U njemačkoj štampi se opširno komentarišu rezultati lokalnih izbora u Turskoj. Neki komentatori smatraju da je predsjednik Erdogan sada ozbiljno uzdrman, neki su ubijeđeni da se u Turskoj dugo ništa neće promijeniti.
List Noje osnabriker cajtung piše: „Ovo je prigušivač za težnju predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana da osvoji apsolutnu vlast. To je dobro. To pokazuje da Erdoganu nije uspjelo da podvede čitavo društvo pod svoju političku liniju. Kritička javnost još postoji, ona koja diže glas protiv pretvaranja Turske u islamsko-konzervativnu autokratiju”.
„Ujedinjena opozicija je pobijedila tamo gdje to boli”, konstatuje Frankfurter rundšau: „U metropolama na obali Sredozemnog mora, u glavnom gradu Ankari i naposlijetku, kako stvari stoje, i u Istanbulu. Posebno boli poraz na Bosforu, to je simbolički jedan od najtežih poraza. Na Bosforu je Erdogan počeo svoj politički uspon 1994. Tu sada počinje njegov pad. Gubitak vlasti za AKP u zapadnoj Turskoj je prelomni događaj, jer tamošnje metropole otjelovljuju budućnost zemlje. One proizvode dvije trećine bruto-društvenog proizvoda i privlače omladinu i sve one koji traže posao. Katastrofalna privredna situacija je bila glavni razlog da se Erdoganu uputi ovako jasna poruka”.
Lajpciger folkscajtung prenosi da je „U posljednjih pet mjeseci Turska gotovo neprestano bila u predizbornom modusu: tri puta parlamentarni izbori, dva puta lokalni izbori i jedan referendum o ustavu i novom prezidijalnom sistemu. Tome treba dodati i neuspjeli puč. Stalne kampanje, Erdoganov polarizujući politički stil i „čišćenja”, duboko su podijelili zemlju. Nije samo nanijeta šteta unutrašnjepolitičkom konsenzusu. Erdogan je proteklih godina stalno instrumentalizovao spoljnu politiku kako bi mobilisao svoje pristalice, i Turska je zato danas međunarodni izolovana kao što to decenijama nije bila”.
„Poslije ovih izbora, Turska će najprije imati malu pauzu – da odahne”, piše Hanoverše algemajne cajtung: „Sljedeći regularni izbori neće biti prije 2023. godine. Erdogan sada ima četiri godine da malo smanji unutrašnjepolitičku polarizaciju i da počne dijalog sa svojim kritičarima. Mogao bi da sprovede ekonomske strukturne reforme i da popravi spoljne odnose koji su pretrpjeli štetu – a posebno poremećen odnos sa EU. Lijepo bi bilo kada bi Erdogan iskoristio tu šansu”.
„Pljas! Osmanlijski šamar, koji je Erdogan obećavao svojim protivnicima, sada je dobio on sam”, konstatuje tabloid Bild: „Ovo je lični poraz za malog sultana koji je u predizbornoj kampanji huškao ljude protiv Zapada i čak instrumentalizovao za svoje ciljeve užasan teror u Krajstčerču. Ništa mu to nije pomoglo. Mnogim biračima se smučilo njegovo ponašanje samodršca, bezobzirna politika, cenzura medija, haos u organima vlasti poslije njegovih čistki. Da li je ovo početak kraja ere Erdogana? Jedno je sigurno: duh demokratije još živi u Turskoj!”
A švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung poručuje da su „ovi izbori bili test raspoloženja prema Erdoganu – ali ne i mnogo više od toga. Jer, ništa se neće promijeniti u glavnim odnosima moći. Turska je uvijek bila centralistička država, a za vrijeme Erdogana na vlasti je postala supercentralistička. Vlada jednostavno može da zavrne novčane slavine gradonačelnicima i predsjednicima opština koji joj se ne dopadaju. Tek 2023. se bira novi parlament koji je ionako kastriran otkako se prešlo na prezidijalni sistem. Osim toga, Erdogan bi mogao da ostvari svoje prijetnje iz predizborne kampanje i da „terorističke” gradonačelnike zamijeni prinudnim upravnicima, kao što je to već učinio u više kurdskih gradova. U Istanbulu i Ankari nije smio da se usudi da to učini. Ali, oni koji znaju šta je sve predsjednik u stanju da uradi kada se bori za vlast, ničemu se ne bi čudili. Opozicija ne bi trebalo da se prerano raduje.”
Priredio: Saša Bojić
DW.DE
