logo
bios

Laži i podvale u vezi sa pokušajem vojnog udara u Turskoj

Objavljeno prije 1 mjesec . u čet, jul 18th, 2019

Obavještajna služba (MIT) nije znala za vojni udar iako je kod sebe već imala spreman spisak stotine hiljada ljudi koji se terete da su pučisti.

Erdogan, čovjek koji upravlja MIT-om, vojskom i policijom za pokušaj vojnog udara je čuo od svog zeta.

5 vojnih lica Erdoganovih pratilaca koja su 24 sata bila uz njega, također su pučisti i teroristi. I oni su htjeli učestvovati u udaru ali nisu (mogli)!

Predsjednik Erdogan je 11. jula 2016. godine u večernjim satima stigao u hotel u Marmarisu. Ipak sa sobom nije poveo navedena vojna lica jer su i oni pučisti!?

15. juli 2016. godine je bio petak. Pripreme za Džumu u selu Camli su sprovedene kao i obično. Vrijeme džume je bilo 13:23. Međutim na dan vojnog udara Erdogan nije otišao na Džumu. Navodno se nije osjećao dobro?

Glavna meta vojnog udara, Predsjednik Erdogan nije uhvaćen samo pukom srećom. Baš kao i Premijer, Ministar pravde, Ministar unutrašnjih poslova, ostali ministri i poslanici koji također nisu uhvaćeni pukom srećom.

Tim bordo beretki (specijalci) koji je bio zadužen da uhvati i uhapsi Erdogana slučajno je zakasnio preko tri sata sa dolaskom u hotel.

Helikopteri, opremljeni najmodernijom opremom, kojima su upravljali pučisti zbog mraka nisu uspjeli locirati Erdoganov avion na aerodromu Dalaman.

Vojni avioni koji su te noći sa “nultom greškom” gađali sjedište policije i zgradu parlamenta, gađali su i Erdoganovu palatu i sjedište MIT-a, ali su promašili.

Puka je slučajnost što su se na dan vojnog udara u centrali MIT-a sreli Predsjednik Uprave za vjerske poslove Mehmet Gormez, kreator “salavata” te noći, i Direktor MIT-a Hakan Fidan.

Slučajno je došlo do toga da se u noći vojnog udara uče salavati sa preko 80 000 džamija.

Most na Bosforu su, i to u samo jednom smjeru, sasvim slučajno blokirali neiskusni vojnici!

Iako su se sjetili da blokiraju most, pučisti su zaboravili blokirati Facebook, Twitter i Instagram koji je narodu poslužio da se organizuje i pruži otpor.

Za razliku od općeprihvaćene informacije, deklaracija pučista se punih sat prije TRT-a pročitala na ekranima A Habera (Erdoganove privatne televizije) . I to se desilo slučajno.

Iako su svi vojnici koji su učestvovali u udaru koristili ByLock, komunikacija te noći se odvijala putem Whatsapp-a.

Dan prije vojnog udara, na sastanku u Generalštabu specijalnih jedinica Direktor MIT-a Hakan Fidan, Načelnik glavnog štaba oružanih snaga Hulusi Akar i zapovjednik Specijalnih jedinica Zekai Akasakalli punih šest sati su razgovarali o Visokom vojnom savjetu!

Prema riječima generala Zekai Aksakalli-a, pokušaj vojnog udara bi bio spriječen da je Načelnik oružanih snaga izdao naređenje da vojnici ne napuštaju kasarne, međutim on se toga nije sjetio.

Vojnici pučisti su komunikaciju u vezi vojnog udara obavljali preko Bylocka i Whatsappa-a.

Država koja je uličnog čistača kaznila doživotnim zatvorom zvog učešća u vojnom udaru, greškom je oslobodila Adila Oksuza.

Bivši savjetnik Erdogana i osnivač BIMER-a, Ali Osman Sarikoca sasvim slučajno je posjetio komandu žandarmerije u koju je priveden Adil Oksuz.

Iako je MIT oko 16:00 na dan vojnog udara o pripremama obavijestio načelnika glavnog štaba Hulusi Akara, on je bez pratnje otišao do Zrakoplovne baze.

MIT je pokušao doći do Erdogana kako bi mu dojavili pokušaj vojnog udara, međutim nije se uspjelo doći do njega.  

Dok je u predmetu Ergenekon saslušavan, Nedim Sener je preko telefona Ilhan Keseci-ju rekao “Bacio sam sve kompjutere”, a Baki Ozilhan-u “Da ne budemo uhvaćeni u ovom talasu”, dok je za vrijeme suđenja u predmetu Oda TV u svom iskazu rekao “Ja kao čovjek i pojedinac nikada nisam bio protiv bilo kojeg džemata. Kada bih se sreo sa kolegama koji su govorili kako borave u Hizmetovim kućama, ja ih nisam pitao zašto to rade. Pisali smo vijesti i knjige u vezi Hizmeta, bavili se određenim istraživanjima. Međutim nikada ih nisam mrzio.” Taj isti Nedim Sener, nakon što je 15. jula svoju suprugu i djecu poslao rodbini u posjetu, za vojni udar je saznao preko TV ekrana i to u momentu dok je u svom stanu u Bakirkoyu čitao optužnicu. Onda je ponešen junačkim emocijama potrčao do zgrade CNN Turk-a i tu je pred kamerama junački pružio otpor šestorici vojnika i jednom kapetanu koji su pokušali zauzeti zgradu.

Ali Turksen, koji je u centrali Specijalnih jedinica za podvodne akcije u Istanbulu mučio svoje kolege, svoje krstarenje je prekinuo tačno 15. jula, dan prije zvaničnog završetka godišnjeg odmora.

Iako je Parlamentarna komisija za istraživanje vojnog udara radi davanja iskaza pozivala čak i predsjednike mjesnih zajednica, primarne žrtve vojnog udara, Erdogana, Hakana Fidana i Hulusi Akara nije pozvala jer to nije smatrala neophodnim!

Producenti serije “Dolina vukova” su mjesecima prije 15. Jula podnijeli zahtjev da zaštite naziv “Dolina vukova, vojni udar”! Naravno i to je bila slučajnost…

U noći vojnog udara Erdogan je tek onako rekao da je ovaj pokušaj vojnog udara“Allahova blagodat”. Zašto?

Major H.A. je tog 15. jula otišao u MIT i dojavio da se priprema vojni udar. Nakon toga je direktor MIT-a Hakan Fidan posjetio Glavni štab i tu se sastao sa načelnikom glavnog štaba Hulisi Akarom i još nekoliko visokorangiranih vojnih lica. Na tom sastanku donesene su određene mjere koje su natjerale pučiste da ranije krenu u realizaciju vojnog udara.

Komentarišući dojavu koja je pristigla, Hulusi Akar je izjavio “smatrali smo da bi te informacije mogle biti dio jednog većeg plana”. Uprkos tome on je naredio da se istraga sprovede samo unutar Škole za kopnene snage i avijaciju. O toj dojavi nije obavijestio načelnike zračnih i morskih trupa, kao ni zapovjednike trupa, jer nije smatrao da je to potrebno!?   

Kažu da je večera na kojoj su se na dan vojnog udara sreli direktor MIT-a Hakan Fidan, Predsjednik Uprave za vjerske poslove Mehmet Gormez (organizator salavata koji su se u noći vojnog udara učili sa džamijskih munara) i Sirijac Muaz El Hatib za koga se tvrdi da je organizovao grupu koja je skidala glave nedužnim vojnicima, imala sasvim rutinsku prirodu.

Iako je sasvim uredno o dojavljenom vojnom udaru Direktor MIT-a Hakan Fidan obavijestio Načelnika generalnog štaba, premijera Yildirima i predsjednika Erdogana nije uspio obavijestiti jer ih nije mogao dobiti preko telefona! Na isti način predsjednik Erdogan i premijer Yildirim nisu uspjeli sve do ponoći stupiti u kontakt sa Direktorom MIT-a.  

Zapovjednik zračnih snaga Abidin Unal je u noći vojnog udara bio na svadbi kćerke Mehmet Sanver-a. Prve naznake u vezi mogućeg udara dobio je oko 19:00. Oko 20:30 nazvao je Načelnika glavnog štaba. Odmah nakon toga stupio je u kontakt sa vojnicima pučistima. Zatim je nazvao Centar za djelovanje u Ankari i rekao: “Ako treba sravnite sa zemljom Centar za djelovanje zračnih snaga”. Putem Centra za zajedničko djelovanje zračnih snaga u Eskisehiru zračnim snagama je izdao naredbu da se usprotive vojnom udaru. Čak je sa ostalim vojnim starješinama u svadbenom salonu formirao krizni štab. Tom prilikom nazvao je Akin Ozturk-a koji se nalazio u kući svoje kćerke u Ankari i rekao mu: “Da li se uprkos tvojoj naredbi dešava vojni udar? Otiđi u zrakoplovnu bazu i uspostavi kontrolu. Tamo ima momaka koji će te poslušati.” Sve to je uspio uraditi osim da sjedne na avion i ode do svog štaba ili do Zračne baze. A onda se nakon nekoliko sati morao predati vojnicima koji su upali u svadbeni salon!?

Službenik MIT-a Sadik Ustun, koji je Akin Ozturka okarakterisao kao prvo ime vojnog udara, nakon 15. jula premješten je u Ambasadu Republike Turske u Australiji “da se odmara i bude daleko od očiju”. Taj isti Sadik Ustun je u noći vojnog udara nazvao zapovjednika specijalnih jedinica Zekai Aksakallija i omogućio mu da se javi uživo u program TGRT-a i NTV-a. Kontaktırajućı Nuri Elibola, dopisnika iz Ankare novinskog lista Turkiye, dao mu je broj Aksakkalija i mnogih drugih vojnih starješina. Te iste noći, dok je vladao potpuni haos, on je pokušaj vojnog udara opisao kao “udar u režiji FETO-a”, i sve je to puka slučajnost…

Slučajnost je i činjenica da je Hande Firat, novinarka sa CNN Turk-a uz pomoć Nuh Yilmaza, savjetnika za medije pri MIT-u uspjela organizovati direktno javljanje (Predsjednika) putem Facetime aplikacije.

Vojni udar od 15. jula je udar u režiji Hizmeta ?!. Međutim činjenicu da je veliki broj vojnih lica umiješanih u vojni udar kategorično odbio priznati bilo kakvu povezanost sa Hizmetom, objašnjavaju na način da se radi o kripto-Hizmetovcima…

U noći 15. jula sva vojna lica, prethodno etiketirana kao pripadnici Hizmeta, pozvana su da se jave u kasarne. S druge strane mnoga vojna lica kojima je prethodno suđeno u predmetima Ergenekon i Balyoz ili su imali slobodno ili nedostupni kada su bili pozvani da se jave na dužnost.

Snimci dešavanja sa sigurnosnih kamera na noć vojnog udara iz generalnog štaba i zrakoplovne baze prikazani su na Agenciji Anadoliji ili stranačkim medijima i to na način da su selektivno isjeckani. Sirov materijal nije püsten u eter jer za to nije bilo potrebe!?

Tenkovi koji su u noći vojnog udara namjeravali pregaziti nedužni narod, pojedinci su zaustavili tako što su im u otvore za auspuh ubacili komade odjeće!?

Narodna heroina Serife Boz je upravljajući svojim kamionom zaustavila tenkove koji su krenuli prema mostu na Bosforu a ispostavilo se da nema ni vozačke niti zna voziti.

Vojsku koja je uspješno izvela vojni udar 1960. i 1980. godine, te noći su zaustavile žene koje su poput Serife Boz svojim kamionima krenule na tenkove, pojedinci koji su u otvore za auspuh uspjeli ugurati komade odjeće i ljudi poput Nedima Senera koji su se hrabro borili protiv vojnika pučista.

