logo
bios

Lideri neće priznati politički bankrot

Objavljeno prije 1 sedmica . u uto, nov 5th, 2019
Slavo Kukić za Vijesti.ba
Lideri neće priznati politički bankrot, nekoliko scenarija za izlaz iz krize

Tri vodeće stranke u BiH (SDA, SNSD, HDZ) još uvijek nisu postigle dogovor oko formiranja vlasti.

Profesor i akademik Slavo Kukić za Vijesti.ba, na pitanje je li sada vrijeme ili situacija da ove tri stranke proglase „politički bankrot“, odgovara sa „ne znam na što se točno misli pod pojmom „politički bankrot“.

„Ako se, naime, pod tim podrazumijeva javno priznanje odgovornosti za činjenicu da BiH ni godinu, sada već i više, dana nakon izbora nema vlast, takva vrsta očekivanja je ravna utopiji. Jer, takva vrsta priznanja podrazumijeva odgovornost za procese u društvu – bilo da oni imaju pozitivan ili negativan predznak. A tri etnonacionalističke klase, okupljene oko tri dominantne etnonacionalističke filozofije, s takvom odgovornošću imaju veze koliko i Marko Kraljević, onaj iz narodnih pjesama, s internet tehnologijom“, kaže Kukić.

Uostalom, dodaje akademik Kukić, etnonacionalisti čine sve što vjerojatnost formiranja vlasti čini sve manjom.

„Još konkretnije, put do nove vlasti je, među inim, i put političkog kompromisa među onima koji je trebaju činiti. A u slučaju BiH takvog kompromisa nema ni u naznakama. Naprotiv, u prilici smo svi zajedno svjedočiti međusobno uvjetovanje s intenzitetom koji mogućnost nove vlasti realnom ne čini ni u slijedećim mjesecima, možda čak do novih parlamentarnih izbora“, smatra naš sagovornik.

– Podsjetimo se, uostalom. Nema novog Vijeća ministara, eksplicitan je lider SDA i njegovi partneri u budućoj državnoj vlasti, bez slanja ANP-a u Brisel. SNSD ni njegovi partneri nisu spremni na tu vrstu ucjena niti na bilo kakav razgovor o slanju ANP, uzvraća mu Dodik. Nema federalne vlasti bez izbornog zakona s rješenjima koja je javnosti već predstavio HDZ , Lider HDZ – a koja, zapravo, znače proces daljeg destruiranja BiH i njezinu definitivnu podjelu po etničkim šavovima. U tom sistemu uvjetovanja, a ono nije i jedino, ne vidim kako je moguće uopće doći do rješenja koja u potpunosti ne obesmišljavaju i institut parlamentarnih izbora, dodaje profesor Kukić.

Kada je u pitanju izlaz iz ovakve situacije, profesor Kukić kaže; „najiskrenije, ja ga, barem što se tiče izlaza koji je realno moguć, baš i nisam u mogućnost dešifrirati.

„Na čisto spekulativnoj ravni, međutim, moguće ga je tražiti u okviru nekoliko scenarija. Izlaz, recimo, može biti u promjeni trenutačne političke ukopanosti triju etnonacionalističkih grupacija i spremnosti da sve zajedno odustanu od dijela svojih maksimalističkih zahtjeva. Da, drugim riječima, sve zajedno pokažu puno veću spremnost na kompromis koji bi doveo do nove vlasti, ali i stvorio pretpostavke za nove politike kojima bi se barem smanjio demografski torpedo koji doslovce prazni ovu zemlju i gotovo besmislenom čini čak i priču o strategijama njezina razvoja“, smatra on.

Izlaz, potom, dodaje on, jer mi se prethodni scenarij čini nerealnim, može biti u promjeni Izbornog zakona kojom se, ako ništa drugo – jer, cjelovitija promjena, ona kojom će, uz nacionalna, biti zaštićena i sva građanska i ljudska prava, će ići puno mukotrpnije i za nju će trebati puno više vremena – uvodi institut izvanrednih izbora i sve izborne pobjednike, u slučaju da se ponašaju kao slonovi pod staklenim zvonom, dovodi u rizik gubitka u slučaju ponovljenih izbora. Nažalost, ne čini mi se previše realan ni ovakav scenarij bez upliva svjetskih centara moći, pa i, ako se već hoće, korištenja bonskih ovlasti kako bi se takve promjene nametnule od OHR-a.

„Na koncu, na čisto spekulativnoj ravni moguće je i rješenje da oni, koji su kreirali Daytonski sporazum, organiziraju novu konferenciju kojom bi BiH bili stvoreni ustavni i politički okviri koji obeshrabruju, pa i zabranjuju, etnošovinističke filozofije“, mišljenja je Kukić.

On dodaje kako mu se, nažalost, ni taj scenarij ne čini previše realnim.

„Tako da, zna li se sve to, rješenje je, u konačnici, ipak na građanima – da građanskim neposluhom, građanskim nemirima, građanskim pritiskom prisile političku klasu, njezinu etnonacionalističku verziju prije svega, na promjenu ćurka – ili da je tom vrstom pritiska prisile na raspisivanje novih izbora, i da joj na njima konačno, nakon 30 godina, okrene leđa“, kaže Kukić.

Kada je u pitanju optimizam građana u ovakvoj situaciji, on ističe kako ne zna što bi to trebalo značiti, jer, ništa od ovoga što živimo nije slučajno.

„I ništa od ovoga nam nije nametnuto iz svemira. Sve to je, budimo pošteni, omogućeno potporom tih istih građana – i 1990. godine i svih godina nakon rata. Ako je, pak, po onoj narodnoj, da smo mi sami kovači svoje sreće, na nama je onda da ne čekamo znak s nebesa nego da za tu sreću i sami ponešto učinimo. A činiti znači vršiti pritisak na one koji nas guraju u sve dublji ambis – i okrenuti im leđa kada im budemo najpotrebniji, na izborima. Bez toga neće ići. I bez toga nemamo prava da optužujemo bilo koga izvan nas samih“, zaključio je Slavo Kukić u razgovoru za Vijesti.ba.




(Vijesti.ba)

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh