Predsjednik GO SDA za TV1
Genjac o reviziji tužbe, federalizaciji, zahtjevima HDZ-a, reakcijama iz RS…
TV1: Klubu zastupnika Evropske narodne stranke (EPP) u Evropskom parlamentu uputili ste pismo u kojem kažete da je federalizacija neprihvatljiva. Zašto, odnosno kakva federalizacija je neprihvatljiva?
GENJAC: Federalizacija kao federalizacija je prihvatljiva, jer je poznato da je BiH federalizirana kao nijedna država u Evropi. Imamo dva entiteta, u FBiH deset kantona itd. Imamo princip decentralizacije, supsidijarnosti, gdje se odlučuje što je moguće bliže građanima u kantonima. Dakle, federalizacija kao federalizacija vrlo jasno određena koja poštuje BiH, njenu strukturu i prije svega amandmane na ustave entiteta koji govore da su narodi i svi građani jednaki na cijelom prostoru BiH, takva federalizacija je prihvatljiva.
Međutim, kao što je poznato, Evropski parlament usvaja rezoluciju povodom izvještaja koji o napretku svake godine izrađuje Evropska komisija. Tako je bilo 2014, 2015, 2016 godine, prvo izvještaj i onda rezolucija. Ne pojavljuje se federalizacija, principi federalizma i decentralizacije u početnom tekstu koji rade izvjestioci, predstavnici evropskih država. Nije to stav poslanika jedne, dvije ili većeg broja evropskih država. To je uvijek prijedlog hrvatskih parlamentaraca i tu imamo problem.
Prvi problem je u tome što se na taj način hrvatski parlamentarci stavljaju u funkciju jednostrane i jedne politike u BiH, a to nije dobro. Onda se parlament upotrebljava za podlogu jedne politike. Evropski parlament bi trebao koristiti za dobrobit svih građana i naroda u BiH. Drugi problem je to što je Evropska komisija već na prvu rezoluciju gdje se to pojavilo u izvještaju 2014. godine upozorila da EU nema nadležnost kada je u pitanju unutrašnja struktura države. Bez obzira, to je izlobirano i usvojeno. Treći problem o kojem Vi u pitanju implicirate je pitanje neodređenosti pojma. Hrvatski parlamentarci predlože principe federalizma, evropski parlamentarci imaju u vidu evropske principe parlamentarizma i usvoji se to, misleći na federalizam koji podrazumijeva jednakost građana na cijeloj teritoriji, a onda politika radi koje je i učinjen taj ustupak i uvršten princip federalizma tumači u BiH to na način da evo i Evropski parlament daje podršku federalnim jedinicama na način kako to oni tumače, a tumače etničkim federalnim jedinicama.
TV1: Je li na taj način Evropski parlament predlaže izmjenu, odnosno ukidanje Dejtona?
GENJAC: Što se nas tiče prihvatljivi su principi federalizma na način kako je to i Biskupska konferencija već predlagala – višeetničke federalne jedinice koje su na saobraćajnim, komunikacijskim, privrednim, geografskim principima povezane i u kojima nijedan narod nije u većini i gdje nije moguća diskriminacija i dominacija bilo koga. Nisu nam prihvatljivi principi federalizma koji se baziraju isključivo na etničkim principima o kojima je ovdje riječ. I jedni i drugi principi federalizma u smislu mijenjanja ustroja BiH znae promjenu dejtonskog Ustava, strukture koja je uspostavljena dejtonskim Ustavom, odnosno Aneksom 4 na Dejtonski mirovni sporazum.
Nije to jednostavno pitanje kao što se interpretira u javnosti. To je pitanje šta će obuhvatati te federalne jedinice, kakve su granice, koliko će zadirati u koji entitet… Već tu imamo problem sa entitetom RS koji kategorično odbija bilo kakav razgovor na tu temu. Osim toga postoji i nih praktičnih pitanja, da navedem samo odnose između tih federalnih jedinica – kakvi su odnosi među njima, gdje je nadležnost recimo penzionog fonda? Dakle, postoji niz praktičnih pitanja oko kojih u ovom trenutku nema saglasnosti. Budući da nema saglasnosti oko neke nove federalizacije, pored ove koja je u najvećoj mogućoj mjeri, onda nam ostaje da primjenjujemo Dejtonski mirovni sporazum i da ga poštujemo.
TV1: HDZ BiH je dao određene ponude SDA-u. Šta traži HDZ, šta su ponudili i u kojoj mjeri je šta prihvatljivo?
GENJAC: Mi imamo tzv obnovljeni pristup EU prema BiH gdje su prioriteti poredani na način da je u prvi plan, sasvim opravdano, stavljen set socio-ekonomski reformi, računajući da bi provođenje potrebnih reformi, povećanje standarda, te privrednih aktivnosti relaksiralo odnose u BiH, a onda bi se lakše moglo razgovarati o težim političkim pitanjima. Amandman jednog hrvatskog parlamentarca je glasio da se provede reforma izbornog zakonodavstva kao jedan od uslova daljeg napredovanja BiH u evropskom integrisanju. Naravno, taj amandman nije prihvaćen.
EU i Evropska komisija odustale su od ovih prioriteta i ustavnih reformi u ovom trenutku, koje su se ziasta pokazale kao veliki problem, neodustajući od provođenja presude Sejdić – Finci u nekom kasnijem periodu, ali u u ovom trenutku socio-ekonomske reforme prioritet. Evropske institucije su postavile taj red prioriteta, a HDZ putem ovog amandmana pokušava među prioritete, pa čak i kao uslov za kandidatski status, ustanoviti reformu izbornog zakonodavstva, videći da je sa Ustavom veći problem.
Reforma izbornog zakonodavstva je takođe problem, krupno političko pitanje gdje i unutra postoje prioriteti koje treba hitno rješavati, kao što je provođenje presude “Sejdić – Finci”, te provođenje presude povodom izbora delegata u Domu naroda FBiH, pa i popunjavanja Kluba Srba u ovom domu, pa i pitanje Grada Mostara. To su zaista pitanja koja su goruća i njih treba riješiti. Međutim, način na koji je HDZ predložio rješenje tih pitanja, barem do sada, nije ohrabrujući.
U pojedinim momentima, kao što je recimo u pogledu izbora članova Predsjedništva BiH, umjesto da se ide u provođenje presude “Sejdić – Finci” koja traži nediskriminaciju bilo koga u mogućnosti izbora za člana Predsjedništva, HDZ predlaže nešto što je korak unazad od postojećeg stanja, fiksno određujući da se bira isključivo bošnjački, isključivo hrvatski član i to određujući ko će birati bošnjačkog, a ko hrvatskog člana. Uglavnom se svodi na to. Tu imamo problem. Ne možemo rješavati jedan problem na način da proizvodimo daleko veći problem. U pogledu izbora članova Predsjedništva, te detalji oko izbora za Dom naroda nisu nam prihvatljivi, ali je dobro da imamo prijedlog, te da imajući u vidu ono što smo mi ranije predlagali i ovo što sada imamo, uz dosta političke volje tražimo kompromis.
TV1: Diže li se onda bespotrebno prašina oko nečega, kada znamo da u BiH nema promjena konsenzusa sva tri naroda?
GENJAC: Važno je da upozorimo evropske parlamentarce da znaju o čemu se radi. Svi smo mi svjesni i iz SDA i iz HDZ, te iz drugih političkih stranaka, kakva je legitimna procedura za promjenu Ustava i usvajanja zakona. Znamo da bez dogovora nema rješenja. Međutim, problem je u tome što se u insistiranju na nekom rješenju, koje je u ovom slučaju nama neprihvatljivo i koje iz niza opravdanih razloga nije moguće prihvatiti, iskoristi jedna rečenica u rezoluciji Evropskog parlamenta i poziva se na način “eto i Evropski parlament je rekao da to treba uraditi i tako to treba uraditi”.
Mi smo htjeli da upozorimo evropske parlamentarce da imaju u vidu kakve su posljedice pojedinih riječi i pojedinih rečenica u rezoluciji. Samim tim što je nemoguće išta uraditi bez dogovora svih subjekata, mislim da ima i nepotrebne prašine, ali to su pitanja koja zavrjeđuju pažnju.
TV1: Aktuelno pitanje je i revizij presude protiv Srbije. Mladen Ivanić kaže da mu je u Međunarodnom sudu pravde u Hagu jasno rečeno da bi to podrazumijevalo novu autorizaciju. Je li potrebna ta autorizacija o kojoj Ivanić govori?
GENJAC: To je izuzetno komplikovano pravno pitanje. Radi se o instituciji najvišeg ranga na svijetu, koja ima svoja pravila, principe, pravila postupanja. Jedino oni su pozvani da u postupku koji je predviđen za tu svrhu ustanove legitimitet agenta. Tek nakon toga, kada oni kažu ima li ili ne legitimiteta, a vrlo je zamršeno pravno pitanje i mislim da ima obilje argumentacije koja ide u prilog da on jeste agent, na kraju će odlučiti Međunarodni sud pravde koji je jedino nadležan za to. Tek nakon toga, mi možemo govoriti, a sve ostalo mislim da su špekulacije.
TV1: Imamo li nove dokaze? Šta bi značilo ići u reviziju bez novih dokaza, da li bismo izgubili već dobijeno, kako neki kažu?
GENJAC: Mislim da se u javnosti pojednostavljeno barata sa terminom novi dokazi. Nije slika crno-bijela, jer to je izuzetno zamršena politička i pravna bitka u kojoj argumentacija pravnika i karakterizacija dokaza takođe podliježe ocjeni Međunarodnog suda pravde. Jedino oni mogu kazati jesu li to novi dokazi i imaju li relevanciju u smislu njihovih pravila postupka. Naravno, pravnici koji pripremaju dokaze, koji imaju međunarodni kredibilitet pozvani su da ocijene izglednost tih dokaza u smislu ispunjavanja uslova i niko drugi.
TV1: Kako gledate na prijetnje političara iz RS o blokadama ukoliko dođe do revizije, čak se govori i o napuštanju institucija?
GENJAC: Mislim da je to pomalo neprincipijelno. U tom međunarodnopravnom postupku, u tom pravnom postupku u procedurama predviđena je mogućnost zahtjeva za reviziju presude. To je legitimna mogućnost. Ako se koristi ta legitimna mogućnost i Međunarodni sud pravde na kraju kaže ima ili nema dokaza, kako god odluči, ta odluka se mora poštovati. Ako se koristi legitimna mogućnost i ništa drugo, ja ne vidim otkud i zašto takve rekacije. Ne znam zašto na korištenje legitimne mogućnosti prijetnja korištenja nezakonitih i nelegitimnih sredstava. Mislim da nema potrebe i mislim da bi trebalo sačekati sva sporna pitanja – da li je agent legitiman, da li ima novih dokaza. Zna se ko jedini to može odlučiti i neka odluči. Mislim da bismo se mi trebali posvetiti našim problemima koje imamo u svim institucijama u BiH i rješavati ih, te čekati strpljivo šta će se odlučiti. Kakva god odluka da bude, treba je poštovati.
TV1: S druge strane imamo i komentare međunarodnih zvaničnika. Kažu da bi revizija pogoršala odnose. Kako to komentarišete?
GENJAC: Da li se može abolirati to da revizija pogorša odnose i zašto bi pogoršala ako se ima u vidu ono što sam maloprije rekao. Dakle, koristi se jedna legitimna mogućnost, ako se odluči da se koristi. Poštovaće se odluka Suda, kakva god da bude. Zašto bi onda to pogoršalo odnose? Ko bi to pogoršao odnose? Na osnovu čega? Sa kojim razlogom? Mislim da bi trebalo malo više razumijevanja i uvažavanja, prije svega, žrtava koje očekuju pravdu, koja u apsolutnom opsegu nikada nije moguća, ali mora se što je moguće više donijeti pravde. Stvar nije završena dok se pravedno ne završi. Mislim da bi sve to trebalo imati u vidu, te imati razumijevanja i malo strpljenja. Radi se o tome d institucije koje su legitimirane za to odlučuju. Podnošenje zahtjeva za reviziju presude ne znači da je onaj ko je podnio zahtjev donio i presudu, da je odlučio kakva će biti presuda, nego samo znači da je taj ko je legitimiran za to podnio zahtjev da se vidi u kontekstu novih dokaza da li se može izvršiti revizija presude i ništa više.
(Vijesti.ba)
