POSTOJI vrlo jednostavno pitanje koje će vam odgovoriti na ključni problem Europe danas: koju veliku europsku firmu znate da je mlađa od 100 godina? Mercedes je formalno nastao 1926., ali to je bila integracija više firmi, počeci su još u 19. stoljeću. Fiat je nastao 1899. godine. Kemijski gigant BASF postoji od 1865. godine. Philips je tu od 1891. Hajdemo po Hrvatskoj! Gavrilović je osnovan 1821. Croatia Records, izvorno Elektroton, s nama je od 1938. Brodogradilište 3. Maj, o kojemu se danas prilično priča, osnovano je kao Kvarnersko brodogradilište 1892. godine.
A sada pogledajmo Ameriku – Intel, AMD, Microsoft, Adobe, Apple, Facebook, Twitter, PayPal, SpaceX, Tesla… Gotovo sve firme koje danas mijenjaju svijet imaju sjedište u jednoj zemlji – Sjedinjenim Američkim Državama! Amerika je obećana zemlja za izumitelje, kao što je tamo iz Austro-Ugarske otišao Nikola Tesla, tako je tamo došao i Elon Musk, znajući da u Južnoafričkoj Republici neće moći ispuniti svoje snove.
Europska unija – raj za regulatore
Kako to da nitko ne dolazi u Europsku uniju? Zašto se Europski razvoj temelji na tehnološkim gigantima još iz pretprošlog stoljeća? Najbolji odgovor je možda dao jedan Amerikanac koji se preselio u Europu, na svom blogu je napisao: „Apple je počeo u garaži, ali u Europi ne možete početi biznis u garaži, to je protivno propisima!“
Zaista, Europska unija je preregulirana. Za sve postoje propisi. U garaži možete naravno raditi hobistički, ali ako mislite tamo poslovati (ili komercijalno raditi ono isto što radite hobistički), odmah su tu mikroklimatski uvjeti, jačina rasvjete, obveza stolca s pokretnim naslonom… U SAD-u djeca se uče kapitalizmu tako da prodaju limunadu ispred kuće. Zamislite što bi bilo da tako neki klinci u nas krenu – gdje su sanitarni uvjeti, fiskalizacija, porez, sanitarna knjižica, hrpa toga, a još bi vas i optužili za iskorištavanje dječjeg rada. Ako vlastiti stan želite pretvoriti u poslovni prostor – morate staviti oznake za izlaz, kao do sada to niste znali! Jedan od glavnih uzroka Brexita je upravo to da je hrpa regulacija dosadila malim obiteljskim poduzetnicima u Velikoj Britaniji!
Europska unija je potreba – ali ne ovako birokratizirana
Je li izlazak ili raspad EU-a rješenje? Nije! U današnje vrijeme velikih gospodarskih integracija Europa bi bez ujedinjenja bila izgubljena. Zamislite da se vrate sve te granice, granične kontrole, različiti tehnički standardi, radne dozvole, carine, različite valute, tečajevi, mjenjačnice… U svijetu u kojem ima sve više gospodarskih giganata, u kojemu rastu cijela nova gospodarska carstva – ponovno podijeliti Europu značilo bi pretvoriti je u turistički park za ostatak svijeta. Možda bi njemačka privreda izdržala, ali drugi – teško. Europa u smislu gospodarske integracije u globalnom svijetu nema alternative. Čak će i Britanija skupo platiti izlazak, makar je u sasvim drugom položaju – britanska kraljica je suveren i Kanade i Australije i Novog Zelanda, a također je na čelu Commonwealtha, zajednice 53 države, s kojima postoje posebni politički i gospodarski odnosi!
Međutim, ono što se događa, a što od Europske unije stvara birokratsku, mrsku i prereguliranu naddržavu u kojoj teško prolaze nove ideje i gdje neće doći niti jedna svjetski važna firma je želja da se regulira sve i svašta na području cijele Europe. Apsolutistička želja potpune regulacije svega, protivna liberalnim idejama Europe (i gospodarskim i političkim), našla je svoje plodno tlo u europskoj birokraciji – dobro plaćenoj, iznutra umreženoj i vrlo pametnoj, kada se radi o njihovim interesima.
Dobar primjer za to je nova regulacija audiovizualnih usluga. Vijest smo imali prije par dana.
U Europi žele kontrolirati i što gledate na TV-u
U jednoj Americi ako se želite baviti filmom ili imati radijsku ili televizijsku stanicu, to je vaša osobna stvar. Možete snimati u nekom od velikih studija, no možete biti i neovisni i prikazivati film u neovisnim kinima, možete imati radio-stanicu na kojoj ćete puštati samo hrvatski dance ili srpske cajke, nikoga nije briga dok to sami financirate ili nađete nekoga da vas financira. Postoje ograničenja što se tiče golotinje i nasilja i to je to. Slično je u većini razvijenog svijeta, osim naravno u Europskoj uniji. U državama EU-a imate pravila koliko morate emitirati domaćeg programa i glazbe, a štoviše, ako emitirate televizijski signal, morate dijelom novca financirati nešto što se zove nacionalni program, posebne fondove koji služi poticanju domaćeg stvaralaštva i domaće kulture.
