7DNEVNO: Glavni Čovićev poslušnik i skupljač ukradenog novca!
TKO JE UISTINU MIROSLAV ĆORIĆ?
Autor: 7Dnevno
MOSTAR – Miroslav Ćorić (poznat i po nadimcima Ovan i Baba Broja) prijeratni je visokopozicionirani dužnosnik SOKO-la u Mostaru, a u tu je firmu doveden kao provjereni i odani kadar bivšeg i danas kroz Čovićev HDZ istkanog – Saveza Komunističke Partije Jugoslavije. Miroslav Ćorić se posebno iskazao početkom 90-tih godina, kada je sa svojim kumom Draganom Čovićem i njihovom jugoslavenskom bratijom, osnovao komunističku stranku UJDI u Mostaru. Miroslav Ćorić se posebno iskazao i u kamenovanju autobusa koji su ispred stranke HDZ-a išli na skupove u Ramu i sarajevsku Skenderiju, kada su postavljani temelji današnjeg HDZ-a (hvala Bogu, ima više svjedoka tih događaja koji su spremni potvrditi sve navode).
Naime, UJDI-jevi omladinci predvođeni Miroslavom Ćorićem i Draganom Čovićem su kamenjem razbijali autobuse kojima su kroz Mostar prolazili članovi HDZ-a. Mahali su njih dvojica malim jugoslovenskim zastavama, te vikali “Jeb… vam majku ustašku, idite u Široki i Ljubuški i propagirajte vaš HDZ, Mostar je bio i ostat će jugoslovenski”! Međutim, ubrzo je HDZ ojačao i postao glavna politička i moralna snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini, a Čovićev i Ćorićev UJDI je propao, pa je jadni Miroslav Ćorić iz straha od odmazde, spakirao kofere i pobjegao kao dezerter u Austriju, gdje se dobro skrasio i nekoliko godina radio kao konobar. Kad su ga pitali zašto bježi, on je rekao: “Ovo nije moja borba, ovo su ustaške ideje, ja ću se vratiti kada se ponovno moji komunisti vrate”!
Vrtoglav uspon Ćorićeve karijere
I gle čuda, Ćorić se nakon tri godine konobarenja u Austriji vratio u Mostar i upravo je prema svom očekivanju, zatekao svoje komuniste na vlasti: Dragan Čović, Vlado Čuljak, Jadranko Prlić, Miroslav Rupčić i svi ostali redom. Tada se Titov pionir Miroslav Ćorić odmah upisao u HDZ i uz pomoć svojih bivših partijskih kolega ušao u novi Komunističko-zločinački Soko, pa polako počeo napredovati i do današnjeg dana “dogurao” do Čovićeva najodanijeg čovjeka, glavnog spletkaroša, glavnog muljatora, glavnog hvalisavca, ako hoćete i glavnog Ovna, glavne Babe Broje, glavnog Uličnog HDZ-ovca i budućeg glavnog propalice.
I tako je naš Miroslav Ćorić, nakon nekoliko godina provedenih na političkim neradničkim dužnostima, postao i predsjednik Nadzornog odbora Lutrije Bosne i Hercegovine i odmah na prvoj sjednici tog NO-a, pred svima prisutnima u stilu komunističkog sjevernokorejskog Vođe izjavio: „Napit ćemo se krvi nekim ljudima“. Ovdje je spomenuo i ime osobe kojoj će se, kako je rekao, on napiti krvi, a postoji i snimka te izjave. Miroslave Ćoriću, pa jel’ stvarno misliš da je i sada na vlasti Komunistička partija Jugoslavije i da možeš prijetiti normalnim ljudima? Imaju normalni ljudi odličnu zaštitu od takvih poput tebe!
Dok je Miroslav Ćorić radio u Sokolu, počinio je mnoga kaznena djela – od pranja novca, zlouporabe položaja, krađe hrvatskog krvavoga novca, nezakonitih isplata, od kojih je najsmješnije kada je Vladi Čuljku, kao srednjoškolcu sa četerdeset godina(!) s računa Sokola isplatio 79.000 KM za – “intelektualne usluge”, a Vlado Čuljak i inteligencija su dvije totalno nespojive stvari. Jadni Vlado Čuljak, kao prijeratni matičar u Bogodolu, sa stupnjem inteligencije nižim od zimske temperature u termometru, a koji je bio vrlo blizak jugoslavenskim udbaškim strukturama, u ovoj ga je priči zbog lopovluka zloupotrebio Miroslava Ćorića i njegova grupa. Danas je Vlado Čuljak veliki borac, koji kontrolira sigurnosni sustav Čovićeva HDZ-a i kažu da je čovjek o toj sigurnosti sastavio profesionalni elaborat na pola stranice u pet rečenica (moćan je naš Vlado!). O našem Vladici ćemo više u jednom od idućih nastavaka, a pazi Vlado šta radiš kad budeš pokušavao to spriječiti; budi pametan jer ti nisi za velike igre koje dolaze, bez obzira što si kupio visoke škole. Jer, kupnjom škole, ne kupuje se pamet, a pogotovo ne lažnom 100-postotnom invalidnošću HRVI-a i činom pukovnika dobijenim u podrumu.
Miroslav Ćorić i Dragan Čović su u Sokolu krali novac iz firme, tako da su s više radnika njima odanih, potpisivali nezakonite ugovore o djelu i isplaćivali ogromne sume novca na te račune, a nakon isplata, novac je prebacivan na račune Dragana Čovića i Miroslava Ćorića i to većinom u inozemstvo. Najveći dio je isplaćivan preko računa otvorenih u Croatia Banci u Metkoviću, gdje je na samo jedan račun na ime Milijana Kordića prebačeno 549.000 KM, a u to vrijeme Kordić je bio uposlenik u – Financijskom odjelu Sokola.
Vladi Čuljku je na isti način uplaćeno 79.000 KM, Milanu Hlovačeku 102.000 KM i mnogim drugima, recimo Zdravku Bevandi, ocu sadašnjeg glavnog Inspektora Obavještajno-sigurnosne Agencije Damira Bevande (kažu da će jedan dobar čovjek iz Gruda, trenutno podstanar u KPZ Zenica, postati stručni savjetnik Damira Bevande), Anti Ostojiću, Tadiji Drmaču, Ivici Drežnjaku, Zdravki Čuljak, Vesni Knezović. Ovdje se radilo o višemilijunskoj krađi novca iz mostarskog Sokola koju su organizirali Dragan Čović, Miroslav Ćorić i njihova zločinačka organizacija, a nakon takve pljačke hrvatskog novca i propadanjem firme Soko, više tisuća Hrvata ostalo je bez posla i osnovnih uvjeta za život. Svi navedeni lopovi i kradljivci hrvatskog novca su s Miroslavom Ćorićem i Draganom Čovićem potpisivali ugovore o konzultantskim uslugama, a već su bili uposlenici Sokola! Ovakva praksa je trajala više godina, a 1999. godine ugovor je potpisala i Čovićeva “Čendrljina” Mila Gadžić, kao šefica Agencije za privatizaciju i dobila puno novca na svoj privatni račun od Miroslava Ćorića (neka sama kaže koliko, pa ćemo je ispraviti uplatnicom ako će pogriješiti…).
Glavni Čovićev poslušnik i sakupljač novca, koji je dugo vremena imao probleme sa zakonom – bio je Miroslav Ćorić. Pod sumnjom za organizirani kriminal uhićen je 22. svibnja 2007. godine zbog nezakonitih radnji u Ministarstvu unutarnjih poslova Hercegovačko-Neretvanske županije (MUP HNK) u vrijeme kada je bio premijer županije.
Sumnjiva nabava 87 automobila za policiju
Jedna od optužnica se odnosi na lopovluk sa 741.000 KM koje su isplaćene pripadnicima županijskog MUP-a, koji više nisu bili na listi zaposlenika, ali je svaki od njih veći dio novca morao dati Miroslavu Ćoriću.
Ubrzo će izaći na vidjelo da je sudac Suda BiH, nakon hapšenja Ćorića, donio odluku da nema elemenata za potvrdu da se doista radilo o organiziranom kriminalu, te je Ćorić optužen za prekoračenje službenog ovlaštenja i pribavljanje koristi drugoj osobi. Rekao jeda je isplate odobrio, jer ne bi bilo dobro izbaciti grupu naoružanih i obučenih ljudi na ulicu i ostaviti ih bez prihoda od kojima bi uzdržavali sebe i svoje obitelji. Njegovo suđenje je trenutno obustavljeno. Tada je Vlada na čelu s Miroslavom Ćorićem mogla donijeti odluku o prezapošljavanju ili ranijem umirovljenju tih ljudi i tako bi bili trajno riješeni i situirani, što su i zaslužili, i imali bi svoj mir, a ovako je Miroslav Ćorić od tih ljudi stvorio slučajeve s ciljem da na račun – napravi nekakav nered.
Po nalogu tužitelja Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH, Heikkija Wendorfa, pripadnici kriminalističke policije Federalnog MUP-a uz podršku specijalaca uhitili su ponovno u Mostaru Miroslava Ćorića, premijera Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i poslanika Zastupničkog doma Parlamenta FBiH i još dvojicu dužnosnika MUP-a HNŽ-a. Kako je rekao glasnogovornik Tužiteljstva BiH, Boris Grubešić, trojka je uhićena u sklopu istrage koju je Tužiteljstvo provodilo u sklopu slučaja “Granit”, vezanog za kriminal u MUP-u HNŽ-a. Uhićenja su provedena u velikoj tajnosti, istodobno na tri lokacije u Mostaru. Miroslav Ćorić uhićen je u stanu u ulici Stjepana Radića broj 72 u središtu Mostara. Uhićeni su odmah prebačeni u Sarajevo gdje su predani tužitelju Wendorfu, koji ih je tijekom dana saslušao, te sucu Suda BiH uputio prijedlog za određivanje jednomjesečnog pritvora.
Za što se terete Ćorić i ostali?
Naime, zbog kriminala u MUP-u HNŽ-a, Tužiteljstvo BiH je vodilo istragu protiv premijera HNŽ-a Miroslava Ćorića i još 14 do 15 osoba. Teretili su se zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Među osumnjičenima su još bili tadašnji načelnik Odjela kriminalističke policije Sead Šehić, načelnik Operativnog sektora Zdravko Žilić, šef odjela za financije Zoran Pandža i drugi.
Poseban naglasak u istrazi stavljen je na sumnjivu nabavku 87 automobila za policijske potrebe koja je MUP HNŽ-a po sistemu “staro za novo” nabavio od Autokuće “Boras” u Mostaru. Vlada HNŽ-a je tu autokuću na sumnjiv način izabrala između čak osam ponuđača. Kako je utvrdila Federalna financijska policija, MUP HNŽ-a je autokući na protuzakonit način ustupio vozila, koja nisu imala validnu dokumentaciju (takva vozila inače idu u staro željezo ili se uz sudsko odobrenje mogu prodati, što nije bio slučaj), koja je ona kasnije prodala, odnosno ustupila.
Predmet istrage su i sumnje da je autokuća “Boras” automobile koje je dobila od MUP-a HNŽ-a, kasnije ustupila upravo visokim hercegovačkim političkim i policijskim službenicima, odnosno njihovim suprugama, u znak zahvalnosti za dobiveni posao. Osim toga, Financijska policija je kontrolom dokumentacije otkrila, da je više od milijun maraka nezakonito utrošeno na plaće radnika MUP-a HNŽ-a koji su predstavljali višak i nisu obavljali zadatke, a godinama su bili na platnom spisku. Odlukom Vlade HNŽ-a tim je osobama još na kraju, bila isplaćena otpremnina od 10.000 KM. Pronevjere od nekoliko desetina tisuća KM utvrđene su i u poslovanju kantine MUP-a HNŽ-a.
Igre sa Sveučilištem u Mostaru
U posljednje vrijeme Miroslav Ćorić je postao priljepak Marinka Gilje (lažnog direktora Elektroprivrede HZ HB Mostar). Naime, Miroslav Ćorić, Marinko Gilja i ulizica Ervin Leko, redoviti su gosti na ručkovima po ekskluzivnim restoranima od Mostara do Zagreba, gdje se sastaju s predstavnicima firmi koje posluju s Elektroprivredom HZ HB Mostar i dogovaraju razne dealove kako izvući (ukrasti) novac iz Elektroprivrede. Miroslav Ćorić djeluje u dva pravca – dijeli poslove svojoj firmi Končar, dok ga je Drgagan Čović zadužio da mjesečno iz Elektroprivrede HZ HB Mostar donosi ukradenih 200.000 KM, što znači godišne “samo” 2.400.000 KM iz Elektroprivrede Hrvatske u Mostaru ide našem Draganu!
Opet Dragan Čović krade od hrvatske firme i nikom ne da ni malo (stvarno bi mu valjalo zašiti džepove da nema gdje stavljati!). Jadni Ervin Leko! Do dolaska Gilje na čelo Elektroprivrede nije mogao puno ukrasti, a nije ga volio ni Matan Žarić jer nije bilo dovoljno za dvojicu, a Krešić ga prokužio i – izolirao. Ali sada kada je Gilja došao Leki se svanulo! Odmah je preko svojih kumovskih veza sa Širokog Brijega “poklopio” muljatora i neurotika Marinka Gilju i sada Gilja mora kupovati i prodavati struju kako Ervin Leko kaže! Čak ga je Gilja postavio za glavnog u trgovini strujom (e, jesi Ervine dugo čekao, ali si i dočekao; samo ne znamo kamo ćeš kada ćeš odgovarati za sve što si učinio, a mi znamo da ti ne znaš zakonito raditi, pa se vidimo!).
Također se pripremaju smjene aktualnih izvršnih direktora u Elektroprivredi HZ HB Mostar, a na njihova mjesta će doći novi Čoviću odani kadrovi. Naime, trenutna privremena četvorica (!) izvršnih direktora biti će smjenjeni, a na njihova mjesta dolaze novi, kao što je Đolo i njemu slični iz Sokola. Dosadašnji Izvršni direktori su ionako odradili prljavi posao za Dragana i ispali luzeri (e, kad su se zaletili neka, ali će ubrzo i za njih uslijediti bumerang).
Miroslava Ćorića je njegov kum Dragan Čović, postavio za nekakva Predsjednika Sveučilišnog vijeća, koje je Čovićev kontrolor Mostarskog Sveučilišta. Tako Miroslav Ćorić manipulira cijelom akademskom zajednicom Hrvata u BiH. Što je najgore, nepismeni Ćorić je prvi čovjek Mostarskog Sveučilišta pa konstantno priča “Ja sam glavni, kakvi doktori znanosti, ja sam doktor svih doktora“. Ćorićev posao je i pribavljanje novaca za rad Sveučilišta, ali Ćorićev i Čovićev HDZ, odnosno njihove produžene ruke po županijama, neće uplaćivati zakonske obveze prema Sveučilištu, već novce kradu “sami sebi” i novce preusmjeravaju u druge svrhe (e, jesu li to borci za zaštitu hrvatskog jezika i kulture!!!), a naši hrvatski sveučilišni profesori ne mogu dobiti ni minimalne plaće, a kamoli sredstva za stručne seminare i nabavku specijalističke opreme za predavanja.
Pa, bolan Ćoriću kada si prihvatio biti prvi čovjek Sveučilišta, zašto kradeš taj novac? No, vrlo je indikativno da Miroslav Ćorić zajedno s aktualnom dekanicom na Ekonomskom fakultetu, gđom ili gđicom Milom Gadžić (ne znamo je li se u međuvremenu udala) pokušava razbiti Sveučilište i stvoriti od njega – slučaj. To nije ni čudno kada se zna, a postoje i dokazi, da je Dragan Čović 2000. godine po nalogu tadašnjeg antihrvatskog rektora Sveučilišta u Mostaru Marka Tadića, bio zadužen razgovorati s tadašnjim dekanima da daju ostavke. Time se Sveučilište trebalo prepustiti Tadiću i Čoviću koji su ga trebali spojiti s bošnjačkim Univerzitetom “Džemal Bijedić” u Mostaru. Ostavke su pravi hrvatski dekani odbili potpisati, ali su potpisali peticiju protiv Tadića, a mi smo (sada možda shvatite tko smo mi!) potjerali Marka Tadića i tako je glavno hrvatsko Sveučilište u Mostaru sačuvano kao – hrvatsko. Trenutno je aktualan ponovni Čovićev pokušaj da sveučilišta ponovno pokuša spojiti, vjerojatno po nalogu nekih stranaca kojima se pokušava dodvoriti, kako bi ga zaštitili od sudskog progona koji mu slijedi početkom iduće godine. Dragan Čović sve prodaje, samo da na čelu HDZ-a što duže ostane! No, Dragane i Miroslave, pazite da se ne poskliznete baš na Sveučilištu!
Zapošljavanje djece
U zadnja tri mjeseca, Miroslav Ćorić po nalogu Dragana Čovića, donio je Marinku Gilji “samo” 200 imena djece visokih dužnosnika HDZ-a i tajkuna i naložio mu da ih mora sve zaposliti u Elektroprivredu HZ HB Mostar. Kako Gilja vjerno sluša, već je došao do brojke od nepunih 100 novouposlenih! Zapošljava sve bez natječaja, a ni revizija Brane Kolobarića neće to zaustaviti jer je tako naredio – Veliki Vođa Dragan. Zamislite samo, ta novouposlena djeca, inače vrlo siromašna i potrebna tog posla, na posao dolaze s jadnim mercedesima; pa šta će kad nemaju ništa bolje, nisu im tate puno ukrali hrvatskog novca, pa nisu mogle bolje automobile kupiti, a neki čak posao u Elektroprivredi (i za to imamo video dokaz) dobijaju kao – rođendanski poklon.!?
