Kultura

Ko kaže da je „Na telefonu“ govori da je priglup i slabo obrazovan

Ko kaže da je „Na telefonu“ govori da je priglup i slabo obrazovan

Krunski dokaz Bosanske gluposti u oblasti jezika je prihvatanje izraza Pored/Kraj telefona umjesto ranijeg Na telefonu. To pravilo je uveo Miodrag Lalović, koji je 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka „harao“ po našoj lingvističkoj sceni. U svojim brojnim knjigama, on je čvrsto stajao na braniku tadašnjeg Srpsko-Hrvatskog jezika, zabranjujući svima prihvatljive riječi i sintagme, a propisujući nakaradne oblike, najčešće po vlastitom ukusu i bez ikakvog lingvističkog obrazloženja. Malo mu je bilo što je unakazio jezik mnogih nedužnih ljudi (uglavnom u Srbiji), pa je lansirao i pravilo po kojem je nepravilno Na telefonu jer to navodno znači da sjedite na telefonskom aparatu, pa treba govoriti Pored/Kraj telefona. Ovo pravilo je jedan od najvećih šokova mog života i jedna od najvećih bruka naroda koji ga je prihvatio: s jedne strane, nevjerovatno je da je neko ko se smatra vodećim „lingvistom“ jedne zemlje mogao biti u isti mah i tolika lingvistička neznalica i tako intelektualno prikraćen da smisli ovakvo jedno pravilo; s druge strane, još je nevjerovatnije da milioni ljudi koji su počeli govoriti Pored telefona nisu imali dovoljno pameti da vide da ovaj izraz jednostavno ne kazuje ono što treba reći u datoj situaciji, jer ako ste pored telefona, to nipošto ne mora značiti da ste i na telefonskoj vezi.

Evo kakvo je neznanje elementarnih činjenica o ljudskom jeziku ispoljio Lalević svojim proglašavanjem izraza Na telefonu nepravilnim.

        Po Laleviću, riječ može imati samo jedno značenje; za njega prijedlog na označava uvijek da je nešto fizički na nečem drugom, kao u rečenici Knjiga je na stolu. A evo primjera samo nekih od brojnih „ne-fizičkih“ značenja tog prijedloga: na vezi/liniji, na radiju/televiziji, na kafi/čajanki, na zabavi/sijelu/izletu/teferiču, na sjednici/sastanku, na pauzi, na suncu, na/po mjesecu, na vratima/prozoru, na ušću rijeke, (mjesto) na moru/jezeru/rijeci, na bijelom hljebu, na visini, na molitvi/namazu, na zanatu/fakuletu … i, u novije vrijeme, čak i na antibioticima. Dame[1] koje izbjegavaju da kažu na telefonu vjerujući da time govore da sjede na telefonu ne bi trebale govoriti ni na antibioticima – telefon ih i ne bi baš puno nažuljao, ali antibiotici su nekad u špricama sa oštrim iglama, moglo bi doći i do povreda; da bi to izbjegle, ja im predlažem da govore da su Pored antibiotika!

Lalević nije poznavao modernu lingvistiku (sumnjam da je znao da ona postoji). A u okviru moderne lingvistike ustanovljen je pojam defolt (engl. default) funkcije u gramatičkoj analizi jezika. Jedna upotreba tog pojma odnosi se na riječ koja mora biti prisutna u nekoj strukturi iz sintaksičkih razloga. Na primjer, u našem jeziku se mjesto nekog entiteta u nekom prostoru redovno signalizira prijedloškim sinagmama: u kući, na ulici, iza zgrade, ispred stabla, oko kasarne. Prijedlog na se upotrebljava da označi da neko ili nešto počiva na gornjoj površini nečega. Ali, kao što vidite iz primjera datih u prethodnom pasusu, na se upotrebljava i da se označi prisustvo nekoga ili nečega na nečemu što nema jasnu gornju površinu (npr. prozor i vrata) kao i, metaforično, prisustvo u nekom događaju, aktivnosti, ili instituciji. Ipak, sva su ova druga značenja potekla iz funkcije ovog prijedloga da označi mjesto/prisustvo. Najbolji način da se prepozna defolt funkcija neke riječi jeste da se posmatra njeno ponašanje prilikom jezičkih promjena – kad smo dobili Internet, mi smo instinktivno počeli govoriti na Internetu, niko nije ni pomislio da kaže nešto a la *u Internetu, *kod Interneta, ili, ne daj Bože, *pored Interneta! Prema tome, prijedlog na upotrebljava se po defoltu, tj. automatski, da popuni mjesto prijedloga u prijedloškim sintagmama čije značenje se može dovesti u vezi sa osnovnim, mjesnim značenjem prijedlga na.

