A često se u porodici i školi ne prepoznaju njegovi oblici, smatra primarijus Goran Čerkez, ekspert za mentalno zdravlje iz Bosne i Hercegovine.
“Nismo svjesni koliko naš odnos prema djetetu kada upotrebljavamo ružne riječi može da utiče na njegovo mentalno zdravlje i razvoj. Ili kada u školi nastavnici kažu ‘sjedi, ti pojma nemaš’ pred čitavim razredom. To su preduslovi za moguću reakciju kod djeteta da se povuče u sebe i kasnije ispolji značajne posljedice”, ocjenjuje dr. Čerkez.
Dr. Čerkez naglašava značaj škole u prevenciji psihičkog zlostavljanja djece, jer je riječ o instituciji u kojoj djeca provode značajan dio svog vremena i socijalizacije. No, škole mogu biti i dio problema.
“Moramo reći i da škole sve više traumatizuju djecu: ona se često suočavaju sa obimnim gradivom i nerealnim ambicijama roditelja koje se prenose na dijete. Umjesto da taj roditelj nauči dijete da nije najvažnija ocjena, nego da se nauči i zna. Naravno, škola je samo karika multisektorskog lanca kojom jedno društvo prevenira nasilje nad djecom, od zdravstvenog sistema koji može prvi prepoznati posljedice fizičkog nasilja, do obrazovnog koje treba da uočava signale psihičkog”, pojašnjava dr. Čerkez.
Da bi se borili protiv nasilja nad djecom, moramo naučiti što je sve zlostavljanje, dodaje dr. Čerkez. Jer, nekada je put do pakla popločan dobrim namjerama, u ovom slučaju, neznanjem.
- Jasna VukićevićDopisnica Radija Slobodna Evropa od 1999. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.
RSE
