KolumnePolitikaSvijet

Faris Nanić: Vrijeme je ironije

Ponavlja se ista priča jer se od krize 2008/9 nije dogodila nužna i neizbježna promjena paradigme. Promjena paradigme se, prije svega, ogleda u promjeni globalne financijske arhitekture. To znači odvajanje komercijalnog i investicijskog bankarstva, odnosno zakonski regulirana zabrana depozitarnim bankama da se bave spekulacijama s egzotičnim vrijednosnicama i na tome gube stotine milijardi pasive, dakle tuđeg uloženog novca štednje građana i depozita realnog ekonomskog sektora. Drugo, potrebno je vratiti princip monetarne suverenosti i kreiranja razvoja kroz kreditno poticanje realnog sektora, posebno proizvodnog.

(Faris Nanić – behar.hr)

Ulazak u razdoblje velike neizvjesnosti, dodatno je ubrzan nedavnim ovogodišnjim padom kineskog izvoza, ispuhivanjem balona spekulantskih očekivanja od neprirodnog rasta dionica kineskih sektora, stvarno neučinkovitim mjerama ECB-a, tzv. kvantitativnog otpuštanja, odnosno masovnog otkupa državnih obveznica zemalja eurozone od Evropske centralne banke, posljedičnim rastom dolara i padom cijena osnovnih roba. Na obzoru se naziru alternativni odgovori na sve dublju krizu. Tako su zemlje BRICS-a osnovale Azijsku razvojnu banku za infrastrukturu, pod nazivom Nova razvojna banka kojoj se pridružilo 57 zemalja, unatoč protivljenjima SAD i MMF-a, a Kina je osnovala fond za plaćanje oprosta dugova najsiromašnijim zemljama te sa Rusijom, Indijom i Iranom i ostalim partnerima izradila širok program globalnog infrastrukturnog razvoja koji želi sufinancirati. Taj Novi Put svile u mnogočemu podsjeća na još davno predstavljen program Evroazijslog kopnenog mosta, nastalog nakon pada Berlinskog zida i nove nade koja se izjalovila agresivnim nastupom financijskih predatora na nova tržišta, kriminalnim pretvorbama i privatizacijama i grabežom resursa.

Nove financijske alternative

Ruski ekonomski institut “Plehanov” predložio je uvođenje nezavisne nadnacionalne valute, pod nazivom realis, što bi trebalo pomoći da se smanji značaj američkog dolara u svjetskoj trgovini. Znanstvenici Instituta smatraju da će uvođenje realisa doprinijeti stabilnosti nacionalnih i globalnih financija. Ta bi valuta bila negotovinska, odnosno obračunska. Time bi se sačuvali nacionalni monetarni suvereniteti, a dobivale prednosti nadnacioanlne obračunske valute. Bivši SSSR je svoja vanjska plaćanja balansirao tzv. klirinškim dolarom koji je imao i ulogu monetarnog zlata za pokriće deficita platne bilance. Ova valuta bila bi nešto moderniji klirinški dolar. Ekonomist Andrej Bistrov je izjavio kako mane svjetskog monetarnog sistema koče ekonomski razvoj većine država i zbog njih su države u političkom smislu nejednake. On smatra de u trenutnim okolnostima, država emitent svjetske valute, poput dolara, bez ikakvog razloga ima preferencije. Greška u procjeni kupovne moći valuta na burzi dostiže čak 300%, kaže Bistrov, zbog čega su mnoge države zabrinute dominacijom dolara na međunarodnom monetarnom tržištu. Sve države Šangajske organizacije za suradnju i BRICS-a razmišljaju o eventualnom odustajanju od dolara, što bi omogućilo korisnu konkurenciju valuta.

Kina je u oktobru pokrenula svoj međunarodni sistem plaćanja CIPS (China International Payment System). Time je počela prva faza potpune internacionalizacije kineske valute yuan, odnosno renminbi kako se zvala u međunarodnim obračunima plaćanja. Sistem osigurava namirenje sredstava i usluge odobravanja prekograničnih transakcija u yuanima za domaće i strane financijske institucije. Kinezi smataju da će poboljšati efikasnost i povećati globalnu upotrebu kineske valute, snižavanjem troškova i vremena procesuiranja. CIPS će imati značajnu ulogu u podupiranju kineskog realnog sektora strategiji “širenja u inozemstvo” domaćih poduzeća. CIPS je razvijen i nalazi se pod upravom Narodne banke Kine. Omogućava trgovcima na tržištima izvan Kine da direktno odobravaju transakcije u yuanima kineskim partnerima svakog radnog dana od 9 do 20 sati po pekinškom vremenu koristeći format za kodiranje u skladu s međunarodnom praksom.

Nova međunarodna banka kojom upravljaju zemlje BRICS-a, od proljeća je započela s radom. Nova razvojna banka ima početni kapital od 50 milijardi dolara te se smatra konkurentom Svjestkoj banci i međunarodnom monetarnom fondu, a cilj joj je financiranje razvojnih projekata u zemljama BRICS-a i šire. Sjedište Nove razvojne banke (New Development Bank – NDB) bit će u Shangaiju. Prvi predsjednik Nove razvojne banke je Indijac, Kundapur Vaman Kamath. Kineski minisatr financija Lou Jiwei izjavio je da je Nova razvojna banka alternativa postojećem međunarodnom financijskom sistemu, s ciljem inovacija u upravljanju. Niti jedna zemlja koja je zatražila članstvo u Novoj razvojnoj banci nije odbijena, osim Tajvana koji Peking smatra dijelom svog teritorija. Posljednjih sedam zemalja kojima je odobren status suosnivača prije isteka roka za prijave su Švedska, Izrael, Južna Afrika, Azerbajdžan, Island, Portugal i Poljska.

Kina je na UN skupu o ciljevima održivog razvoja najavila da će u sljedećih 15 godina investirati 12 milijardi dolara i poništiti dugove najslabijim svjetskim ekonomijama, uključujući male otočne države. Peking će u pet godina pomoći 600 projekata izvan granica zemlje i ponuditi više stipendija za školovanje. Kina smatra da bi se u cilju rješenja različitih globalnih izazova, uključujući recentnu izbjegličku krizu u Evropi, treba težiti traženju mira i ostvarivanju razvoja. Samo razvoj može eliminirati povode za sukobe. Kina je jedna od najzaslužnijih nacija za značajno smanjenje siromaštva prema prijašnjim “milenijskim ciljevima”, zahvaljujući uzdizanju brojnih kineskih obitelji iznad praga siromaštva. Kina sada nudi pomoć drugim zemljama, pogotovo u Africi, da naprave sličnu transformaciju.

Istrošen postojeći model

Trend pada cijena hrane i ostalih roba zapravo je stvarni izraz krize koji potvrđuje staro pravilo da inflacija u financijskom sektoru rađa deflaciju u realnom. Što se tiče cijena nafte i plina, postoji i politički pritisak na Rusiju i arapske zemlje, uvođenje sankcija zbog Ukrajinske krize i pritisak na tzv. Saudijsku Arabiju da zadrži visoke kvote dnevne proizvodnje, čime, usprkos manjem porastu i stabilizaciji cijena, drži cijnu bnafte još relativno niskom. Pad i stabilizacija cijena nafte na max. 60 USD/barelu je ekonomski i ekološki upitno vađenje nafte iz škriljaca učinio potpuno besmislenim. Cijena nafte od recimo 50 dolara za barel manja je za u najboljem slučaju 7 dolara od cijene koštanja izvađene iz škriljca. Arab light nafta u cijeni koštanja na crpilištu dostiže i znatno manje iznose.

Američki FED nije povećao eskontnu stopu, između ostaloga i zbog potrebe za likvidnošću prezaduženih spekulanata te zbog visoke dolarske zaduženosti mnogih kompanija u SAD i izvan njih zbog nulte eskontne stope već godinama. Procjene kažu da zaduženje izvan SAD iznosi oko 9 triliona dolara, dok je prije 15 godina ono bilo 4,5 puta manje. Rast javnog i privatnog duga postaje obrnuto proporcionalan rastu fiktivnih profita financijskih korporacija. Prema nekim teorijama i to je zakonomjerno i proizlazi iz osnovne jednadžbe BDP-a.

Stabilizirana je cijena nafte, nakon 38% rasta tokom proljetnih mjeseci zbog kratktrajnog slabljenja dolara, i suprotstavljenih spekukulantskih interesa proizvođača (posebno S. Arabije s jedne te Irana i Norveške s druge strane) i trgovaca na buduće isporuke. Očekuje se i daljnji rast cijena zlata i nafte. Zlato se smatra sigurnim utočištem, pa se očekuje zlatna groznica do 2030. Potražnja za zlatom bit će udvostručena do 2030. i porast će na 5.000 tona, sa sadašnjih 2.500 tona, što će povećati cijenu na 2.400 dolara za uncu, smatraju stručnjaci. Analitičari smatraju kako će za 15 godina cijena zlata dostići rekordan nivo. Potražnja za zlatom u Indiji i Kini dostići će po 1.000 tona ove godine, a njihove centralne banke kupit će najmanje 400 tona. Kratkoročna ciljana cijena zlata je oko 1.100 dolara, ali se dugoročno očekuje rast, i to zbog povećanja bogatstva u Aziji, rasta investicija i rasta rezervi centralnih banaka. Rusija je 2014. povećala otkup zlata na svjetskom tržištu i značajno popunila zlatne rezerve, pa je krajem 2014. imala više od 1.100 tona zlata.Najviše zlatnih rezervi imaju Sjedinjene Američke Države 8.100 tona, Njemačka 3.300 tona, Italija 2.450 tona i Francuska 2.440 tona. Bivši šef Federalnih rzervi i jedan od kreatora trenutnog kaosa, Alan Greenspan izjavio je da je zlato realno sigurno utočište. Njegova izjava jasan je znak mnogima kako će se kretati cijene zlata, a mnogi su hedge fondovi još proljetos počeli masovnije kupovati investicijsko i monetarno zlato.

Nema inflacije u EMU ni nakon plasmana preko 560 milijardi otkupljenih obveznica država članica Evropske monetarne unije od ECB-a, izjavili su predstavnice centralne evropske banke. No, pravo pitanje glasi gdje je taj novac koji je trebao pokrenuti ciljanu inflaciju od 2% do kraja godine kako bi se generirao makar i minimalan rast BDP-a. Odgovor nije dat, ali je svima poznat. Tako generiran novac ubačen je burze, a a ne u realni sektor. Ponavlja se ista priča jer se od krize 2008/9 nije dogodila nužna i neizbježna promjena paradigme. Promjena paradigme se, prije svega, ogleda u promjeni globalne financijske arhitekture. To znači odvajanje komercijalnog i investicijskog bankarstva, odnosno zakonski regulirana zabrana depozitarnim bankama da se bave spekulacijama s egzotičnim vrijednosnicama i na tome gube stotine milijardi pasive, dakle tuđeg uloženog novca štednje građana i depozita realnog ekonomskog sektora. Drugo, potrebno je vratiti princip monetarne suverenosti i kreiranja razvoja kroz kreditno poticanje realnog sektora, posebno proizvodnog. Zbog ovih mršavih rezultata, u zemljama koje ga još nisu uvele, euro je sve manje popularan. Nekada je eurozona bila ekskluzivni klub u koji su željele ući skoro sve evropske zemlje. Nakon grčke krize i rigidnog ponašanja evropskih ekonomskih sila,  zajednička valuta sve manje je  privlačna zemljama koje ne koriste euro. Poljska, Češka i Mađarska uvođenje eura smatraju potezom punim rizika i troškova, uključujući i značajnu predaju suvereniteta, objavio je “The NewYork Times”. Poljska  još nije uvela  euro, a Britanija i Danska prije su odlučile da  neće ulaziti u eurozonu.

Da stvari nisu pod kontrolom svjedoči i kontradiktorno ponašanje ECB. Centralna banka EMU bila je zadovoljna učincima svog programa „kvantitativnog popuštanja“ na ekonomiju i inflaciju i nije imala namjeru završiti ga prerano. ECB od marta kupuje oko 60 milijardi eura mjesečno državnih obveznica i druge imovine  s ciljem povećanja količine svježeg novca u ekonomiji i okretanja deflatornih trendova. “Mi vidimo da je zaustavljen negativan trend kreditiranja putem banaka i da novi krediti nalaze put u ekonomiju kroz bankarski sustav,” izjavio je član Uprave ECB-a, Yves Mersch za radio Luxembourg, u maju. On je rekao i da ECB vidi učinak na inflaciju, jer je postojao rizik da će Evropa skliznuti u deflaciju. Iako na situaciju utječu i ciklički faktori, “ECB je prilično zadovoljan da je poduzeo odgovarajuće mjere u odgovarajućem trenutku i da je to jedan od razloga što je (program) toliko efikasan”.

ECB je tada najavio da će kvantitativno popuštanje potrajati do septembra iduće godine, dok se dio mainstream ekonomista nadmeno pitao hoće li program završiti ranije zbog naširoko prepoznatog uspješnog početka. ECB je prognozirao da će se inflacija u eurozoni zadržati u blizini nule do jeseni ove godine, da bi se do njenog kraja približila razini od 1.5 posto. Samo tri mjeseca poslije, na portalima je osvanula vijest da je ECB zabrinut zbog izostanka inflacije i da je sprema proširiti program kupnje obveznica ako se za to ukaže potreba uslijed globalnog pada cijena i usporavanja rasta koji ugrožavaju ciljanu razinu inflacije do dva posto. Tu potpuno suprotnu procjenu „uspješnosti“ programa ovaj puta je javnosti predočio drugi član Uprave, jednako pompezan neznalica, Peter Praet, ali je umirio „investitore“ tj. spekulante da će, bude li potrebno, i dalje hiperinflatorno ubacivati helikopterski novac (Ben Bernanke, bivši šef Federalnih rezervi prije izbijanja krize 2008.) na „tržišta“ kako bi oni mogli pokrivati svoje kockaske dugove. Euro je oslabio, a inflacija u eurozoni je u julu iznosila samo 0.2 posto. Dodatno je smanjena uslijed ispuhivanja balona očekivanja rasta kineske ekonomije, pada cijena nafte i popratnog kaosa na svjetskim burzama. Praet je izjavio da bi se rok trajanja „kvantitavnog popuštanja“ mogao produžiti jer „program pruža dovoljnu fleksibilnost, pogotovo po pitanju njegove veličine, sastava i trajanja”. Već sada ukupan iznos od 560 milijardi eura veći je od planiranog za prvih 7 mjeseci programa za 120 milijardi. Novac se proizvodi kao u Weimarskoj Njemačkoj. Iz ekonomske povijesti se zna da je takvo plaćanje neotplativih dugova inflatornim novcem rezultiralo tzv. Weimarskom hiperinflacijom 1923. koja je izazvala dugotrajnu krizu i siromaštvo u Njemačkoj i na koncu dovela naciste na vlast.

Banke nisu vratile niti 50% pomoći koje su primile od državnih budžeta za krizu 2008/9, što svjedoči da i dalje postojano ulažu u financijske spekulacije i gube novac. Inflacija je vidljiva u financijskom sektoru, bujali su indeksi, posebno ulaganja u nerealna očekivanja kineskog rasta. Taj je balon je pukao krajem augusta i početkom septembra, a Kina je nastavila rasti po realnim stopama, nešto manjim izvozom zbog krize, i okreće se domaćem i tržištima BRICS-a i Šangajske grupe. U međuvremenu, UBS i Deutsche bank kažnjeni su zbog malverzacija sa kamatama na tržištu, a već se vodi i postupak protiv Deutsche bank i nekih drugih banaka za namještanje cijena zlata. Bankarski sektor se nalazi u teškim i nenaplativim gubicima, zbog čega je je Grčkoj nametnuto teško i nemoralno otplaćivanje duga. Isti scenarij čeka Italiju i Francusku. Banke u svijetu otpustile su 59.000 zaposlenika samo 2014. Deutsche bank je procijenila gubitak samo u trećem kvartalu 2015. na 6,2 milijarde eura.

Istovremeno, era jednodecenijskog rasta deviznih rezervi centralnih banaka je prekinuta. Bloomberg je procijenio da su globalne devizne rezerve još u martu pale na 11,6 biliona dolara u odnosu na rekordnih 12,03 biliona dolara iz augusta 2014., čime je zaustavljeno veliko uvećanje rezervi započeto 2004. Iako je taj pad precijenjen, jer je jačanje dolara oborilo vrijednost ostalih valuta, ukazuje na zaokret, nakon što su centralne banke iz Kine i Rusije povećavale svoje devizne rezerve za prosječnih 824 milijarde dolara godišnje. Smanjenje deviznih rezervi bi, prema komentaru Bloomberga, moglo imati negatvine posljedice po globalna tržišta, jer bi zemljama u razvoju moglo otežati podizanje svojih zaliha novca i podsticanje privrednog rasta, izazvati daljnji pad eura i umanjiti potražnju za američkim državnim obveznicama. Zemlje u razvoju koje drže oko dve trećine globalnih deviznih rezervi su, kada se izuzmu efekti kolebanja deviznih tečajeva, potrošile 54 milijarde dolara zaliha u četvrtom kvartalu 2014., što je najveći iznos od početka globalne financijske krize iz 2008. godine, prema procjenama Credit Suisse. Zemlje poput Kine, Rusije Japana ili S. Arabije okreću se vlastitim aranžmanima, pa i intervalutarnim, bježe od dolara i eura.

Evropska unija

Njemačka privreda počela je skromno rasti zahvaljujući niskoj stopi nezaposlenosti, većim plaćama i slabom euru, ocijenila je u julu njemačka centralna banka, vrlo optimistično. Nakon što je lani ostvarila rast od 1,6 posto, najveća bi privreda eurozone u ovoj godini trebala porasti za 1,7 posto, a u 2016. može očekivati rast od 1,8 posto, koji bi trebao blago usporiti u 2017. godini, na 1,5 posto, radosno su pričali stručnjaci centralne novčarske institucije. Nakon gotovo stagnacije sredinom prošle godine, njemačka je privreda ojačala krajem godine, zabilježivši rast od 0,7 posto u posljednjem kvartalu i rast od 0,3 posto u prva tri mjeseca ove godine. Na strani domaće potražnje, u prilog idu “prednosti vezane uz povoljnu situaciju na tržištu rada i značajan rast osobnog dohotka”. To je poduprlo osobnu potrošnju i graditeljske aktivnosti, tvrdili su u središnjoj njemačkoj banci. No, inozemno poslovanje opterećuju prigušujući učinci iz globalne ekonomije, ali njihov utjecaj neutralizira deprecijacija eura i oporavak u eurozoni. Kakakv je to „rast“ njemačke privrede od 1,6 do max. 1,8%, uspješan? Kako pada izvoz, ključni oslonac njemačke privrede, isključivi faktor skromnog rasta je deprecijacija eura kroz Quantitative easening ECB-a. Stvarnog rasta nema, rastu spkeulativne kategorije, nekretninski biznis i osobna potrošnja, što će dati kratkoročne efekte. Isto tako, zbog sve veće deprecijacije eura prema dolaru, Evropska unija bilježi veće povećanje izvoza u SAD, posebno robnog. U ljetnim mjesecima je platna bilanca kao skup svih transakcija Unije sa svijetom pokazala poboljšanje u odnosu na prošlu godinu, s realizacijom suficita na podračunima roba i usluga te posljedično i na cijelom tekućem računu. Tako je u junu na području EU 28 realiziran suficit na tekućem računu platne bilance od 12,3 milijarde eura, u odnosu na prošlu godinu kada je realiziran deficit od 2,4 milijarde eura. Suficit na robnom podračunu je rastao intenzivno unatoč padu izvoza u Rusiju zbog „ukarjinskih sankcija“ i to za 34%. Rastu robnog izvoza značajno je doprinijela deprecijacija eura prema dolaru te je najveće povećanje zabilježeno upravo na područje SAD-a (u prvih pet mjeseci za 22%). To je koincidiralo sa pritiskom SAD za potpisivanjem TTIP-a.

