logo
bios

Izbori za EP- Sve je napravljeno da Europska komisija ostane pod upravom Berlina

Objavljeno prije 3 sedmice . u pet, maj 24th, 2019
Pred nama je vikend u kojem će se održati izbori za Europski parlament, koji će odrediti i sastav buduće Europske komisije. Kako s ovim sazivom odlaze i Jean-Claude Juncker i njegovi povjerenici, sada se svi pitaju kakva bi mogla biti budućnost EU. Tko će vladati u Europi? Tko će sjediti na prijestolju u Bruxellesu? Kako će se sastaviti buduća Europska komisija? Naravno, sve će ovisiti o sastavu Europskog parlamenta i mogućim savezništvima između parlamentarnih skupina i saveza između trenutnih europskih vlada.

Međutim, već sad su se pojavili sukobi oko novog ekonomskog povjerenika u Europskoj komisiji. U tom smislu je važno naglasiti odbijenicu Berlina da to mjesto pripadne talijanskom kandidatu.

Italija se pokušala fokusirati na ekonomsko područje i dobiti to mjesto. Predsjednik Confindustrije, Vincenzo Boccia, uputio je svoje upozorenje tražeći da se vlada u potpunosti posveti takvoj situaciji.

“Da bi bila aktivna i igrala ulogu koja nam pripada u Europi, talijanska vlada mora znati kako predložiti i dobiti povjerenika s kvalificiranim izaslanstvom na ekonomskom polju, koji će donositi odluke o trgovini, industriji, unutarnjem tržištu, ekonomskim pitanjima i konkurenciji”, rekao je prije nekoliko tjedana Vincenzo Boccia.

Luigi Di Maio, kao zamjenik premijera i ministar za gospodarski razvoj, rekao je da Italija namjerava imati povjerenika za industriju i unutarnju trgovinu. Ali postoji još jedan element koji je puno važniji od želja zemalja PIGS skupine ili južne Europe. To je činjenica da Francuska i  zemlje sjeverne Europe ni po  koju cijenu Rimu ne žele dati jedno od europskih “ministarstava” iz kojeg Europska unija “nesigurnim” članicama, poput Italije ili Mađarske, može nametnuti određenu financijsku politiku od one koja bi bila manje usmjerena prema “mediteranskim bunarima bez dna”.

Prema glasinama o mogućim koalicijama nakon glasovanja u nedjelju, a prije svega na temelju onoga što su europski predstavnici rekli o Italiji, teško je da “antisistemska” vlada u Rimu može računati na ekonomskog povjerenika.  Jasno je da su sjeverne europske zemlje već blokirale talijanskog predstavnika u Europskoj komisiji. Rim je zbog opsade ipak morao odustati od svojih želja, što samo dokazuje tvrdnju koliko je unutar Europske unije teško za protivnika imati francusko-njemačku osovinu.

Europska komisija mora biti pronjemačka
evropska komisija

Ali, ako je izazov već počeo s ekonomskim povjerenikom, koji ima snažne ovlasti u odlučivanju sudbine zemalja članica isključivo s financijske točke gledišta, jednako je važno tko će biti novi predsjednik Europske komisije.

Iz imena koja su se nametnula se vidi da je potpuno svejedno tko bio izabran, jer su svi kandidati orijentirani pronjemački.

Stoga će cijela Europska komisija u velikoj mjeri biti fokusirana na održavanje statusa quo ove Europske unije, koja ima tendenciju da ostane centralizirana, osim ako u europskom domu nema revolucionarnih snaga ili gotovo nevjerojatne revolucije.

Jer čak i ako ne bude Nijemac taj koji će voditi Europsku komisiju, karte su posložene tako da će to biti netko iz orbite zemalja koje su dio velike sfere utjecaja Berlina i izvršavaju zapovijedi Njemačke. Tome dodajmo Europsku središnju banku sa sjedištem u Frankfurtu i imamo ostvarenje IV Reicha bez ispaljenog metka i masovnih zločina koji štete ugledu Berlina u Europi i svijetu.

Imena su uvijek ista. Kandidati su Manfred Weber, Frans Timmermans, Margrethe Vestager, Ska Keller, Jan Zahardil, a zatim dva autsajdera, Nico Cuè i Violeta Tomić. Svi oni su prihvatljivi kandidati za čelno mjesto u Europskoj komisiji, osim ako na scenu ne uđu Angela Merkel ili Francuz kao što je Michel Barnier.

