logo
bios

Guzica (mišić gluteus) ili “umjetničko djelo”?

Objavljeno prije 4 sedmice . u pet, avg 23rd, 2019

Ovogodišnji SFF, bolje kazati bosanski ćilim nam je ponudio pravi odgovor o kakvoj se manifestaciji radi.
Najmanje se moglo vidjeti ljudi iz i oko “svijeta filma” ali su svoju priliku vidjeli i iskoristili svi bezveznjakovići, pod istom zamjenicom misleći na muške i ženske likove.

Izvjesna bh. fitnes trenerica Lejla Šebić je našla za shodno da dijeli lekcije društvenoj zajednici – laskajući vlastitoj guzici; “… mišić gluteus ako je lijepo izvajan, onda je to umjetničko djelo …”

Sve sarajevske ublehe i one iz okruženja – protuhe koje su posao napravile od svojih guzica i obraza mogli smo vidjeti kako defiluju bosanskim čilimom i skrnave sve ono što u kulturološkom smislu predstavlja na ovom podneblju.

Ipak, crveni tepih – crvena svjetla a zašto ne reči i štanga su bili primjereniji velikoj većini koja je oskrnavila ovogodišnji SFF.

Isto tako, ovih dana jeavnost je euforično podjeljena oko “kulturnog spektakla” u kojem će Brega + Sifet & Mehmed iz Živinica pjevati “Udri Miću po glaviću, Zaima po jajima” uz Simfonijski orkestar Sarajevske filharmonije na Bijeloj Tabiji…

I društvu ptica – svima je jasno da je velika većina balkanskih autora izgradila svoje karijere na plagijatima, klasičnim krađama kulturnog bogatstva, a uz to ih zaštitivši kao autorski rad – takva činjenica ovdašnjim političkim garniturama koje finansiraju sve to, ne predstavlja nikakv problem.

Malo je u javnosti informacija o preko 270 projekcija u raznim programima na SFF-u, bitnije je jevnost hraniti senzacionalnim informacijama o haljini Bože Vreće i u koje svrhe će je prodati. Bitnije je pratiti kako svaku noć određene manekenke “odrađuju svoj posao” koriteći bosanski čilim, a da sa svijetom filma imaju veze, taman toliko koliko Marko Kraljević s Nikolom Teslom.

Pjevaljke, ministri, sportaši i žene sportaša – sva ta bulumenta ničim izazvanih društvenih faktora iskortila je SFF, odnosno bosanski čilim.

Ipak, i nadsve će mo čitati i slušati kako “uspjeh SFF-a” leži u činjenici da ga rade “iznimno kreativni i radni ljudi koji ulažu u svoju edukaciju i ne zadovoljavaju se samo time da su u svojoj “avliji” najbolji”. Zanemarujući pri tome činjenicu da je cio projekat započet iz famelijarnog okruženja “izetbegovića”, da je isti prefinansiran poreskim novcima i da se na destine ili stotine mladih iz BiH i sarajevskih ublehaša angažiraju kako bi se “isfolirala” posjećenost i glamuroznost.

To što se foliraju turistički i ugostiteljski pokazatelji kao rezultat, a da se pri tome zanemaruje činjenica da je jek odmora i da je Sarajevo respektabilna turistička destinacija, nije ni mjesto a ni vrijema za polemiku.

Isto je slučaj s Goranom i Bijelom Tabijom. Prodajući nam za kulturu svaku vrstu festivalizacije iz koje se dobrano “valjaju” poreski novci, a da za uzvrat imamo ugodu vlastitoj sujeti nije nova priča ovdašnjih prostora.

Može li se bilo ko sjetiti kada smo imali gostovanje neke svjetske zvijezde u muzici koja bi privukla publiku s cijelog Balkana, pokrila troškove organizacije a da pri tom ugostitelji i drugi se pohvale zaradom.

Ista je stvar sa filmom i drugim kulturnim mogućnostima. BiH, a naročito Sarajevo, dugi niz godina je poslije rata imalo respektabilno mjesto na svjetskom tržištu svega i svačega, kao akt “pranja savjesti” za ratna stradanja. Neka izvili nas neko uvjeriti šta danas imamo od toga; guzicu kao umjetničko djelo ili u formi muzičkog klasika “Udri Miću po glaviću, Zaima po jajima”.


magazinplus.eu – (M.H.)

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh