Fra Petar Anđelović (Brčko, 9. decembra 1937. – Sarajevo, 14. januara 2009.)
“Ne može vjerovati u Boga onaj tko ne vjeruje u čovjeka” i “Neće nas Bog pitati tko nam je sunarodnjak, već jesmo li svakom čovjeku činili dobro” krilatice su pod kojima je živio i djelovao fra Petar.
Fra Petar Anđelović bio je ugledan bosanski franjevac, publicist i jedan od najvećih provincijala Bosne Srebrene
„Mi franjevci Bosnu smatramo majkom i ne zovemo se francuski, njemački ili hrvatski, ili nekako drugačije, nego bosanski fratri. Između nas i Bosne postoji majčinsko – sinovski odnos. Kad Bosnu udaraju, kad je rasijecaju, i nas udaraju i nas rasijecaju. Ovo, vjerujem, ne mogu svi shvatiti. Shvatit će oni kojima je dano“.
“U najžešćim napadima na BiH, politikom i oružjem, nisam niti jednog trenutka povjerovao da ovu zemlju iko može ubiti. Ona je ostala i ostat će, između ostalog što mi – bosanski fratri to hoćemo. Bosne ima onoliko koliko u njoj ima pravde i pravednosti, dobra i dobrote, istine i istinoljubivosti.”
“Mi smo prije nekoliko godina slavili 700 godina našeg dolaska u Bosnu. Dakle, nazočni smo u Bosni preko sedam vijekova. Kroz cijelo to vrijeme mi smo svoju povijest, svoje postojanje vezali uz državu Bosnu, Bosnu i Hercegovinu. Bosna je i naša, hrvatska. Mi bosanski fratri ne možemo zanijekati sebe – naša država je Bosna i Hercegovina. Smatramo da mi možemo ovdje živjeti, da možemo svoju kulturu i kulturu svojega naroda održati, braniti i razvijati”
….tako je govorio Fra Petar .
Fra Petar Anđelović (Brčko, 9. decembra 1937. – Sarajevo, 14. januara 2009.) bio je ugledni bosanskohercegovački franjevac, publicist sa pseudonimom Moskov, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Rođen je u Boću kod Brčkog 1937, krsnog imena Marko. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu (1945-49.), gimnaziju u Visokom (1949-55, 1956-58.), novicijat u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1960-64.) i Fuldi (1964-66.) te studij publicistike u Münsteru (1972-75.). Za svećenika je zaređen 1964. Bio je kapelan u Essenu (1966-72.). U Bosnu i Hercegovinu se vratio krajem 1975. te službovao kao tajnik Provincije Bosne Srebrene (1976-82.), župnik u Zenici (1982-85.) i gvardijan u Samostanu Sv. Ante u Sarajevu (1985-91, 2000-03.). Biran je za definitora Provincije (1973-76.) i provincijala (1991-2000.). Od 2003. do smrti vršio je službu provincijskog asistenta Franjevačkog svjetovnog reda. Bio je član Glavnog odbora Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH. Preminuo je 14. januara 2009. u samostanu Svetog Ante na Bistriku.
Kao gimnazijalac i student isticao se nastupima literarnog sadržaja na sjednicama Serafske imakulate i zbora Jukić. Studij publicistike usmjerio ga je da se bavi pitanjima i problemima korištenja suvremenih sredstava komuniciranja u naviještanju evanđelja. U vrijeme boravka u Njemačkoj surađivao je u essenskom listu Ruhrwort i još nekim drugim periodičkim publikacijama, a od tuzemnih u Dobrom Pastiru (1966.), Bosni Srebrenoj (1969, 1971, 1973, 1976, 1981, 1984, 1987.), Jukiću (1972, 1980.), reviji Nova et vetera (1980, 1982, 1986.), Kani i Svjetlu riječi od 1983. Bio je urednik provincijskog glasila Bosna Srebrena (1976-82.)
Objavio je i nekoliko knjiga od kojih svakako treba spomenuti:
– Mi ostajemo (Zagreb, 1995)
– Vjerni Bogu vjerni Bosni (Sarajevo, 2000)
– Bosanski franjevci na pragu trećega tisućljeća (Sarajevo, 2003)
– Stvarnost(i) okom vjernika (Sarajevo, 2004)
– Franjevačka karizma u 26 slika (Sarajevo, 2006)
– Fratar i njegova Bosna (Sarajevo, 2007)
Za svoj rad primio je mnoga društvena priznanja među kojima su:
– Zlatna plaketa Lige humanista
– Menschenrechtspreis njemačke zaklade Friedrich Ebert (1997)
– Priznanje od asocijacije Antonietta Labisi iz Italije (2000)
– Nagrada Sloboda Međunarodnog centra za mir iz Sarajeva za doprinos humanizmu, borbi za ljudska prava i slobodu u BiH, Europi i svijetu (2003)
– Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2004)
– Povelja Saveza logoraša BiH
– Orden Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske (koji mu je 2007. dodijelio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić)
– Nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za najboljeg autora u 2007. godini
Fra Petar Anđelović je kao fratar, a osobito kao provincijal bio vjeran tradiciji bosanskih franjevaca voleći svoju zemlju, nastojeći njegovati dijalog sa svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine. Odigrao je ulogu i u društveno-političkom životu svoje domovine, osobito za vrijeme rata. Politiku je smatrao područjem one ljudske djelatnosti koja ima najveći utjecaj na male ljude. I kada je bio proglašavan “političarom” i osporavan, politiku je nastojao voditi iz vjerničkog, kršćanskog, franjevačkog kuta. I iz toga je proizlazila njegova mudrost komuniciranja.
