NogometSport

Je li evropski fudbal kakav poznajemo na izdisaju?

Prve utakmice osmine finala Lige prvaka su okončane, a u gotovo svim utakmicama favoriti su ostvarili sigurne pobjede. Manji evropski klubovi su prijetili malo ili nimalo, pa će se u samoj završnici takmičenja naći mahom velikani koje smo tu i navikli gledati. Na reforme u fudbalskoj Evropi pozivaju i mali i veliki, ali se njihov pogled na reforme drastično razlikuje

Teško je reći kad je tačno fudbal postao biznis. Odmalena smo navikli slušati priče o tome kako je u fudbalu nekad bilo, a heroji odrastanja, ovisno o tome kojoj generaciji pripadaju, nisu bili oni koji su pravili najskuplje transfere, već oni koji su iskazivali lojalnost jednom klubu. Ipak, spona između fudbala i emocija polahko se gubi, a u cijeloj priči nevažni postaju manji klubovi i navijači, dok igrači bivaju dehumanizirani i svedeni na puki nivo mašina bez emocija.

Nije nužno problem to što je fudbal postao biznis, nego što je segment biznisa u fudbalu postao značajniji od segmenta igre pa tradicija više ne igra veliku ulogu. Klubovi, koji su od početka bili fudbalski velikani, sve više padaju sa svojih etabliranih pozicija, a mijenjaju ih drugi, mnogo bogatiji koji se s tradicijom u putu nisu sreli. Doduše, i neki drugi klubovi koji su tokom historije bili u vrhu fudbala sad žele promijeniti njegovu realnost.
O čemu se zapravo radi?

Radi se o tome da ECA (European Club Association) želi na svaki mogući način povećati prihode klubova od televizijskih prava, marketinga i prodatih ulaznica. Pošto će engleski klubovi, po novom ugovoru, zaraditi pet milijardi funti za prodaju televizijskih prava širom svijeta, evropski fudbal ostaje u sjeni engleskog, a novac od ovih prava u Ligi prvaka postaje nevažan faktor. Naime, u sezoni 2014/2015. samo su tri kluba u Evropi zaradila više novca od televizijskih prava od posljednjeg plasiranog kluba u Premiershipu, Queens Park Rangersa. Među njima su bili finalisti Lige prvaka, Barcelona i Juventus, te tradicionalno privlačni Real Madrid.
Gdje je novac u evropskim takmičenjima?

Ovo je kompleksno pitanje na koje nema lahkog odgovora, ali, usprkos tome, neke naznake postoje. Prije nekoliko dana, Josep Bartomeu, predsjednik Barcelone, izjavio je da bi se evropski fudbal dramatično popravio ako bi veliki klubovi dobijali wildcard-pozivnicu za Ligu prvaka, čak i ako je na terenu ne izbore. Ovo je jedan od glasova koji su se javili u vezi s ovim pitanjem, a ranije su se s takvom idejom javljali i iz Milana i Intera, gradskih rivala koji su već dugo izvan najvećih dešavanja u evropskom fudbalu. Bartomeuovo objašnjenje je da nedostatak novca u evropskim takmičenjima, prije svega, izaziva činjenica da je premalo velikih klubova koji u njima učestvuju od ranije faze takmičenja, pa se prave utakmice igraju tek u završnici. Wildcard-pozivnice bi poptuno uništile domaća takmičenja; jer, zašto bi se jedan Leicester City ove sezone trudio da završi ispred Manchester Uniteda, ako će United svakako igrati Ligu prvaka? Zašto bi se United borio za poziciju unutar domaćeg prvenstva kad će svakako igrati Ligu prvaka?

Wildcard-ideja je jedan od koraka koji zagovara ECA, koja je postala pandan UEFA-i, s tim da nije regulatorno tijelo kao UEFA, već isključivo udruženje klubova. Glas ECA-e je sve glasniji, a nju vode velikani današnjeg evropskog fudbala. Predsjednik je Karl-Heinz Rummenige iz Bayerna, a koliki je utjecaj najmoćnijih klubova na evropski fudbal pokazuje njegova poptpuna transformacija u posljednjih 25 godina.

Otkad je Crvena zvezda 1991. godine osvojila Ligu prvaka, nijedan manji klub nije bio prvak Evrope. Čak je i Porto, koji je titulu osvojio 2004. godine, u odnosu na ono što je Zvezda, velikan. Liga prvaka je davno prestala biti Liga prvaka i transfomirana je u ligu bogatih, jer samo takmičenje većine evropskih prvaka nikad i ne zaigra. Iako je Michael Platini uspio promijeniti sistem takmičenja uvođenjem šampionske i nešampionske rute do samog takmičenja, ovaj je vid promjene došao s cijenom uništavanja fudbala u evropskim ligama srednjeg ranga.
Budućnost pomalo strašna

Mali klubovi iz zemalja kakve su Bjelorusija, Hrvatska i Kipar svoj su put u Ligu prvaka dobili po cijenu da se on zabrani Ajaxu, PSV-u, Feyenoordu, Sportingu, Benfici i sličnim. Naime, velikim ligama je omogućeno da tri njihova predstavnika idu direktno u grupnu fazu Lige prvaka, za razliku od dosadašnjih dva. Također, u pretkolima oni igraju s klubovima iz manjih liga, naprimjer holandske, belgijske ili portugalske. Sve je to olakšalo put Istočnoj Evropi, ali i uništilo zapadnoevropske klubove iz manjih zemalja, koji sad za svoj put samo do grupne faze Lige prvaka moraju dobiti najbolje.

Budućnost evropskog fudbala će nedvojbeno dovesti do odvajanja tridesetak najvećih klubova i formiranja njihove superlige, gdje će i domaća prvenstva i Liga prvaka postati sasvim nevažne. Bit će to klubovi-države, s budžetima većim od milijarde eura, koji će nacionalna prvenstva pretvoriti u razvojne farme za igrače. No, to im omogućuju isključivo gledaoci. Oni na svaki način žive od interesa publike, a dok je ovaca, bit će i vune.

Piše: Kenan Kaloper
Novovrijeme.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close