logo
bios

Glupavi osjećaj sveznanja i simultani raspad vlasti

Objavljeno prije 4 sedmice . u čet, okt 25th, 2018

Koliko god se ibretom ibretili lokanoj vlasti u Visokom, i čudom čudili političkim partijama što participiraju u istoj; građani će ponovo, i po ko zna koji puta, popušiti istu foru.

Više nego je jasno, i pticama na grani, da Visoko postratnih godina ide u krivom smjeru. Svakovrsni politički stratezi, njima lojalni analitičari i medijski mudroseri združeno lažu, i dezinformišu javnost svako iz svoje perspektive, i svako zbog svog interesa. Više nego evidentno je da se od svih govornika čuje „vlastito mišljenje i vlastito htjenje“,  da se vide okolnosti onakvim kakve potvrđuju govornikovu referentnost-samodopadnost ili ambiciju.

ALTERNATIVA u ovom gradu ne postoji

Svi društveni akteri su vlastitu društvenu odgovornost “naštimali” po mjeri vlastite pameti, a to znači vlastitim interesima i potrebama. Desetljećima traje fabrikovanje kadrova koji su danas na društveno odgovornim pozicijama, a njihova jedina kvalifikacijska referenca bila je lojalnost političkim oligarhijama i liderima te kupljena stručna sprema po instant fakultetima.

Manjak kvalifikacijskog i komeptencijskog znanja manifestiraju viškom smisla za autokratiju i despotizam. Njihova moć se ogleda u činjenici da im je NEZNANJE osnovni alat za funkcionisanje. U svojoj gluposti su samouvjereni do beskonačnosti. Mjera vlastite pameti im je moralni, pravni, zakonodavni – društveni okvir, mjera društvenih potreba.

“Ima tri vrste neznanja: ne znati šta treba znati; znati pogrešno što već znaš i – znati šta ne bi trebalo znati.” – François de La Rochefoucauld (francuski pisac)

Oni neznaju da neznaju, a to što znaju ne vrijedi ničemu. Njihov glavni adut je što znaju ono što ne bi trebali znati – kako su njihove mecene, lideri i fabrikanti sjebali ovaj grad i državu. Oni svoju šutnju u tom segmentu naplaćuju sadašnjim društvenim pozicijama. Oni znaju ko je krao, ko je srao, a ko ratovao. Oni znaju i onu narodnu “šutnja je zlata vrijedna”. U njihovom slučaju šutnja je funkcije vrijedna.

Da nije stvarnost i da se sve ne plaća poreskim novcima koji pripadaju svim građanima, ovdašnja zbilja bi bila fantastična satira, vrhunska komedija – jebeš Nadrealiste šta su ovi u stanju da smisle.

A političke partije šute

Šute i kada ih aktuelna vlast istjerava ispod općinskog zdanja u kome predstavljaju legalnu i legitimnu vlast.
Šute kada se građanima TOVARE nameti kako bi se plaćale glomazne administracije u Općini Visoko i ovdašnjim javnim preduzećima te javnim ustanovama.
Šute kada se ovdašnjim medijima uskraćuju prava na rad i postojanje.

Partije šute kad se “ravnaju sa zemljom” društveni objekti invalida rada.
Partije šute kada se od “Nacionalnih spomenika kulture” prave projekti za pranje para.
Partije šute kada nam efendije, NVO volonteri ili oni što od svih potrebnih stvari imaju “mišljenje i guzicu” obnavljaju spomenike kulture, odgajaju djecu u duhu ljudskih prava i seksualnih sloboda te nam kreiraju kulturne i društvene vrijednosti.

Partije šute ili će biti da ne znaju;
– da nam odlazi mladost put Zapadne Evrope,
– da nam se historija, kultura i zbilja revidiraju za potrbe skorojevića,
– da se DJECA ovog grada drogiraju, već i u osnovnim školama,
– da ista ta djeca kradu, varaju, lažu i jebu se za sitne novce da bi ostvarili društveno poželjan status,
– da se ovdje svako poduzetništvo guši silnim nametima i potrebama zajednice u formi “društveno odgovornih” projekata,
– da se ovdašnje kulturno nasljeđe skrnavi dunđerskim poduhvatima, itd, itd.

Nije da ne znaju, prije će biti da ih ne zanima.

Prije neki dan, jednog ovdašnjeg lidera političkog subjekta sam upitao da li je vidio novi Nacrte Odluke o javnom redu i miru te šta misli o tome. Potvrdio je da jeste upoznat s tim dokumentom i dodao “valjda su vijećnici dovoljno pametni da primjete sve nedostatke tog dokumenta”.
Kada je isti dokument prošao prvi procesni prag od strane vijećnika, jedan od tih što je glasao za isti – reče “pa to je samo Nacrt, sada će u javnu raspravu pa neka šalje primjedbe ko god ima šta protiv prijedloga”.

I tako to ide građani moji dragi – brigo moja priđi na drugoga. Oni neće da se zamjere međusobno. Narod bi kazao “vrana vrani oči ne vadi”. Svi imaju prečeg posla pa ih ne zanimaju društveni problemi.

Zaboli njih “ona stvar” što su PLASTIČNA vrata na “Partizanu” cirkus nesagledivih razmjera.
Zaboli njih “ona stvar” što nama sportski antitalenti vode sport i uništavaju na destine mladih koji su svojim sportskim vještinama mogli dosegnuti profesionalne karijere.
Zaboli njih “ona stvar” što je NAŠ Ugo Vlaisavljević, Adnan Silajdžić, Svjetlana Fajfer, …., Harun Hindija – njima ta imena ne predstavljaju nikavu vrijednost, a kamo li ti da znaju o kome se radi.
Zaboli njih “ona stvar” što Institut sevdaha Omera Pobrića propada, a društveni je to projekt.
Zaboli njih “ona stvar” što propada Jevrejsko groblje na Zbilju – “nije naše” kazaće mi jednom prilikom – jedan partijski lider uz opasku “jebalo te ONO šta si zapeo za njeg”.
Zaboli njih “ona stvar” što nakon 23 godine od rata nemamo zapisano “ni slova” o Rasimu Fazliću, komandantu Zerdi, Avdi Šabanoviću, Bugaru, Nizetu, …., Miji Mateši,…., hadžiji Jusufu,…, Aliji ili Ramizu.
Zaboli njih “ona stvar” što je fra Ignacije Gavran imao posljednju želju prije smrti – da bude u Visokom ukopan. Ili što je pitanje da li znaju ko je bila Nura Memić. Ili ko je bio Mehmed Alibegović?
Zaboli njih “ona stvar” što je magistu Bartolomeju Stankoviću ukradena javna manifestacija kao i dio novca za istu s viših nivoa vlasti.
Zaboli njih “ona stvar”, naravno ako je imaju. A imaju je – jabu nas ko i kako stigne.

Oni imaju svoj svijet koji su sami sebi – vlastitim trudom i zalaganjem zaokružili pa zašto bi se trošili na trivijalne stvari kao što su mišljenje bilo kojeg pojedinca. Oni su “glas naroda”. Oni su odraz biračke volje. I svaki pojedinac je “kontraš” ako u njima traži problem. Oni su NAŠE “svjetlo na kraju tinela”.

I zato, veliko vam hvala što:
– autolakireri “spašavaju” fontane,
– maloljetni drkoši predstavljaju vjersku i islamsku vertikalu,
– sportski antitalenti brinu o mladima,
– glavni suvenir u gradu je mineralno kamenje iskupano po Kreševu ili gdje sve ne,
– kultura i pamćenje svelo se na “dva filđžana i deset deka kahve”,
– investitorima i poduzetnicima treba po par godina da dobiju potrebnu dokumentaciju za posao,
–  transparentniji smo od Sjeverne Koreje.

visoko.ba – M.H.

 

 

 

 

 

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh