U BiH sve je više veterana koji javno dižu svoj glas protiv vladajućih elita. Nedavno je to bio u Kupresu Vladislav Berić, potom u Mostaru Husein Pajević a prije njih niz drugih iz svih dijelova BiH.
Još se ne sliježe prašina oko nočekivanog događaja s obilježavanja oslobođenja Kupresa kada je hrvatski ratni veteran Vladislav Berić prekinuo govor hrvatskog generala na pozornci u prijenosu ‘u živo’ RTV Herceg-Bosne, i javno optužio vodeće hrvatske lidere.
“Gdje su moja djeca?”
“Potomstvo mi je u Njemačkoj, a djeca Borjane Krišto i predsjednika Dragana Čovića se uhljebila. Gdje su moja djeca? Ja sam ušao prvi na Kupres sa specijalnom livanjskom policijom. Ranjen sam. Ja sam ranjene i mrtve ovdje previjao i gledao, a nisu ni Borjana ni Čović koji ne daju mome djetetu živjeti”, uzviknuo je ratni veteran, branitelj HVO-a Vladislav Berić.
Komentirajući ovaj istup branitelja, hercegovački svećenik fra Mario Knezović napisao je:”Kažu dogodio se incident? Ni u kojem slučaju ne bih vapaj, krik, jauk, prigovor ili kako god hoćete, hrvatskoga branitelja nazvao incidentom. Incident je stanje u društvu i nepravda. Očito je tom branitelju, kao i mnogima, ne samo kap nego more prelilo čašu…političke elite su bešćutne i nedodirljive itd. Na matrici straha su se cenzura i autocenzura ustoličile na sve strane”.
Nakon što je vijest o kriku branitelja postala viralna, uslijedila je eksplozija komentara podrške na društvenim mrežama korisnika svih nacionalnosti, a jedan od njih glasi: “Čudno, na svim stranama isto, a opet ti političari pobijede na izborima isti. Lud, zbunjen, zbunjeniji. Tako nam i treba”.
Istup Vladislava Berića na Kupresu jedni su nazvali incidentom, a bio je to “krik” nezadovoljnog hrvatskog branitelja protiv bešćutne političke elite
“Zašto šute?”
Iako medijski nezabilježen, na sam dan ‘krika sa Kupresa’ dogodio se i ‘krik iz Mostara’. I to sličnim povodom – obilježavanje 27. godišnjica formiranja samostalnog bataljona ‘Nevesinje’ Armije Republike BiH i otkrivanja spomen obilježja šehidima (poginulim bošnjačkim braniteljima) popraćene svečanom akademijom.
Razvojačeni branitelj Armije BiH Husein Pajević presreo je ministra FBiH za pitanja branitelja Salku Bukvarevića, uzviknuvši: “Sram vas bilo. Vi ne predstavljate branitelje koji danas žive na rubu egzistencije. Što je sa zakonom o demobiliziranim, što je s našim pravima ministre?”
Husein Pajević
On je jedan od više od 20.0000 demobiliziranih boraca/branitelja, bivših pripadnika Armije BiH i HVO-a, Bošnjaka i Hrvata, koji zajedno traže svoja prava od Vlade F BiH i već nekoliko godina zajedno prosvjeduju. Kolege Huseina Pajevića kažu da je riječ o mirnom i čestitom čovjeku te da je njegov istup mnoge iznenadio. On za Deutsche Welle objašnjava razloge svoga ‘krika’:”Umjesto da pričamo o ekonomiji, otvaranju tvornica, mi 25 godina nakon rata pričamo o ratu. Pričaju o zapošljavanju, a bez posla ostaju i oni koji su bili zaposleni”.
Ali ovo je samo rijetko javno iskazan bunt, kritike prema političkim elitama u BiH. Zašto samo pojedinačni, gospodin Pajević objašnjava pitanjem:”Svi slično govorimo u kući, u društvu, ali nitko javno. Zašto svi šute kada nemaju što izgubiti?”.
Demolirana zgrada Vlade Federacije BiH nakon protesta boračke populacije u aprilu 2010. godine
Roditelji očajnički traže pravdu za svoju djecu
U Banja Luci su svoga sina Davida 2018. godine izgubili Suzana i Davor Dragičević. Ni nakon 500 dana prosvjeda, optužbi na račun vladajućih i dokaza, roditelji nisu dobili odgovor je li im sin ubijen i tko je učinio taj zločin. Epilog svega su kaznene prijave protiv roditelja, njihovo privođenje, da bi i otac Davor na kraju odselio u Beč iz kojeg najavljuje nastavak borbe za istinu i pravdu za sina Davida.
Pravdu traži i Muriz Memić, otac mladog Sarajlije Dženana koji je također stradao pod nerazjašnjenim okolnostima. Inzistira da pravosuđe radi svoj posao (!?).
Sarajlije još nisu zaboravile tragičan slučaj vršnjačkog nasilja iz 2015. nad dječakom Mahirom Rakovcem nakon kojeg se ovo dijete odlučilo ubiti skokom sa 8. kata. Uzaludni su ostali vapaji majke Alise Mahmutović i očuha, poznatog sarajevskog profesora Dubravka Lovrenovića za pronalaskom zlostavljača. Ove obitelji – ni njih, kao ni njihovog Mahira, danas više nema, preminuli su nakon dvije godine.
Jedan od brojnih protesta u Banja Luci(30.12.2018.) na kome je traženo rasvjetljavanje ubistva Davida Dragičevića, ali i Dženana Memića
Šutnja ili odlazak
Svoj krik protiv nepravde prije dvije godine pustio je i mladi Livnjak Frano Krišto, bacivši kamenicu na političarku Borjanu Krišto nakon što su novinari otkrili da je imala utjecaj u dobivanju javnih sredstava za udrugu svoje nevjeste. I on je tada kazao da “više nije mogao izdržati”.
“Otac je hrvatski branitelj, kojeg su godinama zavlačili za posao, te je bio prisiljen raditi u Hrvatskoj i Njemačkoj kako bi prehranio obitelj. Naposljetku su za njim otišli majka i dva brata, a sestra i ja smo ostali zbog studiranja. Moja reakcija nije bila politički motivirana, žao mi je što sam bacio kamen, ali moji stavovi su isti“, tada je rekao ovaj mladić. Uslijedio je brzi sudski proces, kazna od tri mjeseca zatvora – uvjetno. Ovaj mladi čovjek uskoro sa vjerenicom iz rodnog Livna odlazi u Njemačku.
Iz Banja Luke početkom godine odselio je i Srđan Šušnica, kulturolog, diplomirani pravnik i publicist, zbog učestalih prijetnji smrću koje su upućivane njemu i njegovoj obitelji zbog njegovih stavova da je “RS genocidna tvorevina” i da “vlasti u RS i Srbiji zloupotrebljavaju Dayton za ponavljanje nepravde i učvršćivanje svih posljedica genocidnog homogeniziranja Srba na jednoj očišćenoj teritoriji”. Dobio je prijetnje smrću da će završiti kao David Dragičević koje je prijavio policiji. No, zbog njegovih stavova uslijedila mu je suspenzija i disciplinski postupak u Glavnoj službi za reviziju RS.
Emil Karamatić: “Obična greška koja se potkrala u izravnom prijenosu televizije koji se odvijao za potrebe stranačkog vođe”
‘Greška u TV prijenosu’
Mostarski novinar, publicist i politički komentator Emil Karamatić, smatra da su najjača nezadovoljstva izražena u odlascima, nikako u, kako kaže, nekakvim pobunama.
“Ako tri nacionalne političke scene promatrate odvojeno vidjet ćete elemetarnu razliku. Bošnjačka i srpska su ipak za razliku od hrvatske, bez obzira što se može govoriti i o kvantitetu i kvalitetu te različitim intenzitetima, sastavljene i od oporbe. Uostalom, svi imamo izbore svake dvije godine i nitko ih još nije iskoristio protiv te vrste diktature koju tek treba izučavati”, komentira Karamatić za Deutsche Welle.
On tvrdi da je posrijedi neodgovorna politička manipulacija vlastitih naroda. “U ovom slučaju Hrvata jer su dovedeni u poziciju politički zapuštenog i ustrašenog naroda koji iz BiH bježi brže i učinkovitije od Sirijaca. A krikovi koje smo čuli na Kupresu su ništa. Obična greška koja se potkrala u izravnom prijenosu televizije koji se odvijao za potrebe stranačkog vođe”, zaključuje Karamatić.
DW.DE
Autor Vera Soldo
