BiHIntervjuM plusPolitika

Kada je država u situaciji u kakvoj je naša, od lošeg vladanja su gori još samo oni koji promatraju sa strane

INTERVJU: BORKA HERCEG LUKENDA

U intervjuu za Buku, predsjednica Zajednice žena HDZ 1990, Borka Herceg Lukenda, komentariše aktuelna politička zbivanja u BiH, ali govori i o položaju žena u politici.

(BUKA)

Gospođo Lukenda, kakvo je Vaše mišljenje o nedavnoj predaji aplikacije za članstvo u EU?

To  je apsurdna situacija. Za ulazak u EU se navodno bore oni koji ne mogu politički preživjeti pregovaračka poglavlja koja nas čekaju nakon predaje aplikacije. Predaja aplikacije (koju smo davno trebali  predati) je idealna priča za mase jer smo u izbornoj godini. Neupućeni bi mogli pomisliti da se nešto radi.  Ništa se nije promjenilo i nikakve preduvjete nisu ispunili u odnosu na 2008. godinu kada je taj proces stopiran. Ako je RH trebalo 10  godina za ispunjavanje uvjeta, možemo samo nagađati koliki rok nas čeka. Vladajući govore o Reformskoj agendi, a prvi zakon iz te agende je pao na Ustavnom sudu. Donijeti najvažniji zakon za radno pravni status radnika bez njihovog sudjelovanja i kršeći proceduru sve govori o ”reformskom kapacitetu” i kvaliteti kadrova koji to rade. Gledamo jumbo plakate koji promoviraju reforme i s kojih nam se smješka mladi čovjek u poslovnom odijelu uz poruku ”nova radna mjesta”. Istovremeno, otpremamo na Zapad pune  autobuse mladih radno sposobnih ljudi.

Veliki dio javnosti i nema povjerenja u političke lidere koji bi trebalo da nas vode kroz te reformske procese. Radi se o političarima koji se već godinama smjenjuju na visokim pozicijama i koji su se već dobrano kompromitovali.

Naravno da nemaju, ali ih svejedno biraju. BIH je talac svojih loših političkih elita, i dok se ne riješe temeljeni problemi i dok ne postignemo dogovor o uređenju ove zemlje, tako će i ostati. Kaos vladajućima savršeno odgovara, izgleda da odgovora i predstavnicima, kako mi to zovemo, međunarodne zajednice. Evo, sada imamo situaciju da su legalni i legitimni predstavnici sva tri naroda u vlasti . Zašto se ne dogovore? Opet se ”dogovaraju da će se se dogovoriti”, oni ”ulažu napore”, nakon toga i  ”dodatne napore”, najavljuju ”povijesne sporazume” od kojih javnost slova nije vidjela i koji svaka strana drugačije vidi, i tako u nedogled.  Naravno da ne vjerujem da nas oni koji su već 20 godina na vlasti mogu odvesti u EU.

Vi pripadate mlađoj generaciji političara, može li Vaša generacija vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam? I da li mislite da je to moguće ostvariti u okviru stranaka koje su se formirale početkom devedesetih?

Tu nema mlađe generacije političara kao nekakve zasebne snage, jer mimo relevantnih nacionalnih stranaka u BiH iz sva tri naroda, dogovor nije moguć. To je činjenica, i svaki put kada se to ignoriralo, situacija se pogoršavala i vraćali smo se unatrag. Bez uvažavanja te činjenice i bez snažnog angažmana međunarodnih aktera, ne vjerujem da će se išta na tom planu događati.

Svjedoci smo nedavnih hapšenja visokih funkcionera i istraga koje se vode protiv drugih, svakodnevno se objelodanjuju afere u kojima su oni učestvovali…Oni u svoju odbranu tvrde da se radi o politički motivisanim istragama i hapšenjima. Vjerujete li u nezavisno pravosuđe u BiH i da li mislite da je ono moguće u društvu u kojem vladaju nacionalizam, korupcija i siromaštvo?   

Jako i neovisno pravosuđe jedan je od temeljnih preduvjeta da država sankcionira i suzbija korupciju, a time posredno utječe i na pravnu sigurnost i na gospodarstvo. Pravosuđe je jedan od ključnih problema u BiH, kompletna reforma pravosuđa BiH zapravo počiva na nametnutim odlukama Visokog predstavnika. Ni danas nemamo potpunu koordinaciju u državi kada je riječ o pravosuđu što se pokazivalo i  kroz Strukturalni dijalog.

Porazno je da visoki dužnosnici daju izjave da je pravosuđe politički motivirano i pod utjecajem. U uređenoj državi, takva izjava ne ostaje bez posljedica, pa ili se radi o udaru na pravosuđe što je provorazredni problem u državi ili treba povesti postupak protiv ljudi u pravosuđu koji ne rade svoj posao ili ga zlorabe. Međutim, kod nas se ništa ne događa. Tako da će, obzirom na stanje i u politici i u pravosuđu, biti zanimljivo vidjeti kako ćemo ispunjavati sve ono što smo najavili predajom aplikacije  za pristupanje EU.

Kakva su Vaša iskustva u obnašanju funkcije ministrice pravosuđa i uprave? Da li ste ikada osjetili neki pritisak zbog toga što ste žena?

Obnašala sam dužnost ministrice u koalicijskoj Vladi, a bez potpore u parlamentarnoj većini, što je samo po sebi ograničavajući faktor, i obzirom na navedeno sam zadovoljna. U Vladi ŽZH tada su po prvi put bile dvije ministrice, i nisam imala nikakav pritisak u tom smislu. Ako je žena na poziciji predsjednice, ministrice, zastupnice teško da će tu osjetiti nekakav izravan pritisak, i to nije neki pokazatelj odnosa prema ženama u društvu, izuzev činjenice da nas je malo. Ovo pitanje mediji nikada neće uputiti muškarcu u politici, a gotovo da nema intervjua sa ženom u politici kojoj se ne postavi, i to nešto govori.

Obzirom da ste učestvovali u organizaciji manifestacije “Umjesto ruže”, koliko su ovakve manifestacije učinkovite za podizanje svijesti o važnosti učešća žena u politici, kao glasačice, ali i kao kandidatkinje?

Akciju ”Umjesto ruže” smo organizirali povodom Dana žena, prošle godine, ispred  Zajednice žena HDZ 1990. Cilj je bio ukazati na razloge zbog kojih se taj međunarodni praznik obilježava, a to je  borba za bolji radno-pravni status žena, što je za BiH i danas, na žalost, aktualno ne samo za žene, nego i za muškarce i žene. Ugrožavaju se temeljna ljudska prava, pa poštivanje  radničkih prava dođe kao rijedak luksuz. Koliko su takve manifestacije učinkovite? Mi moramo ukazivati na te probleme, bitan je kontinuitet takvih napora. Ove godine smo na Dan žena pružili potporu udrugama u HNŽ koje se, u 21. stoljeću, bore za uvođenje porodiljne naknade u toj županiji. To su teme koje imaju veze sa Danom žena. Ali stanje svijesti u društvu je takvo da se taj dan pretvorio u Valentinovo, dok istovremeno čitamo najave o uvođenju dječjeg doplatka u FbiH, i to u iznosu od 14 KM mjesečno po djetetu!  Zanimljivo koliko politički lideri na predizbornim skupovima ”vole” svoj narod, a koliko su zapuštena sva prava oko porodiljnih naknada (kojih ima ili nema, a ako ima, kasne godinu dana), dječji doplatak nemamo, a i ako ga uvedu u najavljenom iznosu bit će isto kao da ga nemamo.

Zajednice žena unutar stranaka mogu odigrati značajnu ulogu u promovisanju žena u strankama, što bi trebalo voditi do njihovog imenovanja na važnim funkcijama. Kako je Vama Zajednica žena u stranci pomogla da budete imenovani na poziciju ministrice, i šta je ključno u opštem smislu kada je riječ o ženama i njihovom političkom napretku unutar stranke?

U vrijeme kad sam imenovana za ministricu, u HDZ 1990 nismo imali oformljenu Zajednicu žena. Ja, srećom, dolazim iz lokalne stranačke organizacije u kojoj je uvijek bilo aktivnih žena koje su imale prostor za djelovanje. Zajednice žena su političkim strankama potrebne (uostalom kao i organizacije mladeži), i iz istog razloga, kao i kvote na listama – to su privremeni mehanizmi pozitivne diskriminacije potrebni jer smo društvo sa neravnopravnom zastupljenošću muškaraca i žena na mjestima odlučivanja, i još  bitnije, društvo sa nedovoljno razvijenom sviješću o tom problemu.

Zajednice žena ne postoje radi sredina u kojima imate svijetle primjere angažmana žena, a svi znamo da je to iznimka, već radi problema nedovoljnog sudjelovanja žena u strančkim tijelima, a onda kao posljedica toga i njihovog nedovoljnog nominiranja na dužnosničke pozicije . Druga je stvar, kako će se te  Zajednice nametnuti i artikulirati svoje interese – hoće li služiti u paradne svrhe ili će  raspravljati aktualnu politiku i njome se baviti. A osim toga, bez kakve takve potpore vodstva stranke, ne samo najužeg, već još važnije, vodstva lokalnih organizacija stranke, uloga Zajednice se ne može ostvariti. Pametno vodstvo će uvijek dati prostor unutarstranačkoj organizaciji žena i iz toga ostvariti korist za stranku.

Kakvo je Vaše mišljenje o obaveznim kvotama za žene? U bh. javnosti trenutno imamo suprotstavljena mišljenja i inicijative s tim u vezi.

U BiH je priča o ravnopravnosti i ženama u politici općenito nekako potrošena, a da se nije dotakla ni shvatila  suština te priče. Najbolji primjeri tog nerazumijevanja su pojedine žene u politici koje kažu da žene nisu obespravljene i da je sve krasno po tom pitanju,  jer više vole misliti kako su tu zahvaljujući svojim izuzetnim sposobnostima, pri čemu zaboravljaju da ih ne bi bilo  ”ni na mapi” da stranački šefovi nisu morali ispoštivati kvotu žena na listama. To se zaboravi, kao što se zaboravi da se žene ne tako davno nisu mogle upisivati niti na fakultet i da su ta prava koja mi danas imamo neke žene u prošlosti same izborile. Uostalom, ne treba  ići u prošlost, mi živimo u državi u kojoj se u sklopu odgojno-obrazovnog procesa promiču nepoštivanje, stereotipi i predrasude.

Bez obveznih kvota bi bilo još manje žena u politici, a znamo da ih je i sada malo. Kvote su nam potrebne jer mi nismo dosegli taj stupanj društvenog razvoja da nam ne trebaju. Dovoljno je vidjeti  usporedbu o udjelu žena u parlamentima prije 1998. godine, kada je kvota uvedena, i nakon nje. Iako se na izborima, pa i na zadnjim, teško dostiže udio od 20% što je bio  slučaj 2002. godine, sve je ipak  bolje od situacije koju smo imali prije uvođenja kvote, kada je udio žena u zakonodavnim tijelima u BiH  bio na razini statističke pogreške. Naravno, za veći udio žena idealno bi bilo kombinirati kvotu i zatvorenu listu, ali smatram da bi uvođenje zatvorene liste bio korak unatrag, iako po ovome što radi Interresorna grupa za izmjenu Izbornog zakona,sve vodi k tome. Možda bi se moglo razmisliti i o nekoj vrsti potpore strankama čije kandidatkinje uspiju izboriti mandate u zakonodavnim tijelima.

Možete li nam navesti političarke, iz regiona ili ostatka svijeta, čiji rad cijenite ili koji Vas je podstaknuo da se politički angažujete? Zbog čega?

Na bavljenje politikom me potaknula struka i loši uvjeti u kojima kao društvo živimo, tako da nisam imala inspiraciju u tom smislu. Kada je općina, županija i država u situaciji u kakvoj je naša, od lošeg vladanja su gori još samo oni koji promatraju sa strane. Ljudi strahuju za svoj položaj ili plaću, idu linijom manjeg otpora i nezamjeranja, jer im je tako lakše. To stvara idealnu podlogu za negativnu selekciju kadrova u političkim strankama kakvu danas imamo na djelu pa, o političarima vlada vrlo negativna percepcija i mislim da se više vrednuje kriminalac nego političar u BiH. S tom razlikom da kada je riječ o političarki ona je uz sve navedeno i ”nečiji projekt”. To je najbolje opisala Svetlana Cenić u ”Tuđoj sreći”. S druge strane, svi ćemo se složiti da je Angela Merkel moćna političarka, no ona je svoj politički put započela kao nenametljiva ”Kohls Mädchen”, ali je imala snagu i sadržaj, a onda i okruženje da postane to što jest. Okruženje je važno, bez obzira na vaš kvalitet. Primjerice, Jadranka Kosor bivša premijerka RH, je odlično obavila posao u, blago rečeno, nezavidnoj situaciji u kojoj se našla njezina stranka, kasnije su joj uzvratili izbacivanjem iz članstva.

Borka Herceg Lukenda rođena je 1978. godine u Mostaru. Udata je i majka je dvoje djece. Živi i radi u Ljubuškom. Po struci je diplomirana politologinja (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i magistar prava (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu).
U HDZ 1990 je od osnivanja stranke (10 godina): 2006. godine vodila je lokalnu organizaciju Mladeži u Ljubuškom, 2008. godine bila je kandidatkinja HDZ 1990 za načelnicu općine Ljubuški, 2010. godine izabrana je za zastupnicu u Skupštini ŽZH, od juna 2011. godine do kraja 2013. godine, obnašala je dužnost ministrice pravosuđa i uprave u Vladi ŽZH. Od 2013. godine je članica Predsjedništva HDZ 1990 i Predsjednica Zajednice žena HDZ 1990.

 

Razgovarala Milica Plavšić

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close