Da li imamo, i da li ćemo u bliskoj budućnosti imati, snage da napustimo mentalitet krda za dobro njegova imuniteta, i da te žrtve epidemije ne budu uzaludne, ako su već bile nepotrebne
Ivan Pernar, hrvatski saborski zastupnik, političar i populista, prije nekoliko dana je sa suprugom dobio sina. To samo po sebi ne bi bilo naročito vrijedno ni pomena u javnom prostoru, da Pernar ne živi, ne diše i ne postoji bez javne eksponiranosti. Prvi Facebook status kojeg je objavio zajedno sa objavom rođenja djeteta sadržavao je i sljedeće: „Također, odbili smo da se djetetu daju ikakva cjepiva jer imam loša iskustva s prvim sinom, a naslušali smo se iz prve ruke svakakvih horor priča od drugih roditelja. Cijepljenje sa sobom nosi rizik koji je za mene i njegovu majku Viktoriju, inače zubaricu, bio neprihvatljiv. Ne vjerujemo u imunitet krda, niti imamo mentalitet krda. Imamo svoje mišljenje i nemamo namjeru popustiti pritisku medija i farmaceutske industrije.“
Ovdje prestaje pomen, ali ne i važnost Pernara, jer broj pernâra u regiji, pa i u Bosni i Hercegovini, niti je mali niti je beznačajan. Brojni su populisti koji, slijedeći u stopu moderne trendove „vraćanja prirodi“ na najneprirodniji način, provode vrijeme i posvećuju se nadriljekarstvu i poigravanju sa prevashodno dječijim životima. Upravo kombiniranje populizma sa nadriljekarstvom u našoj državi i državama regije podilaženje je mentalitetu krda kakav je, u nešto drukčijem kontekstu, prethodno pomenut.
Podsjetimo se da živimo u društvu u kojem je oslanjanje na tradiciju i njeno održavanje na životu neizbježan dio svakodnevnice. Štoviše, moglo bi se bez potrebe za dubljim promišljanjem reći da je tradicija u ovoj državi mainstream, iliti da je upravo tradicija jedan od elementarnih stubova mentaliteta krda. Tradicija svega, tradicija svačega; tradicija etnosa, simbioza tradicije i religije, tradicija ljubavi, tradicija mržnje, tradicija života kakav nam on i jeste, i tradicija smrti kakva ne bi morala biti.
Podsjetimo se, dakle, da u ovoj državi propuh ubija, da se kucanjem u drvo na neki volšeban način održava blagostanje, da novci nestaju iz kuće ako torbu spustimo na pod (iako dokazi potvrđuju da novci zapravo nestaju tek kad se ta torba podigne!), da se veš ne pere četvrtkom i nokti ne režu uvečer i da list kupusa privijen na leđa pouzdano liječi od reume i išijasa. A potom se podsjetimo da većina prakticira, ponavlja ili propagira takva praznovjerja. Tradicionalno dobro poznata ovdašnjim narodima kao nepobitni fakti.
Zatim se podsjetimo epidemije morbila početkom ove godine koja je pogodila države u regiji, između njih i Bosnu i Hercegovinu. Tek neposredna prijetnja po zdravlje i živote djece uspio je poljuljati taj mentalitet krda i podići imunitet krda, koji je nasuprot potrebnih 95 procenata vakcinisane populacije kroz godine zanemarivanja, nebrige i nadriljekarske propagande pao ispod poražavajućih 70 posto. Ostavili su Bosanci i Hercegovci tog marta 2019. godine i listove kupusa, i čija sjemenke, i soju, i kokosovo mlijeko, a bogami i ispijanje krede, mokraće i švedske grenčice, te stvorili ogromne gužve u domovima zdravlja gdje su se, kao razmetni sinovi, vratili da bi dobili ono što ranije nisu htjeli, i za što su samozvani autoriteti tvrdili da je tek tlapnja i dio međunarodne zavjere farmakomafije, Jelene Karleuše i mrzitelja Gwineth Paltrow.
Srećom u nesreći, u toj jednoj instanci ovdašnji je narod, ili ovdašnji su narodi, pokazali da nikada nisu tako sposobni generali kao neposredno nakon pogubne bitke koja nažalost nije bila bez najmlađih žrtava. Još jednom smo, kao ljudi, kao individue, kao krdo, pokazali da zaostajemo i da kaskamo i da kasnimo i da za takav nevjerovatni nemar skupo plaćamo. Nekoliko života djece i beba previsoka su cijena za zajednicu koja, zahvaljujući odlivu mladih i odlascima čitavih porodica, sve brže i brže stari. Morali smo platiti tu cijenu da bi se podigla svijest koja je bila zamrla pod teretom destruktivnih propagandi nestručnjaka. I pitanje je da li imamo, i da li ćemo u bliskoj budućnosti imati, snage da napustimo mentalitet krda za dobro njegova imuniteta, i da te žrtve epidemije ne budu uzaludne, ako su već bile nepotrebne.
I upravo u ime tog imuniteta ljubazno molim navedenu farmaceutsku industriju da malo i na BiH rasporedi taj pritisak fokusiran na Pernara; u suprotnom, list kupusa je sve što će nam ostati za sljedeću epidemiju.
Loris Gutić
Prometej.ba
