BiHPrivreda

Glavni cilj stranaca je prodaja bh. elektroprivreda i telekoma

Bruto proizvod BiH raste po stopi od 2,5% godišnje, a Bangladeša po stopi od 7,5%, Džibutija 7%, Tanzanije 6,5%, Ruande 6,3%, Gane 5,9% godišnje, i to bez Reformske agende

 

PIŠE: 

 

Ambasade Njemačke i Velike Britanije organizirale su krajem oktobra u Sloveniji sastanak desetak bh. političara s ciljem definisanja nove Reformske agende 2, koja bi trebala biti aktuelna naredne četiri godine. Na tom je sastanku, naravno, zaključeno da se nastavi podrška reformama, bez obzira na to ko će činiti vlast u BiH, a opet su, kao i u slučaju prve Reformske agende, u javnost odaslane demagoške parole tipa rasterećenje realnog sektora, poboljšanje poslovne klime, reforma zdravstva i tako dalje. Sastanku su, naravno, prisustvovali i neizbježni predstavnici Svjetske banke i MMF-a, koji će svojim kreditima privoljeti sve političare, bez obzira na to ko će od njih činiti vlast, da nemilosrdno rade na provođenju reformi koje im zacrtaju ili nacrtaju. O samim reformama, pak, nijedne riječi.

Međutim, mediji u BiH nisu baš sa oduševljenjem dočekali nastavak stare ofucane priče broj 2. “Reformska agenda za BiH nije uspjela, a već prave novu”, jedan je od naslova. “Šta BiH može izvući iz siromaštva? Reformska agenda sigurno ne”, kaže drugi. Treći kaže “Reformska agenda za obmane i sjećanje”. I da ne nabrajamo više. Ukratko, reformska agenda je definitivno sintagma koja, najblaže rečeno, ne izaziva dobre vibracije kod ogromne većine građana BiH i to bez obzira na to šta o tome pričali predstavnici međunarodne zajednice, lokalni političari i njihovi kvaziekonomski trabanti. Čak ni LGTB zajednica u BiH nema lijepo mišljenje o Reformskoj agendi, zamjerajući joj što u njoj nema ništa konkretno o ljudskim pravima (?!).

A dobre vibracije u vezi s Reformskom agendom su s pravom izostale. Zašto? Prvo, prisjetimo se da su sve mjere iz Reformske agende 1 planirali i napisali stranci. Prva Reformska agenda za period 2015. do 2018. nastala je navodno kao sporazum o povećanju zaposlenosti u BiH, a riječ je zapravo o pukoj neoliberalnoj ekonomskoj doktrini koju su stranci planirali zakamufliranu progurati u BiH, zbog čega su tu i Svjetska banka i MMF. Sjetimo se također da je prva Reformska agenda dugo skrivana od javnosti, a kada je sadržaj dokumenta konačno procurio, odmah je postalo jasno da su u njemu postavljene stvari koje su u direktnoj suprotnosti sa zdravim razumom.

“Privatizacija elektroprivreda? I to se smatra da će rešiti pitanje politizacije naših javnih preduzeća. Vrlo je čudno da će se grupisati firme na uspešne, manje uspešne i na neuspešne, pa ćemo prvo prodati one uspešne, a valjda ćemo neuspešne zadržati za sebe? Dvadeset godina nakon Daytona mi ponovo radimo istu grešku: došli stranci, daće pare i daće svoje konsultante koji će sve to raditi, a poreski obveznici izdržavaju sve njihove dosadašnje brljotine”, rekla je analitičarka Svetlana Cenić.

Osim privatizacije elektroprivreda, prva Reformska agenda je predviđala i privatizaciju telekoma. Međutim, zbog ogromnog pritiska ovdašnje javnosti iz Reformske agende je ubrzo izbačena privatizacija ovih javnih kompanija, što je van BiH shvaćeno kao neuspjeh cjelokupnog reformskog procesa. Tako je, naprimjer, njemački politolog Bodo Weber iz Democratization Policy Councila iz Berlina u aprilu 2018. ocijenio kako je Reformska agenda propala, a kao glavni propust je u izvještaju The EU’s Failing Policy Initiative for B&H naveo odustajanje EU od insistiranja na privatizaciji BH Telecoma (?!). Prema njemu, EU je samoinicijativno odustala od uslova (reformi) za BiH koje je sama postavila, pri čemu je BiH nagrađena napretkom ka članstvu u EU bez osnova. Weber također dodaje da je od prve Reformske agende najviše profitirao Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, koji se pak plašio da će sljedeći korak biti privatizacija HT-a Mostar. Sjetimo se da se paralelno u to vrijeme Željka Cvijanović, premijerka RS-a, javno čudila što svi stranci s kojim se tada susretala pitaju samo jedno – kada će privatizacija elektroprivreda i telekoma, baš kao da ih ništa drugo ne interesira.

I zaista, strance ništa drugo i ne interesira. Glavni im je cilj prodaja bh. elektroprivreda i telekoma, ali da se to napravi tako da se u bh. javnosti stvori slika o navodnim reformama s ciljem veće zaposlenosti. No, ostavimo sada po strani razočaranje stranaca prvom Reformskom agendom. Pogledajmo šta su te reformske mjere donijele nakon tri i pol godine nesebične implementacije na ove prostore. Idemo redom. Poboljšanje poslovne klime? Teško, jer smo u protekle tri i pol godine pali sa 79. na 89. mjesto Doing Business liste Svjetske banke. Rasterećenje realnog sektora? Još teže, jer smo umjesto rasterećenja dobili cijeli niz novih nameta (porez na topli obrok i regres, akcize na gorivo, planirano retroaktivno oporezivanje freelancera deset godina unazad i slično). Reforma javne uprave? O tome je bukvalno smiješno uopšte i pričati. Kao dobra ilustracija može poslužiti tekst koji je svojevremeno objavio Inforadar.ba o tome kako je federalni premijer “već 2016. svoju kćerku bez konkursa uhljebio u Finansijsko-informatičku agenciju (FIA)”, pri čemu je dvije godine kasnije Adu Novalić opet “pogledao” budžet, samo ovaj put u puno izdašnijem iznosu od 8,5 miliona KM (slučaj zgrade čiji je suvlasnik, pardon “imalac dokumentacije”, premijerova kćerka, a koju je pokušala kupiti BH Pošta).

Povećana zaposlenost? Broj zaposlenih za tri i pol godine u FBiH je porastao za 50.000. To je tačno, ali baš kao što je tačno i da je isti taj broj osoba u FBiH – dakle oko 50.000 – obuhvaćen u tom periodu programom zapošljavanja Vlade FBiH, a koji bi mogli ostati bez posla čim se ukine taj program. Pri tome se i ne pominje da BiH u zadnje dvije godine dnevno napusti oko 80 ljudi radi odlaska vani. Rast bruto domaćeg proizvoda (BDP)? Jeste, bruto proizvod BiH raste, ali po stopi od 2,5 posto godišnje, pri čemu, recimo, BDP Bangladeša raste po stopi 7,5 posto, Džibutija 7 posto, Tanzanije 6,5, Ruande 6,3, a Gane 5,9 posto godišnje, i to, vjerovali ili ne, bez Reformske agende. Trgovinska razmjena BiH sa svijetom? Od januara 2015. do septembra 2018. godine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, uvezli smo robu i usluge vrijedne 62,9 milijardi KM, a izvezli u vrijednosti od 37,9 milijardi KM. Dakle, BiH je u periodu implementacije Reformske agende u svijetu kupila za 25 milijardi KM više robe nego što je bh. privreda svijetu uspjela prodati. U tom slučaju, stand-by kredit MMF-a od 1,2 milijarde eura za tri godine presmiješno zvuči u poređenju sa tih 25 milijardi KM minusa u vanjskotrgovinskom bilansu.

 

Oslobođenje

 

 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close