Dr Senada Šelo Šabić
“Bez obzira što jako želim da uspije evropski projekt, jednako sam kritična prema birokratiziranim elitama koje žive jako dobro i misle da će se Evropska unija reinkarnirati sama od sebe samo zato što je njima dobro. Nije svima dobro. To treba konačno shvatiti”, ocjenjuje Senada Šelo Šabić, viša znanstvena suradnica u Odjelu za međunarodne ekonomske i političke odnose Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.
Ona također smatra da je uključivanje država Zapadnog Balkana na neki način konsolidacija Unije, a ne neko novo proširenje.
RSE: U maju se održavaju izbori za Evropski parlament, po mnogima, možda i najvažniji u zadnjih 20-ak godina, jer Evropa jednakosti, socijalne pravde, slobode i demokracije pomalo nestaje, a na scenu stupaju, od sjevera do juga kontinenta , populističke, nacionalističke stranke, takozvana „crna internacionala“. Kako se Evropa dovela u tu situaciju?
Šelo Šabić: Najprije, rekla bih da mi griješimo kada smatramo da je progres linearan, da mi iz generacije u generaciju, iz desetljeća u desetljeće, uvijek pomalo napredujemo, u prošlosti se živjelo malo lošije pa onda će biti malo bolje. Ja mislim da se progres dešava u ciklusima i da smo mi sada u jednom padu ili jednoj regresiji koja dovodi u pitanje ove vrijednosti ili paradigmu koju smo do sada živjeli. Mi napuštamo ovu paradigmu, tražimo novu i uvijek u tom procesu tranzicije se razvijaju razni strahovi generirani određenim nezadovoljstvom.
Treba biti realan i reći da su mnogi ljudi nezadovoljni, pitanje je samo da li su nezadovoljni iz realnih opravdanih, racionalnih razloga ili je to više stvar percepcije. Zbog toga je važna uloga onih koji svijet promatraju drugačije, ili žele uspješan evropski projekt objasniti i uhvatiti se u koštac sa populistima. Najgora situacija bi bila da se oni ušute i da najglasniji budu oni koji negiraju evropski projekt, a da ne nude nikakvu bolju varijantu. To bi bio poraz svih nas. I zato smatram da se treba jasno i glasno uhvatiti u koštac i priznati probleme, ne treba bježati od njih i ne treba stvari bojati ružičastom bojom ako one nisu takve.
Ali isto tako valja istaknuti vrijednosti koje želimo sačuvati u budućnosti i koje su nam do sada pomogle da postanemo bolji i boriti se za rješavanje ovih problema koji tište ljude.
RSE: Italija i Poljska najavljuju “novo proljeće u Evropi”, Salvini podržava Žute prsluke u Francuskoj, Macron je uzdrman, Orban tvrdi da brani kršćansku Evropu i stvara protu imigrantsku koaliciju, era Angela Merkel bliži se kraju, otišla je sa čela stranke, Brexit uskoro postaje stvarnost. Kako biste opisali današnju Evropsku uniju?
Šelo Šabić: Upravo riječima koje ste i upotrijebili. Očigledno da se struktura koja je postojala do sada razlaže na neke svoje sastavnice i mislim da je došlo do trenutka kao kada trebate presložiti svoj vlastiti ormar. Neke stvari treba ostaviti unutra, neke trebaju ići van. I opet ću ponoviti – nije problem da se javlja glas nezadovoljnih ili neke populističke poruke, zato što njih ne treba shvatiti isključivo kao glas nerazumnih,nego prihvatiti da one odražavaju određene emocije ili određeno stanje svijesti među građanima EU. I onda pokušati ponuditi bolja rješenja, jer najgore od svega je da vi ekskomunicirate nezadovoljnike, jer tada njihova popularnost isto tako raste.
Ima puno ljudi koji ne razmišljaju kompleksno ili se povode jednostavnim i vrlo lako razumljivim zaključcima ili površnim opservacijama. Vi ih onda zapravo gurate u kamp onih koji kažu -dođite kod nas, mi imamo laka rješenja, mi ćemo obnoviti prošlost, učinit ćemo život boljim, mi se trebamo izolirati i onda ćemo ponovo živjeti onako kako želimo. To su čisti mitovi, to je apsolutno neostvarivo, jer ni u prošlosti taj mit koji oni nude građanima nije postojao i ne mogu ga stvoriti ni u budućnosti.
Bez obzira što jako želim da uspije evropski projekt, jednako sam kritična prema birokratiziranim elitama, koje su se odrodile, koje žive jako dobro, koje žive na autopilotu i misle da će se Evropska unija reinkarnirati sama od sebe samo zato što je njima dobro. Nije svima dobro. To treba konačno shvatiti. Ne znači da ste izdajnik ako kažete da postoje određeni problemi. Ali isto tako ukoliko vjerujete u evropski projekt ne možete stajati po strani i reći ja sam nemoćan i „crna internacionala“ sada će zavladati. Treba vidjeti koliko ima onih koji mogu ponuditi i drugačije viđenje stvari jer demokracija upravo to omogućava.
RSE: Koliko je, prema Vašem sudu, jaka ta druga strana, ona koja govori o Evropi demokracije i slobode?
Šelo Šabić: Ona je u regresiji. To je potpuno jasno, jer populisti ne bi bili toliko jaki da je ona jača, ali mislim da jedna bitka ne odlučuje rat i ako promatramo stvari dugoročno i u tom kontekstu ovi sljedeći izbori jesu važni, ali ja ničemu ne volim davati sudbonosni naglasak,jer mi svoje zaključke izvlačimo iz relativno kratkih vremenskih ili povijesnih razdoblja, a svijet generalno, ako ćemo gledati, ipak postaje jedno sigurnije mjesto, ljudi žive na planeti duže, i istina, imamo ekološke izazove i probleme, neravnomjerne raspodjele bogatstva, ali kada gledate veći stupanj obrazovanja djevojčica ili dostupnost pitke vode, to su značajni uspjesi koje smo kao ljudska rasa uspjeli ostvariti.
U tom kontekstu treba sagledati i evropske probleme, jer ništa nije izgubljeno i ništa nije konačno i uvijek postoji prostor za akciju. Nekad treba mirovati i promisliti o tome što dalje, ne treba samo srljati i ponavljati stvari koje su izgubile smisao i to je ono što treba izbjegavati.
RSE: Na novogodišnjem prijemu za diplomate u Beču, austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen je rekao da će evropska porodica biti potpuna tek uz puno uključenje država Zapadnog Balkana. Prema Vašoj procjeni kako u tom pogledu stoje BiH, Srbija, Crna Gora, Kosovo i Makedonija?
Šelo Šabić: Taj diskurs proširenja EU je važan, jer kada pogledate na mapi, radi se opopunjavanju mekog trbuha EU, to je na neki način konsolidacija Unije, a ne neko novo proširenje. U tom smislu, potpuno je prirodno da ovih šest zemalja koje još nisu članice EU, jednog dana budu integrirane u taj evropski prostor. Ali to sigurno neće ići brzo. Sa jedne strane zbog dinamike o kojoj smo upravo govorili u samoj EU, a sa druge strane i zbog situacija u svakoj pojedinačnoj zemlji.
Mislim da ćemo sada biti svjedoci jednog sporog procesa, mislim da se ništa dramatično neće dogoditi u narednih par godina upravo zato što se na neki način domaće zadaće moraju odraditi i sa jedne i sa druge strane. Ali, u politici se znaju desiti brzi obrati i svjetski poredak se znao promijeniti u kratkim razdobljima i ono što smo vjerovali da će trajati vječno je nestalo kao da nikada nije postojalo.
Tako i ovdje, ako EU uspije pronaći mehanizam da vidi kako može nastaviti dalje, na način da nije opstruirana iznutra i pronađe temelj u tim vrijednostima koje i dalje mogu svi dijeliti, onda sigurno lakše može dalje integrirati zemlje Zapadnog Balkana. Rekla bih dau tom smislu Brexit jedna dobra lekcija, jer EU nije „dead end street“, da uđete i ne znate kamo ćete dalje, pa se onda otvara prostore uroskepticima koji zazivaju neka druga rješenja.
Mislim da je izlazak Velike Britanije iz EU jedan dobar postupak, čak i pitanje mentalne higijene. Unutra ste ako vam je dobro, ako vam nije dobro možete izaći. I mislim da onda sa druge strane, neke druge članice EU ako smatraju da im nije dobro unutar Unije, isto tako mogu odabrati da ili izađu ili svoje partnerstvo i suradnju traže sa nekim drugim državama ili organizacijama. Na taj način i zemlje Zapadnog Balkana mogu promišljati da su i oni akteri.
Ono što je meni često žao jeste da su to vrlo pasivni procesi pristupanja, dakle mi samo slušamo šta drugi žele od nas i sad koliko uspješno ispunjavamo te kriterije i rješavamo svoje probleme oni će ocijeniti da li smo mi uspješni ili nismo. Nije uvijek sve jednosmjerno, treba postojati i interaktivnost.
Ako vi uistinu želite ući u EU onda možda možete mobilizirati neke resurse za koje niste vjerovali da ih možete iskoristiti. Hoću reći da je i politika vrlo dinamična, radi se o ljudskim životima, to nisu nekakve apstraktne stvari koje se dešavaju na nekom drugom planetu, nego ovdje danas, među nama i kada shvatite da možete donositi odluke koje utječu na živote građana vaše zemlje ili vas građanina kao pojedinca koji utječe na politike koje formira vaša vlada,onda je to jedan drugačiji pristup nego ako ste pasivni i mislite da se sve odluke donose na nekom drugom mjestu.
RSE: Neki analitičari upozoravaju na posebno napetu situaciju u BiH, gdje je na čelu državnog Predsjedništva čovjek koji ne priznaje BiH. Nedavno obilježavanje neustavnog praznika, Dana RS, pokazalo je da i dalje postoje ideje o podjeli zemlje što bi moglo voditi daljim podjelama na Zapadnom Balkanu.
Šelo Šabić: Nažalost, BiH nije u situaciji da sa sadašnjim vodstvom stvori jednu progresivnu viziju cjelovite i napredne zemlje. Mislim da se takvo nešto sigurno ne može napraviti sa ovakvim ljudima koji rade na podjeli zemlje, koji su zainteresirani isključivo za ostanak na vlasti, koji dobivaju glasove ili ostaju na vlasti putem klijentelizma.
Stvari se mogu potpuno drugačije sagledati ako je cilj da se stvori jedna racionalna, miroljubiva sredina u kojoj ljudi mogu normalno živjeti, prosperirati, odgajati svoju djecu i ostvariti neki sretan život, a ne da moraju pokupiti stvari i otići negdje dalje ili biti u rovovima i stalno jedni nišaniti na druge.
Dok se ne javi jedna takva politička vizija koja kaže tu smo gdje smo, naravno da imamo probleme, ali ćemo ih riješiti. Sve dok glasove dobivaju oni koji opstaju na ideji podjela i da je nemoguć suživot onda naravno BiH ne može postati funkcionalna država.
RSE: Čeka se nastavak dijaloga Kosova i Srbije. Nakon uvođenja carina na proizvode iz Srbije i BiH odnosi Prištine i Beograda i dalje bez naznaka dogovora. 14. januara počinju prva saslušanja u Den Hagu pred Specijalnim sudom za ratne zločine na Kosovu. Kako će se po Vašem sudu rasplesti srpsko-kosovski čvor?
Šelo Šabić: Logično bi bilo da Srbija prihvati činjenicu da je Kosovo neovisna država. I bilateralni odnosi između svake od ovih država su dosta opterećeni nedavnom i daljnjom prošlošću, ali negiranje realnosti nije nikada dobar put da možete mijenjati sadašnjost ili stvarati neku bolju budućnost. Prema tome, što se prije ostvari, što prije imate kapaciteta da priznate činjenice, možete početi rješavati odnose. Prema mom mišljenju, ideja o prekrajanju granica ne vodi nikakvoj stabilnosti i nije nikakva dodatna garancija stabilnosti u ovom dijelu svijeta, dakle Balkan cijeli ne može profitirati od toga.
RSE: I hrvatsko-srpsko odnosi ponovno na silaznoj putanji, kao i odnosi Hrvatske i BiH. Do kada?
Šelo Šabić: U principu, hrvatsko-srpski odnosi su konstantno na nekakvoj niskoj razini u zadnje vrijeme. Još prije par godina je postojala ideja o odmrzavanju ledene sante odnosa između dvije države, ali tu su stalno mali incidenti i međusobne optužbe, ado kada? Do trenutka kada ijedna i druga strana čekaju da se desi pomak ili promjena na onoj drugoj strani. Sve dok budemo više bavili drugima nego sobom nema promijene.
Uvijek zagovaram to da se unutar svoje kuće ili unutar samoga sebe ili unutar svoje države stvari i problemi koje možete riješiti – riješite. Očekivati da to učine drugi za vas ili očekivati da oni naprave prvi poteza vas zapravo vas ostavlja u statusu quo. Možda to nekima i odgovara, ali za istinsku promjenu, za pravu promjenu, mora postojati ona unutrašnja motivacija. Bez nje ne može.
Ja bih apelirala na Hrvatsku da pokaže veću snagu za rješavanje određenih bilateralnih sporova koje ima sa susjednim zemljama, kao način i da samu sebe relaksira, ali i da pokaže da se jednom pro aktivnom politikom mogu rješavati stvari iz prošlosti, da ih ne trebamo stalno ostavljati za neka buduća vremena. Smatram da to nije u redu, da nije pošteno prema našoj djeci da sve probleme koje imamo ostavljamo neriješene. Hrvatska bi trebala pro aktivno početi rješavati pitane granica, arbitraže sa Slovenijom i odnose sa Srbijom, i posebno mijenjati svoj odnos sa Bosnom i Hercegovinom.
Zadnji incident, i moram to nazvati incidentom, kada je hrvatski veleposlanik bio na proslavi Dana Republike Srpske bi trebao biti trenutak otrežnjenja za Hrvatsku, jer Hrvatska je dopustila da Dragan Čović u BiH vodi hrvatsku vanjsku politiku i da svoje interese isključivo plasira kroz interese HDZ-a BiH, ne razmišljajući o cjelovitosti hrvatskih interesa, znači države Hrvatske, i posebno hrvatskog naroda u BiH.
RSE: Makedonija i dalje podijeljena oko imena. Čini se da ni perspektiva oko članstva u NATO-u nije donijela željeno jedinstvo u zemlji. Kako tumačite događanja u Makedoniji?
Šelo Šabić: Ja sam se iskreno nadala, ja se i dalje nadam da će Makedonija biti jedan svijetli primjer promjene na Balkanu. Već godinama smo svjedoci poruka i vraćanja nekakve retorike iz devedesetih i te regresija je na raznim poljima – od demokratskih vrijednosti, ekonomskih recesija, manjka ili nemogućnosti da se postigne neki ekonomski napredak.
Ali, u političkom smislu, istinski želim da Makedonija uspije izaći iz tog tunela u koji je upala sa cijelom raspravom u imenu, da Grčka, tj. grčki parlament prihvati novo ime, i da to, naravno, bude usvojeno u Makedoniji. Tek onda će izaći pravi problemi na vidjelo, ali žao mi je da se toliko godina troši na formalni problem prije nego što se zaista Makedonija uhvati u koštac sa stvarnim reformama koje bi onda vodile ka članstvu u NATO i Evropskoj uniji.
U tom smislu, nadam se da će se taj formalni problem, koji nije jednostavan biti riješen kako bi se otvorio put za jedan konstruktivan razgovor između Makedonije i EU.
- Mirjana RakelaOd 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica Međunarodne novinarske nagrade Lorenzo Natali 2008. koju dodjeljuje Europska komisija u suradnji sa Reporterima bez granica.
- [email protected]
RSE