TTIP (Partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja) je naziv trgovinskog sporazuma o kojem trenutno pregovaraju europske zemlje i SAD, a koji bi navodno trebao ukloniti prepreke u trgovini (carine, nepotrebni propisi, ograničavanje ulaganja…) u širokom rasponu gospodarskih sektora kako bi se olakšala kupovina i prodaja robe i usluge između EU i SAD. Predsjednik evroskeptične Nezavisne stranke Ujedinjenog kraljevstva Douglas Carswell tvrdi kako se radi o sporazumu koji nije onakav kakvim su ga predstavili njegovi predlagatelji. “TTIP nije slobodna razmjena, već korporativna muljaža”, napisao je Carswell na Twitteru. Njegovu je objavu podržao konzervativac Zac Goldsmith. Jedan od kontroverznijih aspekata prijedloga sporazuma je osnivanje kvazisudbene trgovinske institucije. To bi dozvolilo velikim korporacijama da “tuže” nacionalne vlade za bilo koje politike koje bi potencijalno mogle naštetiti njihovom profitu“. Kritičari TTIP-a tvrde kako bi to moglo narušiti demokraciju i povećati korporativnu moć. Sporazum je kontroverzan i zbog tajnog načina na koji se o njemu pregovara, a o kojem mediji informacije uglavnom doznaju putem curenja podataka. Glasnogovornik Carswellove stranke rekao je kako strahuje od uništavanja javnih službi zbog navedenog sporazuma.”TTIP nije sporazum o slobodnoj trgovini, već stavlja interese velikih multinacionalnih korporacijma iznad interesa manjih poduzeća, a najvažnije od svega, iznad demokratskog prava ljudi da politike kreiraju preko izbora”, izjavili su iz stranke. Njemački ministar ekonomije obećao je da će blokirati klauzule u trgovinskom sporazumu između Europske unije i Sjedinjenih Država koje su protive idealima Socijaldemokrata, uključujući i odredbu o rješavanju sporova između investitora i država koju žele Amerikanci. “Ono što SPD ne želi, neće se dogoditi,” rekao je Sigmar Gabriel u intervjuu za Sueddeutsche Zeitung. Velik broj Evropljana i evropskih zastupnika izražava bojazan da će odredba s nazivom “Nagodba između investitora i države”  (Investor-State Dispute Settlement, ISDS) pogodovati tvrtkama i korporacijama u nastojanju da se oslabe zakoni o radu, zaštiti potrošača i okoliša. SAD odbijaju prihvatiti sporazum bez ISDS-a.
No, javni dug EU zone 28 dosegao je 9400 milijardi eura odnosno 89% BDP. S time da Italija ima 134%, Portugal, Španija, Irska, Cipar, Grčka, imaju preko 100% učešća javnog duga u BDP-u. Hrvatska je dosegla 90% s tendencijom daljnjeg rasta, ali nešto manjeg nego u prethodnom razdoblju.

