logo
bios

Lopovi konačno skinuli maske?

Objavljeno prije 1 sedmica . u uto, nov 6th, 2018

Sankcije i druge vrste ekonomskih pritisaka Zapada na “nepoćudne režime” su veliki izazov za pogođene zemlje. Kratkoročno se zemlje koje se moraju boriti s negativnim učincima embarga i sankcija suočavaju s poteškoćama, ali s druge strane će ove mjere imati pozitivan učinak i sve više svjetskih zemalja, za koje možemo reći da su zaista suverene, okretat će se alternativnim modelima međunarodne naplate, držat će svoje rezerve u zlatu, juanima, čak i eurima, obzirom da se Europska središnja banka ne usuđuje koristiti euroobveznice kao polugom pritiska na zemlje u svijetu, a jačat će rubna razmjena u nacionalnim valutama.

Poznato ja da su mnoge središnje banke odlučila vratiti svoje zlato iz trezora u Londonu, Parizu i New Yorku u domovinu. Jedna od najvećih je njemačka Bundesbanka, koja je 2013. najavila da će svih 700 tona zlatnih rezervi, koliko je držala u New Yorku i Parizu, povući u zemlju. Kasnije se ispostavilo da ovaj proces neće teći tako brzo, kao što se mislilo. Berlin je priopćio da će do 2020. u domovinu vratiti 300 tona zlata, a ostatak kasnije.

Središnje banke 100 zemalja svijeta ukupno posjeduju gotovo 33 790 tona zlata, a najveće 42 središnje banke svijeta od toga drže posjeduju 32 075 ili 95% tona ukupnih svjetskih zlatnih rezervi. Hrvatska ne spada u taj elitni krug, naša središnja banka nema ni grama zlata, za razliku od slovenske, srbijanske i makedonske koje nemaju goleme količine, ali svaka ima nekoliko tona.

Mnoge zemlje same čuvaju svoje zlato, ali ga neke “na čuvanje” dale Banci Engleske, Banci Francuske ili Federalnim rezervama Sjedinjenih Država.

Ronan Manly za specijalizirani portal Bullion Star, osim Njemačke, objavio je popis zemalja čiji su čelnici središnjih banka priznali da imaju zlatne rezerve, one koji su iz inozemstva odlučili vratiti zlato u domovinu.

Spomenuo je i Libiju, koja je  prije agresija posjedovala znatne zlatne rezerve, ali Središnja banka Libije, odnosno čelnici koje na čelo ove institucije postavila marionetska vlada u Tripoliju, zakonom zabranjuje prodaju tog zlata.

“Kada je libijska funta u ranim sedamdesetim bila vrlo jaka u odnosu na američki dolar, Banka Libije je kupila velike količine zlatnih rezervi, što je bilo vrlo mudro jer je cijena unce bila oko 42 dolara”, na upit Ronana Manlya su odgovorili čelnici, nazovimo je tako, “Banke Libije”.

U  izjavi je naglašeno da je nakon nemira koji su zemlju gurnuli u rat i kaos, te kako bi sačuvali rezerve, parlament je donio zakon koji sprečava Banku Libije da trguje zlatom i da prodaje postojeće rezerve. Zakon je još uvijek na snazi i Banka Libije je na 15. mjestu u svijetu po količini zlatnih rezervi.

Bullion Star ne navodi gdje se te rezerve nalaze, ali se zna da je Gaddafijeva vlada u ožujku imala 143 tone zlata i isto  toliko srebra, koje je premješteno iz Tripolija u Sabhu, jugozapadno u smjeru libijske granice s Nigerom i Čadom. Kasnije je to zlato pronađeno i preuzela ga je Banka Libije iz Tripolija. Navodno je vođa islamističkih militanata, general Abdelfateh Younis, blizak Francuzima, dijelom tog zlata platio obuku i oružje za svoje militante, a dio je završio za jačanje političkog položaja kod kuće bivšeg francuskog predsjednika Sarkozya i za buduću potporu Hillary Clinton u utrci za Bijelu kuću. Gdje god da je završilo, trenutno vodstvo marionetske Banke Libije ne želi reći gdje je.

Venezuela od Londona traži svoje zlato

Najnoviji skandal je izbio zbog zlatnih rezervi Središnje banke Venezuele. Naime, čelnici banke u Caracasu i vlada zemlje već dva mjeseca bezuspješno pokušavaju vratiti zlatne rezerve u domovinu, a pohranjene su u Banci Engleske. Riječ je o 14 tona zlata, koje je još uvijek u Londonu, ali engleski bankari pronalaze sve moguće izgovore da izbjegnu repatrijaciju tog zlata.

Iz Londona tvrde kako je sve povezano s “nemogućnošću dobivanja osiguranja neophodnog za prijevoz tako velike količine zlata”.

Osim toga, Banka Engleske od Caracasa traži da pojasni “kako će rasporediti to  zlato”.

Odugovlačilo se dva mjeseca, sve dok prošlog četvrtka predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump nije najavio uvođenje novih sankcija protiv Venezuele, blokirajući sve transakcije Caracasa sa zlatnim rezervama.

Prema riječima Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, Johna Boltona, “sankcije su nametnute protiv mreža koje djeluju u korumpiranim sektorima venezuelanskog gospodarstva i tako će se spriječiti da dođu do ukradenog bogatstva”.

“Američka vlada neće dopustiti da vlasti latinoameričke zemlje pljačkaju bogatstvo Venezuele za svoje korumpirane svrhe i na štetu infrastrukture zemlje i okoliša”, stoji u dijelu priopćenja Bijele kuće u kojem se pojašnjavaju motivi uvođenja sankcija na transakcije zlatnim rezervama Venezuele.

Podsjetimo da prema službenim podacima od listopada 2018. Venezuela još uvijek posjeduje 164,2 tone zlata, iako su se od 2015. i pada cijena nafte zlatne rezerve Venezuele smanjile za gotovo 200 tona.

Proces repatrijacije zlata u zemlju je pokrenuo pokojni predsjednik  Venezuele Hugo Chavez, kada je u studenom 2011. godine iz Londona počeo vraćati zlatne rezerve u domovinu. Tada je Venezuela imala 364 tona zlatnih rezervi i bila je na 15. mjestu na svijetu.

Chavez je većinu zlata uspio vratiti zemlju, a za sigurnost je zadužio vojsku Venezuele, koja je dragocjeni teret prebacila u skladišta Središnje banke, gdje i danas čuvaju preostalih 164,2 tone, količinu kojoj nedostaje 14 tona koje London ne želi vratiti latinoameričkoj naciji.

“To je zlato ekonomska rezerva naše djece, a cijena mu svakodnevno raste”, rekao je tada Hugo Chavez, kada je  krajem kolovoza 2011. najavio odluku o povratku zlatnih rezervi domovinu.

“Nema boljeg mjesta za držanje zlatnih rezervi Venezuele od naše zemlje. Zlato neće biti pohranjeno u podrumima predsjedničke palače Miraflores, ni u ničijom džepovima, već u Središnjoj banci”, rekao je Chavez.

Još 2011. godine, objašnjavajući potrebu “povratka” zlata u zemlju, bivši predsjednik Chavez je istaknuo “kako globalno gospodarstvo ide prema dna, a Sjedinjene Države nemaju čime platiti dugove, najveće na svijetu”.

Sada Venezuela treba sve svoje zlato i unaprijed je obavijestila London da želi preostalih 14 tona bude prebačeno u  Caracas. Londonski bankari su proces repatrijacije ovog zlata odugovlačili sve do odluke američke uprave o nametanju sankcija na venezuelansko zlato, a kako će je Banka Engleske vjerojatno poštovati, može se reći da je za engleske bankare “problem privremeno ili srednjoročno riješen”.

Zašto je ovo dobro? Iako se može reći da je Venezuela trenutno na gubitku, priča sa zlatom latinoameričke zemlje će biti dodatni poticaj za zemlje koje su u nedoumici, treba li vratiti zlato u domovinu ili ne, da pošalju službeni upit za repatrijacijom svog zlata. Uz rastući trend diversifikacije deviznih rezervi, odustajanje od američkih državnih obveznica i sve veći udio fizičkog zlata u središnjim bankama svijeta, ovakav  odnos Londona i američkih Federalnih rezervi, za koje se uopće ne zna imaju li prijavljene količine fizičkog zlata ili ne, dodatno će jačati nepovjerenje u bankarske institucije Velike Britanije i Sjedinjenih Država, što je u konačnici pozitivan učinak de facto krađe venezuelanskog zlata.

Bullion Star

 

N. BABIĆ

Logicno.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh