logo
bios

Jeziva priča – Migranti umiru u očaju

Objavljeno prije 2 sedmice . u sub, avg 10th, 2019

UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ  

Stravične fotografije migranata na granici BiH i Hrvatske: Dok čekaju voz nade, umiru u očaju

Klix – Piše: Ines Mrenica

Tokovi novca svjedoče o tome da se više sredstava daje za zaštitu granica nego za humanitarnu pomoć. ..

“Ovo je najbizarnija situacija koju sam vidio u 20 godina međunarodne karijere”, govori naš izvor s iskustvom rada u UNHCR-u u BiH devedesetih. 

“Svi su u poricanju, svi zabijaju glavu u pijesak. Nikome nije stalo do tih ljudi, osim volonterima koji ulažu nadljudske napore. Druga stvar, IOM i sve druge organizacije zaposlile su ljude bez ikakvog iskustva i njima je ovakva situacija ‘normalna’. Nemaju kome odgovarati, troše desetine miliona, donatore lažu, a niko ih ne proziva niti im šalje inspekcije”. 

Jeziva priča dešava se u prihvatnom centru BIRA, gdje se nalazi Tunižanin Ali, koji doslovno u deliriju čeka smrt od gangrene. Dr. Jasminka Ljubijankić, v.d. direktorice Doma zdravlja Bihać, govori o 4 sata borbe u bolnici, kantonalnom tužiocu na terenu, 6 policajaca i suhoj gangreni u 21. vijeku. Ali je, navodno, prošle zime vraćen s hrvatske granice, odakle je pješačio po snijegu i temperaturama u minusu te je dobio promrzline na stopalima. Kako je u “igrici” balkanske rute psihički nastradao, odbija liječenje gangrene u poodmakloj fazi. 

Tunižanin koji doslovno čeka smrt od gangrene

Tunižanin koji doslovno čeka smrt od gangrene

“Psihijatri u bihaćkoj bolnici su ga uspjeli stabilizirati lijekovima, gdje je ležao mjesec dana i gdje mu je čišćena gangrena, što naravno nema nikakvog efekta. Vraćen je u BIRA-u, gdje polako čeka smrt. Jedini način da preživi jeste amputacija donjih ekstremiteta i pod prisilom bi se to moglo uraditi samo ukoliko se proglasi radno nesposobnim. Ali odbija liječenje, čak i s lisicama na rukama uspio je razbijati ambulantna kola. Ne možete zamisliti koji smrad se širi od gangrene. Nakon četiri sata pokušaja da nešto uradim, rekla sam policajcu da je situacija takva da mi je došlo da otmem njegov pištolj i skratim čovjeku muke. Sistem je zakazao, a ono što me najviše razočarava je netrpeljivost prema migrantima koju primjećujem među našim ljudima. Bihać je neka vrsta apsurdnog koncentracionog logora u kojem osobe zadužene i plaćene za brigu o migrantima pokazuju nešto što bih mogla nazvati rasnom netrpeljivošću pa čak i fašizmom”.

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh