logo
bios

Homeschooling vs tradicionalno obrazovanje

Objavljeno prije 7 mjeseci . u sri, jan 16th, 2019
Homeschooling vs tradicionalno obrazovanje – Djeca vole učenje bez prisile

Homeschooling (školovanje kod kuće) i vježbanke. Nije li to oksimoron? Zar nije cijela ideja školovanja kod kuće da ne slijediš nastavni plan ili usvojiš školski način razmišljanja? 

Istina je da bez škole, uopćeno govoreći, znači živjeti kao da škola ne postoji. To znači izbjegavanje nastavnog plana i programa i klasičnog stereotipa „kuhinjskog stola“ za školovanje kod kuće, gdje se svi se okupe za sto i uče lekcije koje im roditelj zadaju. 

Školovanje kod kuće, ili samostalno obrazovanje, znači pružanje slobode i mogućnosti mladim ljudima da usmjeravaju svoje učenje, prateći svoje interese i strasti, koristeći sve resurse stvarnih i digitalnih zajednica, bez prisile. 

Podugačka lista, ali ključna fraza je: bez prisile. Učenje nije prisilno. Roditelji koji školuju djecu kod kuće okružuju svoju djecu obilnim resursima i alatima, čineći prostrani svijet što je moguće pristupačnijim za istraživanje. 

John Holt krajem sedamdesetih godina skovao je termin homeschooling (školovanje kod kuće) kako bi razlikovao samostalnu edukaciju od tradicionalnog obrazovanja (…) U Learning all the Time, on piše: 

“Djeci možemo najbolje pomoći da uče, ne tako što ćemo odlučiti šta bi trebalo da nauče, razmišljajući o kreativnim načinima kako da ih podučimo, već tako što ćemo učiniti svijet, koliko god možemo, pristupačnijim njima, posvećujući veliku pažnju onome što rade, odgovarajući na njihova pitanja – ako ih imaju – i pomažući im da istraže ono što ih najviše zanima.” 

Baš kao što imamo bojice i papir, knjige i kompjutere, konac i plastelin, časopise i vodene bojice, imamo i radne sveske. Nisu ništa posebno – one koje možete uzeti u lokalnoj ili online prodavnici (moja “banda” izgleda voli Brain Quest) – ali su razbacane po našem stanu. Ove radne sveske su dostupne djeci, kao i svi drugi alati i potrepštine, da koriste i istražuju kako god žele. 

Moja djeca nisu nikada bila u školi i nemaju mentalni model koji povezuje radne sveske s dosadom i mučnim radom. I znate šta? Oni ih vole. Često, kada žele nešto da rade, oni uzmu radnu svesku, pronađu neke stranice koje izgledaju interesantno i rješavaju ih – postavljaju pitanja kada je neophodno. Ponekad se toliko unesu u te radne sveske, (posebno moje dvoje starije djece) da ostanu veoma dugo popunjavajući stranicu za stranicom. 

Kada kažem ljudima da moja djeca vole radne sveske i često ih traže, misle da sam ili lud ili da lažem. Ko voli radne sveske? Ali oni vole, kao i ostale osobe koje poznajem, a koje se školuju kod kuće. Djelimično mislim da je to zato što moja djeca nikada nisu bila u školi i nemaju mentalni model za povezivanje radnih sveski s dosadom. I dijelom mislim da vole radne sveske zato što nisu primorana da ih rade. Oni slobodno koriste radne sveske birajući kada i kako, fokusirajući se na sadržaj koji im je najvažniji, i mogu ih slobodno prestati koristiti kada god žele. 

Djeca ne moraju biti primorana da uče. Ona žele da nauče, istraže i otkriju svoj svijet, na sebi svojstven način. Kada se mladima omogući sloboda i mogućnost učenja koje mi odrasli uzimamo zdravo za gotovo, njihovo učenje je dublje i bogatije i trajnije od svega što je naučeno pod prisilom. Odrasli daju vrijeme, prostor, resurse i podršku za učenje. Djeca rade ostalo. 

Odlomak iz djela: Holt, John. 1990. Learning All the Time: How small children begin to read, write, count, and investigate the world, without being taught, New York: Da Capo Press 

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh