Kultura

Godišnjica “Herceg-Bosne”: Slavlje uprkos sudskoj presudi

Uprkos činjenici da je Haški sud pravomoćno osudio lidere tzv. Herceg Bosne zbog udruženih zločinačkih poduhvata na 111 godina zatvora, obilježavanje godišnjice osnivanja Herceg Bosne dočekalo nas je i ove godine. 

A samim tim izvuklo i stara pitanja o tome šta ovaj dan znači ljudima u BiH? 

Prošle godišnjice obilježile su, s jedne strane, izjave da je Herceg Bosna odgovor na „srpsku agresiju i bošnjačku indolentnost“ prema odbrani Hrvata, a s druge, da se na taj dan slavi „paradržava s ciljem otcjepljenja od BiH“. 

Tako je jedan od bivših ministara Herceg Bosne, dr. Božo Ljubić prilikom jednog obilježavanja, poručio da Herceg Bosna ostaje „trajna inspiracija, zalog i obaveza i današnjim i budućim generacijama hrvatskih političara u BiH na planu izgradnje države BiH i tri jednakopravna i konstitutivna naroda“.

Međutim, činjenica je da je prema presudi Haškog tribunala, Herceg-Bosna tokom rata u BiH bila poprište sukoba, etničkog čišćenja, ubijanja i progona civilnog, nehrvatskog stanovništva. Osuđeni su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Valentin Ćorić, Milivoj Petković, Berislav Pušić i Slobodan Praljak, koji je po izricanju presude izvršio samoubistvo.

Gotovo tri decenije kasnije, podijeljenost po pitanju obilježavanja godišnjice ne prestaje. Kao i prethodnih godina, i današnja godišnjica obilježava se u mnogim hercegovačkim opštinama uz prisustvo najistaknutijih predstavnika HDZ-a i HNS-a.

Tim povodom, Štefica Galić, novinarka i urednica portala Tačno.net, za BUKU je izjavila kako ovaj dan obilježavaju i slave čuvari naslijeđa etničkog čišćenja.

„Bez obzira na to što rade, ta nacifašistička tvorevina je mrtva i pokopana haškom presudom HB šestorci. Ona je bila zlo u ideji i izvedbi i kao zlo je i završila – na smetljištu povijesti. Sramotno je da je još uvijek pokušavaju oživjeti desnilo hercegovačko i hrvatsko slaveći njene zločince, a istovremeno obnašaju visoke funkcije u vlasti BiH, radeći konstantno na njenom uništavanju, pri čemu im ne smeta grabljenje bh. materijalnih sredstava.“

Galić dodaje da je neophodno konačno razriješiti zločine koji su počinjeni u ime Herceg Bosne, kao i izviniti se žrtvama, kako bi se krenulo graditi pravednije i bolje društvo u našoj zemlji. Ipak, kako navodi, to, nažalost, nećemo zadugo dočekati. 

Sličnog je mišljenja i politički analitičar i profesor Esad Bajtal, koji za BUKU kaže da je riječ o paradoksalnom slavljenju nečega što bi trebalo da bude opomena i da se poštuje, obzirom na sudske presude. 

“Zamislite jednog stranca koji će danas čitati naše medije. Njegov prirodni stav biće čuđenje. Ako to uopšte može da označava onaj stepen šokantnosti odgovora na takvu presudu jednim slavljem i obilježavanjem. Mi se ipak ne čudimo, jer znamo s kim imamo posla. I to nam dođe kao normalno, jer je već viđeno. Uvijek imamo istu situaciju. Nepriznavanje suda.“

Bajtal upozorava i na veći paradoks, koji se tiče oslobađajućih presuda, kao što je slučaj Gotovine. Tada se, kako navodi, niko nije bunio, niti rekao da ne priznaje presudu Haga. A danas je stanje drastično drugačije. 

„Kakvi smo mi to ljudi, odnosno kakve su ovo politike, šta nam one to poručuju? Da li slavljenje nečega što je kvalifikovano sa sudske instance koja se mora uvažavati, znači pravdanje, da li to znači i zagovaranje novog zločina i događaja te vrste? Šta to znači za našu budućnost?“, pita se Bajtal.

Dodaje da to danas znači kako se suštinski ne priznaje sud, ne priznaju odluke, ali je još opasnije šta to znači za našu budućnost?

„Oni priznaju svoje žrtve, a one koje su počinili ne. Njihovo licemjerje i pseudopolitike pokazuju to. Uvjeren sam da se ne može živjeti sa dva aršina. Čovjek mora odabrati stav i odrediti se. Dejton se čita ovako ili onako, zavisno od potrebe. Od prilike do prilike. A žrtve, njima ostaje samo da pate i da se  čude zar je to moguće. Zar je moguće da niko nije kriv, da se ignorisanjem takvih presuda može ići dalje i kud će ići dalje to sve, ako se tako odnosimo prema takvoj vrsti presuda?“

Zaključuje da su pitanja poput ovih ona suštinska, moralna i etička, koja moramo postaviti, a koja su prije svega civilizacijska pitanja. 

Istovremeno, na nedavnom obilježavanju 25. godišnjice osnivanja Udruženja i veterana Domovinskog rata Hrvatskog vijeća odbrane HB, predsjednik HDZ BiH Dragan Čović je rekao da je  Herceg Bosna dala BiH ono što niko drugi nije, a to je mogućnost da i Hrvatska osigura svoju nezavisnost, ali i da se očuva hrvatski narod unutar BiH. 

Dodao je kako se HZHB do kraja ugradila u sadašnje tkivo BiH.

“Nema u ‘Herceg Bosni’ nikakve takozvanosti, međutim, nemojmo se previše opterećivati kada oni tako nešto govore. Oni imaju svoje strategije bez obzira u kojem ih vremenskom periodu iznose, bez obzira je li to vrijeme kada smo morali posegnuti za Hrvatskom samoupravom ili neko drugo u 24. godine od rata naovamo. Tih iskušenja će biti, jer mi nismo formalno završili ono što smo trebali. Trebamo štititi vrijednosti Domovinskog rata i dostojanstvo naših branitelja na poseban način. Dobar dio vlasti i danas nije završio kada je u pitanju pravni mir BiH, pravno uređenje BiH”, rekao je Čović, ostavljajući dovoljno prostora tumačenju da je mir, u današnjoj situaciji paradoksa proslave, vrlo nedostižna kategorija u BiH. 

Buka

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close