logo
bios

Ladislav Babić: Kaos

Objavljeno prije 4 sedmice . u pon, avg 19th, 2019

Kaos

        Protiv kaosa smo nemoćni, jer je nepredvidljiv. On nas uvlači u sebe, i svako naše racionalno postupanje utapa se u njegovim vrtlozima, jer on ne mari za takvo što. Prošlost, sadašnjost, budućnost ne postoje, oni se tek rađaju iz njega. Zapravo, samo budućnost, koja tražeći mjesta za svoj rast potiskuje svoje preživjele artikulacije, kao mrtvo, beskorisno tkivo vremena, na smetlište koje ljudi zovu prošlošću. Postaje porodilište novih zakona i odnosa neprispodovivih našima, pred kojima zastajemo jednako bespomoćni u shvaćanju i opiranju, kao što bijasmo nemoćni suprotstaviti se metežu. Biva posve svejedno što će nas na koncu progutati, nered ili novi red proizašao iz njega. Pitanje je samo forme koju će odabrati da se riješe neprilagođenih.

        Sjedio je tako N'gu, podno spomenika uzdignutima na nivo domoljuba – razumije se nakon njihove smrti kad se i psa može uzdignuti do ma kojih visina – ispijajući svoje “spomeničko pivo“, promatrajući iz prostorno-vremenske oaze usred kaosa nalik sređenosti (kaos raspolaže svojstvom da se svakome prikazuje po volji), zbivanja onkraj sebe, i kontemplirajući unutar vlastite ograničenosti o svojoj i neograničenim dimenzijama ispod one u kojoj je obitavao. Kao što čovjek može razmišljati o dužinama, širinama, visinama i prolaznosti svijeta u kojem obitava, ali ne i onih iznad njega. Poput mene, sred oaze mira,

usredotočenog na svoje pivce i njime stimularane kontemplacije o svijetu izmaklom iz sređenosti subjektivnoga (ili obrnuto?), predočenog kao vama zamišljive paradigme N-dimenzionalnog N'gu-jevog svijeta, bića kojem su sve dimenzije podno njegove (uključivo i našu) bile dostupne umu.

        Bog je stvorio, prema svim postojećim mitologijama, svijet iz kaosa – koji je ionako, i prema suvremenim znanstvenim spoznajama samonikao iz nereda ovog i svih „nadsvemira“ koje još pojmiti ne možemo – a onda je stvorio čovjeka. Zašto je to učinio veliko je pitanje; neki tvrde iz osamljenosti, dok je N'gu mislio kako je to bilo iz potrebe da se potvrdi kao vladalac nad živim stvorovima, što do tog trenutka, unatoč svojoj svemoći, ne bijaše. Daklem, iz čistog samoljublja i samopotvrde stvorio je jednako takve stvorove, na svoju sliku i priliku, što mu je promaklo – uslijed ispijanja N-dimenzionalnog piva – kao softverska greška, utječući nadalje na sudbine svega živog, uključivo i njega samoga. Kako rekoh, da bi shvatili N'gu-ova razmišljanja (iskreno rečeno, prečesto i njemu samome neshvatljiva), prevodim ih na razumski nivo prosjeka našeg četverodimenzionalnog prostorno-vremenskog kontinuuma, pa nemojte zaključke pripisivati meni, jer kao što je znano u prijevodu se svašta gubi – moguće i sama suština – uslijed nesposobnosti prevoditelja.

        Daklem, bog je stvorio biće (čovjeka) iz kaosa, nastojeći ga – iz, rekoh već, vrlo upitnih etičkih razloga za navodno savršenstvo – urediti prema svojim zamislima, ali uslijed N-dimenzionalne alkoholne opijenosti ugrađujući u njega bug, koji je rezultirao stvaranjem države od istog bića. Bug se očitovao u tome da je država nanovo uneredila („ukaosila“) njegovu tvorbu, što je – doduše – izgledalo u očima bića (‘ajmo ga nadalje dogovorno zvati čovjekom, da izbjegnemo komplikacije, a N'gu-a ću jednako arbitrarno personificirati svojom malenkošću) kao sređivanje navodno savršenog božanskog reda. Ukoliko se božje „savršenstvo“, kako god manjkavo bilo, uopće da usavršavati, što čovjeku ni na pamet nije padalo. Piše mi prijateljica Jagoda:

“Okolina oko mene je tako jedinstvena slika svijeta, nekulturni, bezobrazni, samoživi, ulizice, bez ikakvih osjećaja za drugoga; jedino mi, takvi, na neki način osvjetljavaju svijet, pa pored njih postajem sve pametnija i pametnija.”,

na što joj, potaknut jednim konkretnim zbivanjem odgovaram. Sasvim si u pravu; moguće da i nismo sve pametniji, ali okolina postaje sve gluplja pa u odnosu na njih ispadne isto. Znaš, postoje pitanja koja čovjeka muče i muče, a na njih ne nalazi neki zadovoljavajući odgovor. Tako i ovo što spominješ o ljudima. Nerješiva enigma koja nas uvijek rajca u živac, a ja jedino racionalno rješenje nalazim u nejednakosti rezultata biološke i socijalne evolucije, u rudimentima – kod većine – životinjske sebičnosti i prilagodljivosti u borbi za opstanak. Znaš, uvijek se smatra umišljenošću, pretjeranim samoljubljem, kad sebe ne smatraš prosjekom, ali Gaussova krivulja IQ faktora (i srodnih psihičkih karakteristika) jasno pokazuje da ima jedan relativno mali dio koji odskače od prosjeka. Na “ovu” ili “onu” stranu. Jeli onda samoljubivo kad se čovjek u okružju kakvom se nalazi, osjeti boljim i zahvaljuje “bogu” da nije kao drugi – evolutivno smeće?

        Kad se već Tvorac osjetio izuzetnim, savršenim tvorcem svemira, a potkrala mu se greška koja ga smješta tamo gdje zaista spada u području N-dimenzinalne krivulje nekog N-dimenzionalnog „Gaussa“, a što si N'gu (to jest ja, u prijevodu) ne bi dopustio jednako samoljublje. Dali opravdano ili ne, mogao bi potvrditi samo objektivni položaj njegov na spomenutoj krivulji, a tko li će ga uopće uspjeti tamo smjestiti? Ukratko rečeno, iz svoje, još širećim se kaosom nezahvaćene enklave, iz niše u koju se povukao zgrožen gadljivom odvratnošću zbivanja među prosječnim stanovnicima N i nižedimenzionalnih svijetova, poslao je poruku koju shvaćanja radi makar uzdignutijim, naprednijim pripadnicima svih njih, moram iskazati u prijevodu, ilustrirajući i događaje koji su N'gu-a nagnali na taj čin događajem daleko neusporedivim s najstrašnijima iz našeg svijeta:

        Građani grada poznatijeg po posjedovanju (čitlukposjed) mnogo čega, ali ne baš pameti i morala u mnoštva svojih bivatelja, predvođeni vođama čopora – poimence svi vladajući i oni šuteći, ne suprotstavljajući se, iznova birajući vođe svog krda, kao i poimence svi slični državljani širom svijeta a naročito ove regije – zaista u sebi imaju višak “majmunskih” gena. Stoga im svima poimence poklanjam njihov autoportret:

ponovivši preinačenu Martininu poruku: „Jebite se majmuni!“. A, ko vas jebe? Ta tko će drugi nego majmun majmuna! Nama (za sada) jedino preostaje nada da broj sterilnih među vama raste. Sterilnih duhom i biološki jalovih. Sve koji se nisu prepoznali u prethodnoj slici pozdravlja N'gu, slikovno preveden na naš četverodimenzionalni prostor, u čijoj četvrtoj dimenziji se većina vrlo slabo snalazi:

Živi bili, i sa sebi jednakima prispodovivodimenzionalno pivo pili!

Ladislav Babić

magazinplus.eu

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh