Autor Christian Schwarz-Schilling
Nešto što je procurilo u javnost i izazvalo skandal, dovršava se u tišini, bez znanja javnosti. Uprkos svih demantija i dalje se radi na razmjeni teritorija između Srbije i Kosova. Kobna greška, smatra Schwarz-Schilling.
Čelično načelo Zapada da se nove etničke podjele moraju izbjeći po svaku cijenu više se ne primjenjuje. Predsjednici Kosova i Srbije su, prema svim raspoloživim informacijama, postigli “dogovor”: Kosovo će predati Srbiji područje sjeverno od Mitrovice sa većinskim srpskim stanovništvom, dok će područja sa većinskim albanskim stanovništvom na jugu Srbije u dolini Preševa biti predata Kosovu.
Lobisti su dobro obavili svoj posao. Iako je plan na početku izazvao otpor na više strana, posebno u redovima vlastitih naroda, čini se da se on sada uspješno realizuje i privodi kraju. To bi Srbiji donijelo članstvo u EU, a Kosovo bi bilo priznato i dobilo bi mjesto u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
Korekcije granica bi otvorile Pandorinu kutiju
Dvojica mojih bivših kolega Paddy Ashdown i Carl Bildt – nekadašnji visoki predstavnici u BiH – zajedno sa mnom su u avgustu 2018. poslali “otvoreno pismo” ministrici vanjskih poslova EU Federici Mogherini i upozorili da se ne smije otvarati Pandorina kutija teritorijalne razmjene. I to zato što to ide na ruku separatističko-nacionalističkim snagama, ne samo u regionu – posebno u Bosni i Hercegovini – nego i u mnogim drugim zemljama. To bi otvorilo put još većim poremećajima koji se rijetko završavaju bez rata.
Ne radi se samo o snu o Velikoj Srbiji, koji je doveo do rata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, već i o, kao što sam saznao u januaru ove godine u razgovoru sa albanskim premijerom Edijem Ramom, mogućem ujedinjenju Albanije i Kosova – ideji koja nikada nije u potpunosti odbačena. On mi je u razgovoru rekao da veoma cijeni nepokolebljivost Angele Merkel i stav njemačke politike prema promjeni granica. Ali i da se plaši da bi krajnje oslobađanje Kosova iz okova Srbije moglo potrajati predugo ili bi moglo da se nikada ne desi i da zato u spajanju Kosova i Albanije vidi konkretnu opciju.
Veoma iznenađuje da političari Evropske unije u Briselu, koji strogo odbacuju politiku promjene granica po etničkom principu, danas ne vide ovu opasnost i smatraju da su takva rješenja moguća. Koji su razlozi doveli do toga?
Nova politika velikih sila na Balkanu?
Na ovom mjestu u igru očito ulaze Sjedinjene Američke Države. Predsjednik Trump i sam želi da se povuče iz kriznog regiona Balkana i pristao je na pregovore o razmjeni teritorije između Srbije i Kosova. Ovo je potpuni preokret dosadašnje politike SAD-a i predsjednik Trump je to ove godine potkrijepio sa dva pisma poslana predsjednicima Kosova i Srbije.
Tu se postavlja pitanje, kakve su Trumpove namjere i šta je njegov cilj. Postoje špekulacije da on slijedi “dogovor” sa Putinom o podjeli uticaja na Balkanu između dvije velike sile Rusije i SAD-a. Prema formuli: Kosovo ide u NATO a Srbija ostaje pod uticajem Rusije, zajedno sa jasnim odbacivanjem članstva u NATO-u. Time on destabilizuje region, posebno Bosnu i Hercegovinu, jer ovdje ton određuje politički lider iz Republike Srpske, sada predsjednik Predsjedništva BiH Milorad Dodik. On već godinama govori da ulazak BiH u NATO dolazi u obzir samo pod uslovom da Srbija poduzme takav korak. I tu Trump čini ustupak Rusiji, čiji uticaj u regionu nesmetano raste.
Postoje i špekulacije, posebno prisutne u krugovima NATO-a, da Trump želi da obje zemlje, i Kosovo i Srbiju, vidi u NATO-u ali i da želi da ograniči ruski uticaj na Balkanu. To bi eventualno moglo biti objašnjenje za promijenjenu poziciju EU.
Ko će pokupiti krhotine?
Uvjerljivo i logično je samo da Srbiji i Kosovu, bez američke podrške, ne bi mogla proći ova neprihvatljiva razmjena teritorije. Koja od ove dvije špekulacije će se pokazati tačnom, teško je predvidjeti, s obzirom na visoki stepen nepredvidljivosti američkog predsjednika. Sigurno je da bi obje opcije bi imale ogromne posljedice za Balkan.
Christian Schwarz Schilling upozorava na kobne posljedice crtanja novih granica po etničkoj liniji razdvajanja
Šta će se desiti nakon toga? Moto ovogodišnje sigurnosne konferencije u Minhenu glasi: “Ko će pokupiti krhotine?” Kada jednom povučete granice po etničkim linijama, kako možete spriječiti da Sandžak pripadne Bosni i Hercegovini a Republika Srpska Srbiji? I šta će onda biti sa Sjevernom Makedonijom, koja je upravo riješila spor sa Grčkom i koja bi se, novim povlačenjem granica po etničkoj liniji, našla pred novim problemom: Šta ako Albanci u Sjevernoj Makedoniji izraze želju da žive u etnički čistoj državi?
I Rumunija, koja danas predsjedava Evropskom Unijom, imala bi sa ovim modelom velike probleme, isto kao i Grčka. A Španija ih ima već odavno – sa Katalonijom. Pri tome, skoro da niko ne razmišlja o ljudskim pravima, osnovnim pravima čovjeka, pravima manjina i apsolutno neophodnoj pravnoj državi, koja bi morala vladati u unutrašnjosti svih tih zemalja kao i o međunarodnom pravu, koje bi se moralo poštovati u spoljno-političkim odnosima.
Preostaje mi samo da apelujem na Vijeće Evropske unije i Evropsku komisiju da prizovu evropske vrijednosti i da se prisjete sistema vrijednosti na kojem počiva EU. Ako se to ne dogodi, onda nas ne treba čuditi kada, zbog pogrešnih političkih odluka, ponovo budemo suočeni sa talasima izbjeglica i mukama gladnih i siromašnih.
I da se još jednom vratim motu ovogodišnje Konferencije o sigurnosti u Minhenu: „U slučaju pogrešnog razvoja događaja, krhotine u Evropi neće pokupiti zemlje koje crtaju nove granice, već Evropska unija!
Prof. Dr. Christian Schwarz-Schilling bio je od 1982. do 1992. ministar za poštu i telekomunikacije u vladi Helmuta Kohla. Iz protesta prema suzdržanosti njemačke vlade tokom rata u BiH podnio je ostavku. Deset godina je bio međunarodni medijator za BiH.
DW.DE