Urednički kutakVisoko

Karakterne pi..e i ljudske ništarije

Često u posljednje vrijeme, a u nastojanju da pojedinim dušebrižnicima pojasnim zašto se sve rjeđe upuštam u kritičke pisanije, pojednostavim argumentaciju na način slikovitog uspoređivanja društvenih prilika sa otvorenom septičkom jamom.
U septičkoj jami prepunoj govana koja su „tranzicijskim“ procesom promjenila oblik i formu – pretvorila se u jedinstven bućkuriš, samo govno u tvrdom agregatnom stanju, plutajuće na površini otkriva vam da se radi o septičkoj jami.
Odavno smo prešli prag mentalne svijesti u kojoj se ibretimo tom „normalnom“ govnetu što se izdvaja i razlikuje od cjelovitosti kolektiviteta.
Na početku, da razriješimo nekoliko dilema – i govno je produkt nužnih, bolje reči neophodnih društvenih procesa. Dijelom naše svakodnevnice i neizbježan segment svake osobnosti; govno ima svoje građansko pravo, i ne treba niti mu se smije isto uskraćivati.
Ali, da li čovjek jede da utoli glad ili da proizvede govno. Da li čovjek svoju žeđ utoli zbog potrebe organizma, njegove funkcionalnosti ili da bi se popišao gdje mu se pripiša.

Nadam se da ovo nekoliko morbidnih i ogavnih usporednih konstatacija nije ubilo u vama čitateljsku znatiželju.

Nemam namjeru, a još manje potrebu da tražim povode i uzroke ovakvim društvenim prilikama.
Kada jedna društvena zajednica prostitucionalizira moralne i pravne norme, kada svaku vrstu egzistencionalnih potreba opravdava društveno prihatljivim alatom „SNALAŽLJIVOSTI“ tu svakoj priči prestaje smisao.
U ovoj jebenoj državi sistemski uzgajanih poltrona i diletanata, prije svega u porodičnom okruženju – tamo gdje roditeljska odgovorost prestaje biti obaveza, a postaje društveni teret, započinje proces devastacije svih društvenih vrijednosti.
Dok javnost kukulemaće nad ogavnišću ovdašnjih političara, s punom moralnom i pravnom odgovornošću pedesetogodišnjaka koji je cio životni vijek u društvenim i javnim poslovima, odgovorno tvrdim da je najgori segment ovog društva GRAĐANIN.
Jedno društvo čini, i sve osobnosti mu daje građanstvo. Sistemsko ustrojstvo nastaje kao građanska nadgradnja. Zbog toga svaka priča o dobrim građanima i lošim političarima je UBLEHA, kukavičluk GRAĐANINA da svoje USTAVNO pravo koristi kao pravo ali prije svega i kao OBAVEZU.
Afirmacijom PRAVA, a ignorisanjem OBAVEZA, ovdašnji GRAĐANIN traži alibi prije svega za vlastitu neodgovornost.

Posmatrajuću društvenu cjelovitost kao arhitektonsko zdanje, primjera radi – svi se ubismo konstatirajući da stolarija na nekoj kući možda nije dobra, da je krov mogao biti drugačiji, da je ulaz mogao biti sa druge strane, a svi izbjegavamo spoznajnu činjenicu da je građevinsko zdanje u mulju, da su mu temelji nepostojani. A temelj svakog zdanja je u zemlji, i ne spada u gornji segment koji je podložan estetskoj relativizaciji.
Temelj svakog društva je POJEDINAC – INDIVIDUA – GRAĐANIN.
NEODGOVORAN GRAĐANIN, ima instiktivnu potrebu i razumnu inertnost koja se nameće kao potreba distanciranja od cjelvitosti.
Neodgovoran građanim sebe vidi samo u USPJEŠNIM cjelinama, tamo gdje barem simbolično može bilo kakvu afirmaciju prepisati sebstvu – identificirati se s uspjehom.

Na takvim polazištima formirane su ovdašnje društvene, pa zašto ne kazati i sistemske vrijednosti.
Okrećemo glavu od đubreluka u vlastitoj avliji, i pravdamo se kako je u komšije još gore stanje.
Izbjegavamo upirati prstom u egzakutore zbilje iz vlastitog okruženja, relativizirajuči njihovu štetnost istim ili gorim stanjem na tamo nekim trećim mjestima. Scena iz „Ničije zemlje“ Danisa Tanovića: „Ja sranja u Ruandi“ vjerovatno da je najslikovitiji i najrječitiji pokazatelj naše mentalne relaksiranosti da uvjek bježeći od vlastite odgovornosti tražimo primjere lošijeg stanja od onog u kojem se sami nalazimo.

I zato, danas se divimo „projektima“ podruštvljavanja ličnosti koje nam poturaju raznorazne međunardone nevladine organizacije, a naša se mladež isčuđava spoznanju da se može družiti sa vršnjacima u realnom svijetu, osim u virtualnom koji ih je odgojio kao egocentrike i intelektualne sadiste.

I zato, danas se divimo USPJEŠNIM privrednicima koji su istu tu uspješnost osigurali iz sistemskih mehanizama „snalažljivosti“.

I zato, danas su nam političari oni „visokostručni“ kadrovi koji su u stanju da „izgube tri nacrtane ovce“.

I zato, danas se „politikom“ bavi svaka ubleha koja nema pametnijeg posla.

I zato, danas su nam na vlasti poltroni, diletanti, mentalni mediokriteti fabrikovani kao prezervativno sredstvo.

Ovdje i sada treba „pustiti vodu“ da govna odu.

Sve dok nam je politika posljednje utočište za protuhe, ublehaše i dupelisce – kurtone kriminalca, ratnih i tranzicijskih profitera i čuvara kolektivnih (nacionalnih) interesa, uzalud je podgrijavati nadu da će nam biti bolje.
Sve dok „ustavotvorni građanin“ svojim se pravom služi poput „ZMBT“ zabava, njegova odgovornost će biti LUKSUZ mediokriteta što nam kroje zbilju. A takvih je i previše u ovoj državi, i u svim segmentima društvene zajednice.
Svako pospremanje s namjerom da procesi krenu pozitivnim pravcem, uvjek i vazda će se zasnivati na odgovornom pojedincu.
U ovom trenutku taj POJEDINAC „krivce“ za ovakvo stanje vidi u svakom drugom prije nego u sebi samom. Sve dok je tako, bit će nam ovako.

M.H. – magazinplus.eu

Objavljeno 2014.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close