Pogledajmo sada šta su Bosanci rekli o sebi time što su bez pogovora prihvatili nakaradni izraz Pored telefona.

  • Potvrdili su opet da im je moda najvažnija stvar u životu; ova osobina Novih Bosanaca nije samo primitivna nego i opasna, jer se mnoge opasne stvari pihvataju kod nas samo zato što su „u modi“ (droga je najbolji primjer).
  • Potvrdili su da ne misle svojom glavom, tj. da slijepo vjeruju „stručnjacima“ i „autoritetima“ pa prihvataju sva njihova uputstva i savjete, bez obzira na to što ta uputstva mogu voditi u apsurdno i nekad po njih štetno ponašanje; to najbolje potvrđuje i njihovo prihvatanje ekstremnih političkih ideologija, ranije komunizma, a sada fašizma.
  • Pokazali su da nemaju nikakvo obrazovanje u jeziku. Istina, za to su oni sami najmanje krivi, jer naša jezička „nauka“, pa tako i nastava jezika u školi, počiva na postulatima starim 2.000 godina. Nije puno bolja situacija ni u ostalim oblastima – u opštem sunovratu koji preživljavamo, najveću cijenu je platilo obrazovanje.

Meni se ponekad jave dame i gospoda iz naše „kulture“ i skoro redovno se pretstavljaju sa „N.N. pored telefona“, vjerovatno želeći da pokažu kako govore „pravilno“. Jadnici ne znaju da su takvim pretstavljanjem postigli suprotan efekt, jer ja sam siguran da su oni koji govore „Pored telefona“ većinom i manje pametni i manje obrazovani od onih koji se drukčije pretstavljaju. Već sama činjenica da se nisu sjetili da „pogrešni“ izraz „Na telefonu“ uporede sa ispravnim „na televiziji“ govori o njihovoj inferiornoj inteligenciji, jer ako treba izbjegavati „Na telefonu“ jer to znači da sjedite na telefonskom aparatu, onda ne treba govoriti ni „na televiziji“ jer to znači da sjedite na televizijskom aparatu! Osim toga, govoreći sagovorniku da ste pored telefona, vi mu saopštavate nešto što on savrešeno dobro zna – zar možete biti dalje od telefona kad vam je telefon u ruci?! (Bolje bi bilo da mu kažete „Ovde je oblačno“, barem će čuti nešto novo.)   

Ja sam u nekoliko navrata pisao o stupidnom izrazu Pored telefona i  govorio da je taj izraz najbolji dokaz da su Bosanci glupi, ali ništa se nije promijenilo (vrlo, vrlo rijetko neko će reći Na vezi umjesto Pored telefona). Ipak se stiče utisak da je moja ocjena da su Bosanci neobrazovani i glupi primljena kao kompliment, jer se oni i dalje ponosno ponašaju na svoj tradicionalni glupi način.   

Da bismo objasnili opštu pasivnost prema pravopisnim rogobatnostima – kao uostalom prema svim proizvoljnim proglasima naših „stručnjaka“ – treba se sjetiti da je naš mentalitet tipično podanički. Naš čovjek razmišlja ovako: pravopisna pravila su smislili stručnjaci, i ko sam ja da se petljam u njihov posao? Takvo razmišljanje proizlazi donekle i iz našeg obrazovanja – ne možete izaći kritični i kreativni iz škole koja većinom kažnjava kritičnost i kreativnost. A razvijanje kritičnosti i kreativnosti kod učenika i studenata jedan je od najvažnijih ciljeva obrazovanja u naprednim zemljama. Mi smo, pak, u školi samo da dobijemo “ćage” da smo nešto završili, po mogućnosti sa što boljom ocjenom, a ne da nešto naučimo. A to ćage se najlakše dobija povlađivanjem često lažnim autoritetima i slijepim prihvatanjem njihove „nauke“. Ja sam naveo nekoliko primjera koji pokazuju da naši priznati autoriteti u lingvistici nemaju neka od elementarnih znanja iz svoje nauke. Vjerujem da takvih ima i u drugim oblastima, naročito u današnjem vremenu u kojem je manifestna privrženost svojoj “naciji” jedini uslov za napredovanje u svakoj važnoj oblasti društvenog života, pa i u nauci. A mahom nepismenom, posvemašno neukom, i ratom traumatiziranom Bosanskom narodu može se lijepom pričom „prodati“ SVAKA politika i SVAKA nauka.

   Prof. Midhat Riđanović

PS. Ovo je kraće poglavlje iz moje nove knjige Novi Bosanski Pravopis na Osnovama Moderne Lingvsitike (u štampi).


[1] Jedno moje nezvanično istraživanje pokazuje da žene govore da su pored telefona skoro dvaput više nego muškarci.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close