Åsa Wikforss-in bijes je planuo u zimu 2017 god. Za samo nekoliko mjeseci je napisala svoju knjigu “Alteranativna fakta – znanje i njegovi neprijatelji.” U Švedskoj je knjiga privukla veliku pažnju. (Foto: Alf Simensen)
(Piše: Markus Slettholm. Norveški tjednik Morgenbladet nr.39/5.-11.okt.2018. Preveo: Sanjin Salahović)
Postfakta: ”Čitava džungla informacija je oko nas. Nismo biološki baš predisponirani za to”, smatra filozof Åsa Wikforss.
“Vakcina za ospice može uzrokovati autizam. To je jedna tvrdnja koja je ili tačna ili netačna – nezavisno od toga šta mi mislimo o slučaju”, kaže Åsa Wikforss, profesor filozofije na Univerzitetu u Stockholm-u. Prilika da je vidimo u Oslu je njeno predavanje na Exphil 2018 na temu “Ljudsko znanje u vremenu post-istine”. Auditorijum 1 u zgradi Georg Sverdrup, blista ovog ponedeljka.
Pored novinara Morgenbladet sjedi student sa otsutnim pogledom koji pridaje pažnju skoro svemu samo ne predavanju. Uzdiše glasno, očito frustriran i u jednom trenutku zaranja glavu u šake, naginje se na sto ispred sebe i zatvara oči. Nekoliko redova ispred, rula neka studentica bezvoljno po facebook-u. Neka druga ubija vrijeme igrajući, za tu namjenu, klasičnu igru, Tetris. U toku jednoiposatnog predavanja, ustaje se više njih sa svojih mjesta, kupe zabilješke i torbe i napuštaju auditorij.”
Opis je dosljedan, ali ipak pogrešan. Sve što je čitaoc do sada mogao pročitati bilo je sasvim tačno, dosljedno prenošenje dešavanja u zgradi Georg Sverdrup toga popodneva. Uvodnik članka je potpuno tačan sa citatom Wikforss. Pa ipak, predočenje je daleko od korektnog i nije ni posebno autentično. Kako se to može desiti?
Prvo, citat Wikforss je izvađen iz konteksta. Ona želi poentirati da ono što vjerujemo nije neophodno u relaciji sa vrijednostima istine u slučaju odnosa između vakcine i autizma, kako se može zaključiti bez neophodnog konteksta.. Drugo, svi koji su ikad bili na predavanju znaju da neki, iz ovog ili onog razloga, uvijek moraju napustiti salu prije kraja i da je nezainteresovanom studentu biti distrahiran veoma lako. Istina je da je izvještaj mogao sasvim lijepo govoriti o većini koja je pratila sa velikim interesom kao i o mnogim razumnim i interesantnim pitanjima postavljenim pred kraj. Umjesto toga naglasak se dao na narativ o tome da je samo predavanje bilo dosadno.
Poenta je bila da se, kako to Wikforss kaže, stvori ”lažni izvještaj”: Narativ se gradi na tačnim izvorima i činjenicama, ali se pri tome probiru djelomično tačna fakta tako da izvještaj u cjelini biva pogrešan. Da li sam sa ovim dao prvi primjer ”fake news”?
Ovo je bila tzv. ”granična situacija”. Nisam rekao sve, ali sam prikazao da je neko izašao u toku predavanja. U isto vrijeme mogao sam primijetiti da je velika večina bila entuzijastična. Problem je da je vrlo teško nazvati netačne izvještaje za ”fake news”. To čini ovakvu formu dezinformacija veoma opasnom, prema Wikforss.
Stari recept. Samo prije par godina, pojam ”fake news” je bio korišten za propagandne publikacije daleko na krajnostima političkog spektra. Danas je on postao svakodnevnica. Faktički toliko ukorijenjen da ga je Jezički savjet proglasio za termin godine 2017. Sam fenomen nije nov. ”Star je koliko i štampa. Stopiti senzacionalne vijesti zarad uvećanja tiraža je stari recept. Ono što je novo je tehnologija”, kaže Wikforss.
Dok su za to prije trebali: fotografi, štamparije i sistem distribucije da bi se došlo do potrošača vijesti, danas je dovoljan kompjuter i priključak na internet te logiranje na socijalne medije. I ovdje se čini da dolazimo do same srži poruke Wikforss. ”Svi smo mi pećinski ljudi zarobljeni u veoma sofisticiranom tehnološkom društvu kojem nismo baš dorasli”, kaže ona. Kada ovaj pračovjek hoće da sazna što, nailazi na nepreglednu džunglu informacija i dezinformacija u socijalnim medijima. ”Biološki smo predisponirani izboru prema pripadnosti grupi, osjećanjima ili da potvrdi onoga što već znamo.”
Nova medijska situacija. Iz filozofske i psihološke perspektive, Wikforss istražuje tzv. ”društvo post-istine”. Ona smatra da je besmisleno pokušati objasniti uspon Donalda Trumpa na vlast bez razumijevanja procesa promjena kroz koje su prolazili mediji u posljednjim godinama. ”Prije izbora u USA nijedan etablirani klasični medij nije podržavao Trump-a. Prije nekoliko godina bilo je nezamislivo da jedan kandidat može osvojiti vlast bez podrške klasičnih medija. Trump ih je zaobišao koristeći Twitter i druge socijalne medije na jedan, do sad, nezamisliv način. Kad god mu je to u interesu, on širi lažne tvrdnje. I to se pokazalo vrlo efektivnim.
Demokratija ne može funkcionisati u atmosferi varanja.
(Åsa Wikforss)
– Da li smo prezasićeni čitanjem informacija? –
– Da. I kada je tako puno kontradiktornih informacija, onih koje protivriječe jedna
drugu, previše je odgovornosti na indvidui da pronađe šta je istina. Ta je odgovornost
prevelika za nas ljude. Jednostavno, ne možemo odgovoriti njenom zahtjevu.
Opasno za demokratiju. Da bi spriječio širenje dezinformacija nakon skandala sa Cambridge Analytica, uveo je Facebook cijeli niz mjera protiv ”lažnih vijesti”. Problem je, prema Wikforss, u samom procesu prepoznavanja lažnih vijesti. Facebook-ova kontrola ne može nijansirati važnu razliku između svjesne laži i netačne, nekorektne žurnalistike. Zato Wikforss želi nijansirati sam pojam i praviti razliku između ”fake news (lažne vijesti)” i ”neautentične vijesti”. Dok su prve čista izmišljotina, neautentične vijesti je jako teško karakterizirati lažima. Da damo primjer:
U jesen, prije dvije godine, Breitbart News, kojem je radaktor bio Steve Bannon, javio je da je Švedska zabranila božićne svjetleće ukrase na stubovima rasvjete. Sve tačno. Ali špekulacija Bretbart-a je referirala na to da je ova mjera uspostavljena da se ne bi provocirali useljenici muslimani. Stvarni razlog je imao drugačiji uzrok. Odjeljenje za saobraćaj je zaključilo da stubovi rasvjete nisu dimenzionirani prema težini ukrasa. Stubovi bez ukrasa za božić bili su takvi čisto zbog bezbjednosti građanstva.
Primjer pokazuje da ”neautentične vijesti” mogu sadržati istinu u sebi. Ne možete ih otpisati kao smiješne iako pogrešno predstavljaju stvarnost.
– Da li su ove ”neautentične vijesti” opasnost za demokratiju?
– Da, demokratija ne može funkcionisati u ambijentu varanja. Desni radikali koriste ovakve vijesti da stvore predodžbu da Švedska propada kao demokratska, liberalna država koja je primila masu izbjeglica. Ovakvo lažno predočavanje stvari potvrđuje njihovu percepciju svijeta i zato im i treba. Ovaj fenomen objašnjava dijelom i zašto Sverigedemokraterna dobijaju pristalice.
http://bosanskipogledi.com