Sva ta imena ukazuju da će onaj tko bude upravljao Europskom unijom biti dijete političkog i ekonomskog sustava koji će pogodovati interesima Njemačke, te da ne postoji spremnost da se potkopa “dominacija” Berlina, niti francusko-njemačke osovine o kojoj ovisi “budućnost Europske unije”.

Sve karte su podijeljene, unatoč željama mediteranskog područja koje već duže vrijeme pokušava imati veće pravo glasa na Starom kontinentu.

To je očito poziv na buđenje kojeg zemlje izbačene iz igre moraju čuti. Ako su najjači kandidati dva Nijemca, jedan Danac, jedan Čeh, jedan Nizozemac i jedan Španjolac, jasno je da se za zemlje koje nisu u njemačkoj orbiti ništa neće promijeniti. Vjerojatno će se strogost protiv Rima i buntovnih zemalja još više povećati.

Manfred Weber je jasno stavio do znanja da nije zainteresiran za savez s Matteom Salvinijem i rekao kako neće biti nimalo otvoren prema izvršnoj vlasti koju vode Liga i Pokret 5 zvijezda (M5S).

Nizozemac Frans Timmermans predvodi  drugi tabor središnje i sjeverne Europe  koji je dio Berlina i neće voditi politiku koja nije u skladu sa stvaranjem povoljnije industrijske politike na sjeveru. Činjenica je da je Nizozemska jedna od prvih zemalja koja je stekla prednosti od marginalizacije Italije, jer to može utjecati na povećanje prometa u lukama Nizozemske, ali to je samo dio pogodnosti koje je sjever stekao u odnosu na jug.

Evropska komisija

Margrethe Vestager, spitzenkandidat iz redova liberala, mogla bi značiti još veće otvaranje u smislu razbijanja francusko-njemačke osovine, kao što je pokazalo otvoreno protivljenje spajanju Siemens-Alstoma, ali ako dozvole Berlin i Pariz. Dakle, čak i ako dođe u ured, Margrethe Vestager sigurno neće biti predsjednica antinjemačke Europske komisije. Osim toga, Danska je povijesno usko povezana s ekonomskim i strateškim blokom kojeg predvodi Njemačka.

Isto je i s kandidatima manjih stranka. Nico Cuè, predstavnik ljevice, koji očito nikada neće doći na vlast, ali je ipak dijete gospodarskog sustava poput onog u sjevernoj Španjolskoj koji je neraskidivo povezan s njemačkom industrijom.

Jan Zahardil, kojeg su predstavili konzervativci i reformisti, dolazi iz Češke, zemlje u kojoj je industrijsko tkivo gotovo u potpunosti spojeno s njemačkom, kao u svim zemljama Istočne Europe i Višegradske skupine. Činjenica da je Zahardil liberalniji od suverenista u istočnom bloku znači da sigurno neće pozitivno utjecati na afirmaciju zemalja koje ne pripadaju orbiti oko Berlina.

Isto vrijedi za Ska Keller, Njemicu i kandidatkinju Zelenih, koja se silom prilika sigurno neće suprotstaviti politikama koje su povoljne za Njemačku.

U svakom slučaju će na čelu Europske komisije biti Nijemac. To je ono čemu teži njemačka kancelarka Angela Merkel, koju uopće ne zanima tko će sjediti na prijestolju u Bruxellesu, sve dok je to potvrda središnje uloge Berlina u Europskoj uniji.

Zašto? Odgovor može biti višeslojan, ali je dovoljno pogledati BDP u Njemačkoj, najvećem europskom gospodarstvu, koje je prema konačnoj procjeni u prvom kvartalu 2019. Godine raslo za mizernih 0,4% u usporedbi s četvrtim kvartalom 2018. godine. Detaljno izvješće je upravo objavio Savezni ured za statistiku Njemačke (Destatis).

U odnosu na isto razdoblje prošle godine, ne na prethodni kvartal, BDP Njemačke je u prvom tromjesečju porastao je za 0,6%, a ako se u obzir uzmu sezonska prilagođavanja, onda se može govoriti o 0,7%. Pokazatelji se u potpunosti podudaraju s prognozama analitičara i njihovim preliminarnim procjenama, što znači da se Berlin imao vremena pripremiti za preuzimanje Europske komisije i izbjeći neugodna iznenađenja iz Italije ili neke druge zemlje ili političkog bloka. Dakle, kako god glasali, Europska komisija ostaje u rukama Berlina, iako bi prethodno spomenuta revolucija mogla biti uspon antisistemskih stranaka, koje će, prema Reutersu, dobiti oko trećinu zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu.

N. BABIĆ  – Logicno.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh