-TopSLIDEKulturaVisoko

Mensur Ćatić dolazi – niotkud

Pjesnik i pisac koji Visoko gleda iz naselja Ljetovik spremio je novu zbirku pjesama ,,Ako te mačka vidi golog”

“Za takve se pjesnike kaže da su veliki i jedinstveni, a poezija koju nam oni daruju prestaje biti tek književna vrsta i čitalačka radost – pretvarajući se u trajno blago i sadržaj našeg vlastitog mentalnog, emotivnog i spoznajnog iskustva.”- Abdulah Sidran

NEIZBJEŽNO DOSTOJANSTVO

Ne boj se, ništa se promijeniti neće
jer ja sam taj koji se moli
za one koji su umrli samo meni. Nisi ti kriv
prijatelju moj. Slava je divna. I pamtili smo riječi
ti riječi Šekspira a ja svoga oca da pazim
da nikad niko ne uzdahne na mene.
Eto, vidiš, samo to mi je bilo važno
Za tebe je to stvar nepristojnosti i blamaža
ali za mene: ispasti budala zbog prijatelja
uvijek je bila stvar neizbježnog dostojanstva
Jer ti ne znaš da nije riječ ako ne stoji na oba svijeta.
I nikakav je ovo svijet ako ne može stajati na jednoj riječi

Objavio je knjige „Pjesme za drugo mjesto“, „Eskimska ruža“, „Golubovi nad odrom“, „Podnevni mjesec“, „Sokrat na psihijatriji“.

Zastupljen u Antologiji bošnjačke poezije Ervina Jahića, Antologiji balkanskog sublimizma Tomislava Dretara…

Neke od pjesama su mu prevedene na francuski, slovenski, makedonski, bugarski, engleski,  danski i njemački jezik.

KOŠULJA

(Abdulahu Sidranu)

Je l se to svatovi čuju, babo?
Ne čuju, Minka, komšiji Fejki haman ugalj stigo za zimu.

A što tako sviraju, babo?
Ne sviraju, Minka, od amidžine kuće vjetar se kod ograde zapetljo u onu moju košulju na štriku.

Jel to mlada podigla šlajer s lica, babo?
Nije, kćeri, u Božje lice gledam.

Je l to plačeš, babo?
Ne plačem, kćeri. Djeca se neka niz put smiju.

Iz recenzija za knjigu pjesama ,,Ako te mačka vidi golog” Mensura Ćatića

ABDULAH SIDRAN:

„Hijerarhija književnih vrijednosti formira se u ‘prijestoničkim’ otuđenim ‘centrima moći’ i pri takvom stanju stvari nije nikakvo čudo da samo dvadesetak kilometara od te ‘prijestonice’, u gradu Visokome, nekoliko decenija živi i radi jedan od zasigurno najvećih , ako ne i najveći pjesnik naše suvremenosti…“

Dragan Mićević:

„Mensur Ćatić, međutim, nije samo SVJETSKI pjesnik, on je i svjetski PJESNIK!  Zaista, svako slovo utkano u ovih 188 dijela (kao i u sam naslov), svaka riječ, svaki u njih stavljen izraz i stih jednostavno su prije i iznad svega  poezija.”

Ljiljana Tadić-Adžamić:

„Poezija Mensura Ćatića je poezija kruga, život u tom krugu opjevan, dočaran, bez dekoracije, epiteta, život sa svim svojim zvukovima, potresima i nastojanjima. Život sa svim svojim nadama, još uvijek besmrtnim.“

DOBRE VIJESTI ZA LOŠE LJUDE

Odahnite, ne čeka vas nikakva kazna
jer pravda nikad nije bila ništa
izvan trenutka zlodjela samog
i u svoju kožu zatvoren kao i vi
čovjek će uvijek imati razloga da plače.
Opominjan iznova samo ljepotom  šafrana pokislog
i u toj kiši ocvalog bagrema.
Odahnite, jer sve nam se već desilo
ulaskom u ćelije od sopstvene kože
I nagrada i kazna s nama su već
i s nama od samoga početka traju
a najsuroviji dio te kazne
i jeste upravo to što niste osjetili ništa

Mensur Ćatić rođen je 7. lipnja 1959. u Doboju, Bosna i Hercegovina. Po zanimanju je pravnik. Djetinjstvo i mladost proveo u Odžaku, gimnaziju završio u Modriči, živio u Doboju, Sarajevu, Banjaluci, te Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj.
Danas živi i stvara u Visokom.

magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close