PRIJE 25 godina, 16. travnja 1993., pripadnici HVO-a su u ranim jutarnjim satima započeli svoj napad na srednjobosansko selo Ahmići, u kojemu je živjelo bošnjačko stanovništvo. Kada je napad završen, iza vojnika HVO-a ostalo je 116 ubijenih ljudi, među njima 32 žene i 11 maloljetnika, a najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba. Najstarija žrtva je pak bila 81-godišnja starica.
Riječ je o jednom od najgorih ratnih zločina koji je počinjen tijekom rata u Bosni i Hercegovini, i vjerojatno najgorem koje su počinile snage HVO-a. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije iz Haaga presudio je kako je masakr u Ahmićima predstavljao zločin protiv čovječnosti. Četvrta bojna Vojne policije HVO-a i Jockeri, jedinica za posebne namjene Vojne policije pod zapovijedanjem Vlade Ćosića, Ante Furundžije i Paška Ljubičića operativno je izvela pokolj u Ahmićima. Akcija je bila dio ofenzive postrojbi HVO-a kojima je cilj bio zavladati širim područjem u Lašvanskoj dolini i cestom koja povezuje Travnik, Vitez i Busovaču, kako bi se uspostavilo etnički čisto područje koje bi kontrolirale hrvatske snage.
Jedan od zapovjednika HVO-a, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora zbog svoje zapovjedne odgovornosti zbog pokolja u Ahmićima, a Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni prvotno na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi. Zbog zločina u Ahmićima još su osuđeni zapovjednik Vojne policije HVO-a u Srednjoj Bosni Vlado Šantić te Drago Josipović, koji su osobno sudjelovali u napadu na Ahmiće.
Prvi je u Haagu osuđen na 18, a drugi na 12 godina zatvora. Na deset godina u Haagu je osuđen i Miroslav Bralo, koji je osobno srušio ahmićku džamiju. Paško Ljubičić, ratni zapovjednik Vojne policije HVO-a, također je sudjelovao u zločinu, a osuđen je na deset godina zatvora.
Ubijali ljude na kućnim pragovima, spaljivali leševe, srušili džamiju
Prema opisima svjedoka, vojnici HVO-a su u selo Ahmići ušli u više malih skupina od pet do deset vojnika, koje su upadale u kuće seljana i tjerali ih iz njih ili ih ubijali na njihovim pragovima. Bilo je posve jasno da je riječ o civilima, ali to pripadnike HVO-a nije zaustavilo u provođenju masakra. Cijeli su Ahmići zapaljeni i razoreni, a eksplozivom je srušena i lokalna džamija.
Većina žrtava ubijena je iz neposredne blizine, a neki muškarci su ubijeni vezani. Dvadesetak osoba ubijeno je i u Donjim Ahmićima dok su pokušavale pobjeći. Neke žrtve su pronađene u neprepoznatljivom stanju te se pretpostavlja da su bile žive zapaljene, i to najvjerojatnije bacačima plamena.
Jedan od onih koji su masakr preživjeli je i Abdulah Ahmić, koji je kasnije novinarima ispričao kako je on doživio i preživio taj strašni dan. “To je bio jedan opći napad. Paljene su kuće. Našu kuću su vrlo brzo opkolili. Provalili su u kuću, izveli mene i oca, a nakon toga nas odveli ispod kuće gdje je već bio ubijen moj brat. Jedan od dvojice vojnika je repetirao pušku, oca ubio. Mene nije pogodio dobro, malo je niže metak prošao, ostao sam ležati, pravio sam se da sam mrtav”, objašnjavao je novinarima sarajevskog tjednika Slobodna Bosna Ahmić.
Počinitelje zločina iz Ahmića u Hrvatskoj je skrivala Tuđmanova vlast
Zanimljivo, zločinci iz Ahmića su se od Haškog suda neko vrijeme skrivali u Hrvatskoj, uz pomoć vlasti Franje Tuđmana. Neposredni počinitelji tog ratnog zločina – Paško Ljubičić, Vlado Ćosić, Ante Slišković i Tomo Vlajić – su pod lažnim identitetom živjeli u predgrađu Zagreba i zaleđu Zadra. Akciju spašavanja zločinaca iz Ahmića vodio je Markica Rebić, tadašnji šef SIS-a, vojne obavještajne službe Hrvatske vojske. Ponovimo, Hrvatska je skrivala od pravde počinitelje zločina u Ahmićima, što samo svjedoči da je politika Franje Tuđmana prema BiH doista bila ono što je Haški sud u svojoj presudi hercegovačkoj šestorci kvalificirao kao “udruženi zločinački pothvat”.
Vrijedi podsjetiti da su snage Armije BiH isti dan kada je počinjen masakr u Ahmićina počinile ratni zločin u Trusini kod Konjica. Ubili su 22 ljudi hrvatske nacionalnosti, 18 civila i četiri vojnika HVO-a koji su se predali. Za ove zločine su pred Sudom BiH osuđena četvorica pripadnika Armije BiH koji su bili direktni izvršitelji zločina.
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović 2010. godine posjetio je Ahmiće, te polaganjem vijenca i minutom šutnje odao je počast žrtvama ratnog zločina. “Upravo zato što želim da loša povijest ostane iza nas, a što bolja budućnost nije moguća bez velikih simboličnih gesta, odlazim u Ahmiće. I politika Hrvatske bila je jedan od faktora stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini”, izjavio je Josipović uoči tog posjeta Bosni i Hercegovini.
Ratni zločinac Kordić danas je zvijezda ekstremne desnice u Hrvatskoj
Njegova nasljednica Kolinda Grabar-Kitarović se pak u Ahmićima pojavila tijekom nedavnog posjeta BiH ad hoc i mimo protokola, te položila vijenac na spomeničko obilježje za 116 ubijenih.
Osuđeni ratni zločinac, Dario Kordić, zapovjedno proglašen krivim za Ahmiće, u međuvremenu je odslužio svoju zatvorsku kaznu, i to u Austriji. U Hrvatskoj je od strane ekstremne desnice i sisačkog biskupa Vlade Košića dočekan kao nacionalni junak, te se izjavljivalo kako bi Kordić trebao Hrvatima biti uzor po svojem domoljubu i da je on moralna vertikala. Biskup Košić je na dočeku Kordića na zagrebačkom aerodromu 2014. godine ratnom zločincu ushićeno ljubio ruke dok je razdragana masa skandirala u čast obojice.
Danas Kordić živi u Hrvatskoj i pojavljuje se na raznim desničarskim i klerikalnim manifestacijama, poput Hoda za život, ali i nedavne obljetnice osnivanja HVO-a koja je održana pod službenim pokroviteljstvom predsjednice RH. Kolindi uopće ne smeta biti pokroviteljicom događaja na kojem je glavna zvijezda ratni zločinac koji je kriv za masakr 116 ljudi.
index.hr