Hrvatska

Javni dug neki smatraju glavnim kreatorom malog rasta BDP-a u Hrvatskoj, od 1,5% u dva kvartala. MMF navodi da je javni dug povećan sa 35 posto BDP-a u 2008. godini, na 85 posto krajem 2014., što je odraz fiskalnih manjkova od 6,5 posto BDP-a od 2009. godine. Državni zavod za statistiku objavio je da je u 2014. deficit konsolidirane opće države iznosio je -18,8 milijardi kuna, odnosno -5,7% BDP-a, dok je 2013. iznosio -17,7 milijardi kuna ili -5,4% BDP-a. Konsolidirani dug na kraju 2014. iznosio je 279,6 milijardi kuna ili 85,0% BDP-a, dok je za 2013. iznosio 266,1 milijardu kuna, odnosno 80,6% BDP-a. Najveći utjecaj na deficit opće države u 2014. imao je statistički tretman transfera socijalnih doprinosa iz II. u I. stup. Prema statističkim pravilima, ta transakcija ne priznaje se kao prihod u trenutku primitka te je za tri milijarde kuna uvećan deficit. Također, bitan utjecaj na povećanje deficita imalo je i preuzimanje duga HŽ Carga po osnovi trećeg poziva u iznosu od 955 milijuna kuna. Uključivanje HBOR-a utjecalo na porast duga države u iznosu od 4,4% BDP-a. Oko HBOR-a postoje i neki prijepori. Kreditni portfelj im je vjerojatno problematičan. Naime, izdavali su se politički motivirani krediti u turizam ili restrukturiranje kao, u stvari pokriće operativnih troškova poduzeća u problemima (plaće). To je razlog ostavke nakon samo 9 mjeseci direktora Vladimira Kristijana. HBOR je 2012. Izdao 10,5 milijardi kuna kredita, 2013. 7,8 milijardi, a 2014. 4,1 milijardu. Za ovu godinu vlada je odredila kvotu od 5 milijardi. Stručnjaci ovdje propitkuju svrhovitost kvote, a ne ispitivanje isplativosti i opravdanosti investicije.

Primarni deficit opće države u 2014. iznosio je -7,4 milijarde kuna ili -2,2% BDP-a, dok je u 2013. iznosio -6,2 milijarde kuna ili -1,9% BDP-a. Fiskalni nadzor Evropske komisije nad zemljama članicama temelji se na izvještaju Državnog zavoda za statistiku.
Europska unija ima dva glavna kriterija pri fiskalnom nadzoru. Udio budžetskog deficita opće države može biti najviše 3% BDP-a, a konsolidirani dug opće države ne smije biti veći od 60% BDP-a. Sve se to sve manje poštuje i u najrazvijenijim EU ekonomijama, a frizirane statistike će se otkriti kao i u slučaju Grčke. Slično je i s Quantitative easening u EU, koji je povećao javni dug (prodaja obveznica ECB-u) a novac usmjerio u spekulacije, a tek djelomično u infrastrukturu i proizvodnju za izvoz u SAD zbog precijenjenog dolara u odnosu na euro, što je opet apsurdno jer je eskontna stopa FED-a godinama na nuli, dolara ima kao u priči, a inflacije navodno nema. Stvarno je ima jer se cijene korigiraju stalno, a realni prihodi padaju već godinama, ali nema galopirajućeg efekta pa se to ne primjećuje, a moguće je frizirati statistiku. Goldman Sachs je to pokazao u slučaju Grčke.

_______________________

Faris Nanić

Faris Nanić rođen je u Zagrebu 1964. godine, gdje je završio Građevinski fakultet. Novinarstvom, publicistikom i esejistikom bavi se od 1988. Objavljivao je tekstove u mnogim domaćim i stranim publikacijama. Bio je novinar, urednik, glavni urednik i direktor u nekoliko izdavačkih i novinskih kuća. Pokrenuo je te više godina bio glavnim urednikom Preporodovog Journala, mjesečnika KDBH Preporod. Do sada je objavio tri knjige: “Tjeskoba vremena”, zbirku političkih i drugih tekstova i eseja, u izdanju Profil internationala 1999., u KDBH Preporod objavio je putopisnu prozu “Na istoku zapada” 2002. i zbirku eseja i uvodnika iz Journala “Zapisano ostaje” 2006. godine. Kao građevinski inženjer radio je u Gortanu i Hrvatskim autocestama. Radio je kao direktor Viadukta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a trenutno istu poziciju obnaša u Bosni i Hercegovini. Jedan je od 40-orice potpisnika inicijative za osnivanje Stranke demokratske akcije 1990. godine, a devet godina bio je politički tajnik SDA Hrvatske. Jedno vrijeme obnašao je državne dužnosti u Sarajevu. Živi i radi na relaciji Zagreb-Sarajevo.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close