BiHPrivreda

Milan Jovičić: Pad Aluminija

ALUMINIJ , neobična firma, sa običnim padom ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Evo, upravo danas, hrvatski „ Dnevni list „ konstatuje da ; „Pad Aluminija, nije običan pad „ i da je to katastrofa, kako pišu,u svome naslovu

Kao vrsni poznavalac cjelovitih , rekao bih, neprilika sa ovim lažnim i naduvanim „ Hercegovačkim divom „ kao stručnjak i inžinjer, od njegovog kamena temeljca, sa početka 1970-tih godina, mogao bih se i složiti sa naslovima?



Međutim, dalje se postavljaju i konkretna pitanja, na koja meritorno i kao stručnjak i bivši radnik ove firme, kao obespravljeni radnik i nepoželjni Bosanski Srbin, mogao bih dati, veoma pouzdane i istinite odgovore ?

Radi čitalaca i šire naše javnosti, napomenuo bih, da sam u firmu došao na njene temelje, izgradnje tvornice glinice, po završetku industrijskih objekata, koje sam gradio u Republici Srbiji, iz RTB-a / rudarskog topioničarskog bazena Bor / sa novom elektrolizom bakra i novom zlatarom.

U pripremi novog, veoma kvalitetnog stručnog kadra, sa grupom inžinjera i tehničara, budućih radnika u vođenju proizvodnog procesa u Mostaru, boravili smo mjesecima na stručnoj obuci u Francuskoj, kod firme Pechiney, koja je istovremeno i tehničko tehnološki nosilac ovoga projekta i veoma poznata u svijetu aluminijske industrije.

Prethodno smo, na Univerzitetu u Montpeljeju, intezivno učili francuski jezik, kao i tehnologiju proizvodnje sa njihovim stručnjacima. Po završetku ove pripreme i tehničkih saznanja, boravili smo na stručnom radu u tvornici glinice u neposrednoj blizini grada Marselja i tako smo, istinski, bili veoma školovan i pripremljen kadar za ovu proizvodnju.

Kao rukovodilac službe automatike tvornice, sa grupom svojih tehničara, nastavili smo obuku i specijalizaciju, u fabrikama njemačkog Siemensa, na instrumentaciji, čija je isporuka i ugradnja u našim postrojenjima i bila u primjeni.

Isti ili sličan proces obuke i pripreme kadra, za buduću Elektrolizu aluminija i prateće pogone, sa domaćim kadrovima, obavio se u sličnim postrojenjima u Grčkoj, Holandiji, Crnoj Gori i dr. destinacijama, upravo, zahvaljujući ispravnoj kadrovskoj politici velikog i svjetski poznatog i priznatog giganta „ Energoinvest „ a sa Emerikom Blumom , koji je i vizionar i nosilac projekta cjelovite aluminijske industrije u Bosni i Hercegovini ?

Za početak, sasvim dovoljno, kako bi se javnost upoznala, s obzirom da već pune 23 godine govorim i pišem, o problemima u firmi Aluminij ?

Pokušavam redoslijedom, odgovoriti i na konstatacije i pitanja, ovoga hrvatskog dnevnog lista i njihovih novinara, koji su inače i godinama, kao sastavnica lažne Gebelsove mašinerije, odnosno Mije Brajkovića, otvoreno , lažno i perfidno obmanjivali javnost i glorifikovali stasanje i postojanje tzv . „ Hercegovačkog diva „  firmu Aluminij, koja je, eto, doživjela i neobičan pad ?

Javnost treba znati, da je ova firma, poslije agresije bojovnika HV i HVO-a, uzurpirana totalno i da je postala ratni plijen HDZ-a, posebno hercegovačkog, koja je sa svojom maticom iz Hrvatske i dirigentskom palicom „ oca nacije „ Franje Tuđmana i postala strateški interes Hrvatske.

Totalno nakaradnom političkom ideološkom matricom hercegovačkih HDZ-ovaca i HDZ.a Hrvatske, sa neviđenom fašističćkom, ustaškom i nacionalističkom diskriminacijom, njihovog doglavnika i menadžmenta firme Aluminij, Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića,  i inih njihovih saradnika, zatvorili su se u sopstvenu  ljušturu, ne dozvoljavajući pristup bivšim radnicima firme, Bošnjacima, Srbima i nepodobnim Hrvatima, kao i svim institucijama državne vlasti.

Istina je, da je firma bila u 100 % vlasništvu države, Bosne i Hercegovine i da se njena vlasnička struktura mijenja, u odnosima 44%, 44% i 12 %, na veoma  netransparentan i kriminalan način, zajedničkih odnosa i tajnih dogovora sa predstavnicima vlasti Federacije.

Upravo i te domaće vlasti,zajedno sa Mijom Brajkovićem i drugim HDZ-ovim čimbenicima iz vlasti državnih institucija, činili su karike, kriminalnog aluminijskog lanca. Analize i pokazatelji su veoma brojni, godinama isticani u mnogim mojim tekstovima, zaslužuju veliku pažnju i analizu, ali ne i ovom prilikom.

Prema ovome, odgovor na političku odgovornost, bio bi veoma jednostavan, jasan i istinit, a sastoji se u slici i riječima, da je diskriminatorska politika HDZ-a, Mije Brajkovića i saradnika, potpomognuta sa svim Vladama Federacije u Bošnjaka, omogućila i kriminalcu i velikom ustaši, Miji Brajkoviću, da čini sve što je činio, a sve se zna, jer je sve i zapisivaano, godinama ?

Kriminalni „ aluminijski lanac „ na čelu sa Mijom Brajkovićem i premijerima Vlada i njihovim ministrima, godinama radili ili neki od njih i nisu radili što su trebali, kao što su to uradili rah. Hadžipašić sa vlasničkom strukturom ili što je to uradio Nermin Nikšić, koji je radnički kapital od 44% stavio na raspolaganje Miji Brajkoviću, koji obilato dijeli dionice svojim Hrvatima i saradnicima, Bošnjacima po mizernih 7 dionica, a Srbima, nekim Bošnjacima i nepodobnim Hrvatima / njih preko 1500 /“ duplo golo „ ili nula dionica.

Na ovaj način, borac „ za čovjeka i državu „ Nermin Nikšić,kako se često licemjerno i lažno prestavljao, u svojoj kvazi socijaldemokratiji i mutnoetničkim principima, za sva vremena je eleminisao Srbe iz upravljačkih struktura firme, kao potencijalne dioničare ?

Bez mnogo analiza ili rasprave, dovoljno ih je sve definisao naš slavni književnik Meša Selimović, svrstavajući ih u „ ulizice „ ?

Odgovor na pitanje, koji su uzroci propasti, isto tako je jasan i jednostavan ?

Politička ideološka matrica HDZ-a, i ponašanje vlasti u Bošnjaka, omogućili su kriminalcu Miji Brajkoviću, da u firmu uvede ustaško- nacionalističku diskriminaciju, prema radnicima nehrvatima i da zabrani pristup, prestavnicima vlasti, kao nosiocima kapitala firme ? Na ovaj način, mu je omogućeno kriminalno polje djelovanja u svim fazama poslovanja, od lažnih i napuhanih ugovora, kupovinom svega i svačega za sospstvene interese i svojih saradnika, da kupuje i medije za lažno informisanje i stvaranje lažnoga „ Hercegovačkog diva „ ?

Omogućena mu je i promjena vlasničke strukture, godinama korištena, prema sospstvenim analizama i formulama, do konačnog i upitno tajnovitog dogovorima sa rah. Hadžipašićem i svim njegovim nasljednicima ?

Dakle, kada se i konstatuje, kako to u naslovu vele novinari, da „ Pad Alumi9nija nije običan pad „ moglo bi se odgovoriti, da i firma sa mnogim mahinacijama i ponašanjima njihovog menadžmenta, nije nešto uobičajeno ili obično ?

Neka ostane i za kraj odgovor na pitanje ; „ Što će biti sa radnicima „ ?

Odgovor bi bio sasvim jasan, kojim i kakvim to radnicima ?

Trebamo znati, da su isti bili saučesnici diskriminatorske politike Mije Brajkovića i njegovih saradnika. Isti su normalno radili, primali velike plate, čak i za period nerade firme obračunavane su im plate, a dobitnici su i velikih dionica.

Postavlja se i normalno pitanje i njima i svim pretstavnicima domaće vlasti, a šta je bilo sa nama, obespravljenim radnicima, koji nismo mogli ni prići svojim radnim mjestima, a mnogi su ih i zaslužili, nismo dobili ni dionice i jednsotavno smo sa porodicama ostali u beznađu, bez egzistencije, uz lično snalaženje.

Sve su to znale, mnoge naše radne kolege, njihov sindikat i niko se nije ni po dupetu počešao, kako bi to govorili naši stari.

Sada, kada je maca zakucala i na njihova vrata, mnogi se pitaju šta sa njima i sa njihovim porodicama.

Nije nam čudno, što takva pitanja i dolaze od Hrvata, koji su nas ugrožavali u svakom smislu, ali je čudno i žalosno, da to danas dolazi u brižnim stavovima i Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića, šta i kako sa radnicima, ali nikada nisu ni spominjali obespravljene radnike, koji čekaju sudske odluke u ovoj „ mpravnoj „ državi, punoj apsurda ?

Da li je ovo KATASTROFA, kako i za koga, prepuštamo i drugima da to komentarišu, ali je pisac ovih redova, moja malenkost, već pune 23 godine sugerisao i predlagao Vladi Federacije, da se ide u stečaj, ,da se rasčiste svi računi i neprijatne pojave  sa kriminalom, pa da se planski i programski, ponovo krene u neku proizvodnju.

Kao magistar elektrotehnike, graditelj Termoelektrane Gacko, koja je u razumnim prilikama i odnosima trebala i mogla snabdjevati, cjeloviti aluminijski kompleks električnom energijom, o cijeni i potrošnji električne energije, namjerno nisam htio ni riječi trošiti, jer mi je veoma dobro bilo poznato, da se samo kroz finalizaciju aluminijski proizvoda, može opravdano izvršiti valorizacija utroška i cijene električne energije.

To je dobro znao i vidoviti, umni i uzoriti direktor „ Energoinvesta „ veliki Emerik Blum ?

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close