Kako klasičnu televiziju mladi sve manje gledaju i postavlja se pitanje kada će se pojaviti generacije kojima će se sve teže objašnjavati zašto europske zemlje plaćaju televizijsko emitiranje koje se sve manje gleda, političari su se sjetili – idemo sada nametnuti obvezu „europskog programa“ Netflixu i Amazonu, a također i obvezu da plaćaju u europske fondove za izradu „domaćeg“ programa.
Iako Netflix prvi ima europske emisije, kvalitetna BBC produkcija je jako zastupljena, a kupljena je čak i jedna hrvatska serija – političari (poticaj je uglavnom došao iz Francuske) sjetili su se kako bi trebalo natjerati te platforme da europske sadržaje ravnopravno predstavljaju, iako se „predstavljanje sadržaja“ na Netflixu temelji na algoritmima, tj. na onome što sami gledate. Ako gledate Star Trek, ponudit će vam SF serije, ako gledate dokumentarce o prirodi, ponudit će vam još više takvih, dakle potpuno sukladno vašim željama. Međutim, neki političari se valjda toga groze – zamislite, vi sami birate što ćete gledati, računalo prilagođava ponudu vašem ukusu, pa eto mora ponuditi „ravnopravno“ i neke europske serije, ne zato što ih volite, već zato što se tako „mora“.
Birokrati vole upravljati tuđim životima
Cijela priča europskih političara se temelji na tome da ste vi kao osoba nesposobni izabrati, pa ako volite komedije, uz nekoliko američkih i pokoju britansku, uredno će vam se morati pojaviti hrvatska ili češka. Netflix će to sigurno riješiti – postoji po Europi tisuće sati starog materijala, pa će se kupiti češke, mađarske ili stare jugoslavenske serije, prvi „Bolji život“ ima hrpu epizoda da ispuni formalnu satnicu, a i hrvatskih „humorističkih serija“ koje su za plakat ima na tone.
Cijenu te kupnje – platit ćete vi. Dodatno, ovaj model će tražiti prikupljanje sredstava od Netflixa za financiranje „europske proizvodnje“, pa nije čudo da su ga europski birokrati objeručke prihvatili: Netflix će nešto platiti na razini EU-a, onda će to neki EU uhljebi dijeliti po državama, pa kontrolirati kako se sve provodi, pa ići na seminare u Monte Carlo ili Dubrovnik, pa hvatati devizne dnevnice u svih 28, odnosno sutra 27 članica (makar moguće da Velika Britanija i ostane u nekom sporazumu pa bude i dalje 28).
Svaka nova regulacija rađa nove uhljebe
Ukratko – čim se političari sjete nešto regulirati, a sada su se sjetili Netflixa i sličnih servisa jer ugrožavaju klasične televizije, onda to birokratski uhljebi objeručke prihvate. To znači nova regulacija, nov novac koji će dijeliti, novi službenici koji će to sve raditi i naravno nova šefovska mjesta za službenike koji su u tim djelatnostima već sada, pa će rukovoditi tim novim službenicima. Netflix i drugi će se prilagoditi, na način da će otkupiti nove serije koje nećete gledati (jer da ih hoćete gledati, kupili biste ih i bez da pitaju uhljebe koji zarađuju od vašeg gledanja), a cijeli cirkus oko troškova i novih plaćanja – bit će prebačen na pretplatnike. Firme funkcioniraju tako da planiraju određenu dobit, ako su troškovi veći, onda će te troškove prebaciti u cijenu usluge.
Zato za svaku novu regulaciju koju izmisle neki političari – uhljebi kažu samo i jedno: „Bravo!“, i zato se Europska unija pretvara u nadnacionalno birokratizirano čudovište, a ne učinkovitu i gospodarski efikasnu zajednicu naroda, što bi u ovom svijetu trebala biti. Birokrati to vole – njima daje moć i utjecaj i veće plaće, a vi na kraju plaćate. Svaku novu regulaciju u konačnici plaćate – jer uvođenje, provođenje i nadzor iste košta. Iako neke regulacije imaju smisla, primjerice ukidanje roaminga koji je bio posljedica svojevrsnog oligopola – neke poput ove su potpuno besmislene i na štetu vas koji koristite usluge videa na zahtjev, koji će postati skuplji.
Europsku uniju trebamo, no ona, čini se, ne ide putem jačanja tržišta i osobnih sloboda, već putem potpune birokratizacije i kontrole – i nismo sigurni kako to zaustaviti. Ako se ovako nastavi, dobre firme će početi napuštati EU, a to znači da ćemo postati kontinent za izlete onih koji su radili pametnije od nas. Recimo Južna Koreja. Usporedite KIA automobile prije 20 godina i danas i bit će vam potpuno jasno o čemu govorim.
Goran Vojković
Index.hr
