LifestyleLjubav i sex

Kako je homoseksualizam postao zločin na Bliskom istoku

Kolonijalizam, kulturološki ratovi i fundamentalistički političari ograničili su seksualnu slobodu

U 13. i 14. vijeku dva slavna pjesnika pisala su sa zanosom o muškarcima, čak i romantičnim terminima. To su bili Rumi i Hafiz, i obojica su živjeli u današnjem Iranu. Njihova razmišljanja nisu ni nova, ni neobična. Stoljećima ranije Abu Nuvas, bestidni pjesnik iz Bagdada, napisao je razvratne stihove o istopolnoj strasti. Ovakva relativna otvorenost prema homoseksualnoj ljubavi rasla je na Bliskom istoku. Khaled El-Rouaiheb, akademik na Harvard univerzitetu, objašnjava da je sodomija smatrana velikim grijehom na muslimanskim sudovima, druge homoseksualne radnje, kao što su strastveni poljupci, maženje ili lezbejski seks, nisu. Homoerotička poezija je široko smatrana djelom “prefinjenog senzibiliteta”, kaže on.

Savremeni Bliski istok veoma različito gleda na tu temu. Istraživanje PEW istraživačkog centra u 2013. godini pokazalo je da većina ljudi u regionu smatra da homoseksualnost treba osuditi: 97% u Jordanu, 95% u Egiptu i 80% u Libanu. Mahmud Ahmadinejad, tadašnji predsjednik Irana, 2007. godine kazao je publici Columbia univerziteta u New Yorku “mi u Iranu nemamo homoseksualce”. 2001. godine egipatsko ministarstvo kulture zapalilo je 6.000 knjiga poezije Abu Nuvasa. Šta se desilo?

Promjena se može pratiti do dva faktora. Prvi je utjecaj, direktno ili indirektno, evropskih sila u regionu. 1885. godine britanska vlada je uvela nove kaznene odredbe koje kažnjavaju svako homoseksualno ponašanje. Od 70 zemalja koje danas kriminalizuju homoseksualne akte, više od polovine su bivše britanske kolonije. Francuska je uvodila slične zakone u isto vrijeme. Nakon nezavisnosti, samo su Jordan i Bahrein odbacili takve kazne. U kombinaciji sa konzervativnim tumačenjima šerijatskog zakona na lokalnim sudovima, ovo je otežalo život homoseksualcima. U nekim zemljama, kao što je Egipat, gdje homoseksualnost nije eksplicitan prekršaj, nejasno napisani zakoni o “moralnosti” naširoko se koriste kako bi se progonili oni koji su optuženi za “promovisanje seksualnih devijacija” i slično.

Drugo, porast islamskog fundamentalizma u osamdesetim godinama poklapa se s pokretom homoseksualaca u Americi i Evropi, osnažujući kulturološke razlike. Kada je homoseksualnost postala privržena Zapadu, političari su uspjeli da manipulišu anti-LGBT osjećanjima zarad lične dobiti. Prošle godine Hasan Nasrallah, vođa Hezbolaha, islamističke političke grupe sa sjedištem u Libanu, optužio je Zapad da je izvezao homoseksualizam u islamski svijet, ponavljajući upozorenje iranskog ajatollaha Khameneija od godinu dana ranije o “moralnom sunovratu” Zapada.

Sve konzervativniji stavovi u regionu pogoršali su stvari. Pošto je režim predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija došao na vlast u Egiptu 2014. godine, hapšenja homoseksualaca, lezbejki i transrodnih ljudi porasla su pet puta u očiglednoj tendenciji da se zaštiti konzervativnih kritika. Homoseksualnost je postala glavni prekršaj u Iranu nakon islamske revolucije 1979. godine. Iako je teško pratiti egzekucije za istoimenu seksualnu aktivnost, nekoliko homoseksualaca je obješeno 2016. godine na sumnjivim osnovama, bivajući optuženi za silovanje i nedobijanjem pravičnog suđenja. U Iraku, gde je istospolna aktivnost tehnički legalna, raspad sistema 2003. godine dozvolio je islamističkim milicijama i osvetnicima da nametnu sopstvenu ideju pravde. Grupe kao što je Islamska država postale su ozloglašene zbog grubog ubijanja ljudi za koje se sumnja da su homoseksualci, bacajući ih sa zgrada i kamenovanjem na smrt.

Šta bi se moglo učiniti kako bi se stvari poboljšale? Neki lokalni aktivisti kažu da kampanje za istopolne brakove i slično, kao što su njihove kolege na Zapadu učinile, nisu od pomoći. Khalid Abdel-Hadi, osnivač My.Kali, jordanskog gej i lezbejskog online časopisa, kaže: “Naš prioritet nije brak… Naše porodice vide stereotipne slike brakova i parada na Zapadu i pitaju nas: “Da li je to ono što želite?” Zapadni stil aktivizma doista može privući opasnu pažnju: U maju je gej parada u Bejrutu otkazana i organizator je ubrzo uhapšen.

Pa ipak, izgleda da kampanja i pritisci zapadnih institucija imaju mnogo efekta. U Libanu, između 2007. i 2017. godine, četvero sudija odbilo je da kriminalizuje homoseksualnost na osnovu toga što Ustav, koji kažnjava “neprirodni seks” do jedne godine zatvora, ne primjenjuje se na konsenzualne istopolne odnose. U 2014. godini Irak je prihvatio preporuku Ujedinjenih nacija u borbi protiv diskriminacije, uključujući i na osnovu seksualne orijentacije. Drugi aktivisti uspjeli su da se izbore da mediji koriste pojam mithli  (homoseksualac), a ne “peder” ili “perverznjak”. I u svim zemljama, internet, iako snažno cenzurisan, pruža ljudima priliku da se povežu i razgovaraju o ovim pitanjima. Ahwaa, platforma za LGBT osobe iz Bahreina, može se pohvaliti sa preko 10.000 korisnika. Što više ljudi bude komuniciralo na taj način, promjena će doći.

Piše: A.L. (The Economist)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Dialogos.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close