I dok su najhaotičnijim satima vojnog udara isprovocirani simpatizeri stranaka ginuli na ulicama, Predsjednik sakriven u hotelu, Premijer sakriven u jednom tunelu, sinovi poput Bilala sakriveni u predsjedničkim vilama u Uskudaru, putem Facetime-a su se borili za demokratiju.

Predsjednička palata koju čuva 2500 policajaca napadnuta je od strane 13 vojnika jer su ostali zakasnili da im pruže podršku zbog komunalnih kamiona koji su im zapriječili put.

I dok bi u normalnim okolnostima trebao biti smijenjen direktor obavještajne službe koji nije uspio dojaviti vojni udar, Direktor MIT-a Hakan Fidan je zadržao svoju funkciju, jer prema riječima Erdogana “ne mijenja se konj dok se prelazi rijeka”.

Iako je za vrijeme vojnog udara ostao vrlo pasivan i nejasan u svojim namjerama, Načelnik genaralnog štaba je postavljen za ministra kao da je nagrađen za takvo držanje. Kažu da je vladi potrebno njegovo iskustvo!?

Savjetnik MIT-a za odnose s javnošću i medije Nuh Yilmaz tokom svoje izjave za javnost u noći 15. jula izjavio da je situacija stavljena pod kontrolu, iako su helikopteri u tim trenucima pucali po bazi MIT-a. Slučajnost je i njegova opuštenost u trenucima dok su bombe padale po bazi MIT-a.

Grupa specijalaca koja je trebala oteti Erdogana iz hotela u Marmarisu na svoje odredište je stigla dva sata nakon što je on napustio hotel. Međutim u svom intervjuu datom za CNN International Erdogan je izjavio da bi bio mrtav da je ostao još samo 15 minuta na toj lokaciji.

U svom iskazu datom na sudu, brigadni major Sonmez Ates koji se nalazio na čelu tima koji je trebao oteti Erdogana, izjavio je sljedeće: „4 sata smo zadržani u Vojnoj bazi Cigli u Izmiru. Naredba da čekamo došla je iz Centra za djelovanje zračnih snaga. Tom prilikom sam razgovarao sa potpukovnikom koji se zvao Huseyin i čijeg se prezimena ne sjećam. Znam koji je general  izdao naredbu. Smatram da su sve naredbe izdate u okviru lanca komandovanja. Ja sada čekam da taj general izađe i kaže o čemu se radi.“ I naravno da Predsjednik, direktor MIT-a i zapovjednik zračnih snaga nisu znali za taj tim specijalaca!?

Na udaljenosti od samo 15-20 minuta od hotela u kome je boravio Erdogan, nalazi se vojna baza Aksaz, jedna od najvažnijih baza u Turskoj. Brigadni admiral Namik Alper, zapovjednik ove baze priveden je i uhapšen 16. jula u jutarnjim satima. I opet je slučajnost i to što ova baza u kojoj se nalazilo oko 4000 vojnika, mnoštvo ratnih brodova i teškog naoružanja nije sprovela bilo kakvu akciju protiv Erdogana!

I dok su ljudi koji su na račune otvorene kod Bank Asya uplaćivali rate za školovanje svoje djece, proglašavani teroristima i pučustima, stariji brat generala Mehmeta Dislija, drugog čovjeka vojnog udara, zamjenik predsjednika AK partije Saban Disli imenovan je za ambasadora u Hagu. Vlasnici računa u Bank Asya su očigledno opasniji!

I dok je vlada AK partije nakon vojnog udara sprovela akcije čak i protiv domaćica, niko nije dirao političare koji su u prošlosti posjećivali Pensilvaniju i javno objavljivali slike sa tih posjeta. Jasno je da su opasnije žene koje su organizovale humanitarne akcije s ciljem da pomognu svojim prijateljima u zatvoru.  

Major Osman Karacan, koji je dojavio predstojeći vojni udar, prvo je izbačen iz redova vojske, da bi nakon toga bio sasvim slučajno raspoređen unutar MIT-a.

fgulen.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh