PolitikaRegion

Ibrahim Prohić: Jesu li muslimani problem?

Ako muslimani u BiH zbog svog mentaliteta, specifičnosti tradicije i kulturoloških atributa i nisu problem po sebi ostaje činjenica da su zgodan medij za političke i diplomatske manipulacije i zloupotrebe. Ako Predsjednica (barem) naknadno govori istinu da nije dala pomenuti intervju novinarki u Izraelu pitamo se zašto bi novinarka fabricirala intervju, odnosno stoji li u pozadini moćna tajna policija te države i njena jednako moćna diplomatija? Nećemo spekulirati o tajmingu posjete Izraelu i propitivati na čiju inicijativu je posjeta organizirana i kako je pripremana (ako je sa strane RH uopšte bilo priprema). Ako je intervju lažan zašto Predsjednica ne koristi raspoložive diplomatske instrumente (i prema svom nedavnom domaćinu i prema BiH) koji bi njenom demantiju i navodno dobrim namjerama prema BiH dali pozitivnu notu!?

Jesu li muslimani problem?

Mislim, naravno, na muslimane u BiH. Je li ta društvena grupa koja broji oko milion stanovnika važan Evropski, pa i svjetski problem?

Pitanje se nameće povodom ovotjednog diplomatskog incidenta slučajne predsjednice RH, uz napomenu da ovaj incident nije slučajan. Ima stoijedan argument i najmanje dvadestak dokaza, uključujući i presudu međunarodnog Tribunala u Hagu, da se radi o strategiji i kontinuitetu politike koja je nanijela veliku štetu svim građanima u BiH, te da i sada dodatno prijeti destabilizacijom regiona čiji je mir vrlo krhkog karaktera.

Problem, dakle, prevazilazi gabarite skromnog političkog formata osobe u centru skandala u Izraelu.

Savremeno bosansko pitanje, pitanje BiH, je geostrateško pitanje, bez obzira na veličinu ove države i njen broj stanovnika. Simbolika može biti važnija od brojeva.

Zadržimo se samo kratko na osobi koja je potakla kontraverze koje diskutiram.

Ona je nakon žestokih reakcija iz BiH (uglavnom iz Sarajeva) vrlo odlučno, ali neuvjerljivo demantirala navode navodnog intervjua u Izraelu (koji bi je teretio zbog ozbiljnih optužbi na adresu BiH i ovdašnjih muslimana). Tvrdi da nije dala nikakav intervju, te da o BiH ne misli ono što je u navodnom intervjuu rečeno!?

Hajde da hladno, bez emocija, koristeći naučnu metologiju i uz respekt činjenica analiziramo probem(e).

Naknadno pranje Predsjednice je neuvjerljivo iz prostog razloga što je ona u više navrata direktno, pred tv kamerama govorila, u biti isto, ovo što sad poriče. Koliko je uvjerljivo tvrditi da se ne slažete sami sa sobom? Da podsjetimo samo na njenu izjavu o deset hiljada ratnika koji se vraćaju u BiH sa ratišta u Siriji i potencijalnih terorističkih spavača.

Šta je s motivima Predsjednice? Naivno bi bilo vjerovati da se radi o prizemnoj predizbornoj kampanji. Radi se o kontinuitetu koji otkriva stav i orjentaciju.

Ako muslimani u BiH zbog svog mentaliteta, specifičnosti tradicije i kulturoloških atributa i nisu problem po sebi ostaje činjenica da su zgodan medij za političke i diplomatske manipulacije i zloupotrebe. Ako Predsjednica (barem) naknadno govori istinu da nije dala pomenuti intervju novinarki u Izraelu pitamo se zašto bi novinarka fabricirala intervju, odnosno stoji li u pozadini moćna tajna policija te države i njena jednako moćna diplomatija?

Nećemo spekulirati o tajmingu posjete Izraelu i propitivati na čiju inicijativu je posjeta organizirana i kako je pripremana (ako je sa strane RH uopšte bilo priprema).

Ako je intervju lažan zašto Predsjednica ne koristi raspoložive diplomatske instrumente (i prema svom nedavnom domaćinu i prema BiH) koji bi njenom demantiju i navodno dobrim namjerama prema BiH dali pozitivnu notu!?

Sa Predsjednicom se lako složiti samo oko tvrdnje da je vrijeme da se preispitaju odnosi između dvije države, RH i BiH. Dodao bih da je za takvu diplomatsku akciju vrijeme bilo odavno, te da preciziram, ne samo preispitaju, već ti odnosi i urede, jer bi to implicitno sugeriralo dobre namjere i nagovjestilo uspjeh akcije. Nažalost, ima dovoljno suspektnih argumenata za pitanje da li se RH, de facto, odmakla od Tuđmanove politike prema BiH iz devedestih godina prošlog vijeka.

Zašto šute silni predstavnici tzv. međunarodne zajednice u BiH? Ako ovo nije razlog za intervenciju ili bar jednokratnu akciju ili izjavu, šta, onda, oni uopšte ovdje, u BiH, rade?

Na kraju riječ o žrtvi ovog skalndala, o državi BiH. Reakcije su potekle iz jednog dijela političkog organizma i to od strane pojedinaca, političara i intelektualaca, ali ne i od institucija. To potvrđuje poraznu činjenicu da BiH samo formalno ima institucije, a da efektivnu moć imaju pojedinci. Invalidan politički faktor nije sposoban rješavati unutrašnje probleme, još manje osmisliti i provesti diplomatski reakciju, odnosno konzistentnu strategiju na tom planu. A to bi, ovoj zemlji i njenim građanima, trebalo ko hljeb.

Autor Ibrahim Prohić

tacno.net

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close