Europa se raspada pred našim očima – to je bit manifesta kojim se tridesetoro pisaca, intelektualaca, dobitnika Nobelove nagrade obratilo europskoj javnosti u dramatičnom apelu za očuvanje osnovnih vrijednosti Europe.
Taj je manifest, nedavno objavljen u europskim medijima, pokrenuo velike reakcije i rasprave. Europski birokrati ocijenili su taj tekst kao ”katastrofičarski”, dok javnost reagira podijeljeno – ili pak nikako – kao kod nas.
Manifest, što ga je sastavio francuski filozof Bernard-Henri Lévy, polazi od toga da je ideja Europe u opasnosti. Sa svih strana dižu se kritike, osude i psovke koje se obaraju na ideju i praksu ujedinjene Europe. ”Dosta Europe”, moramo pronaći našu izgubljenu ”nacionalnu dušu”, naš ”izgubljeni identitet”.
Takvi i slični slogani ujedinjuju populiste, nacionaliste, rasiste i političke demagoge koji, koristeći populistički plimni val, stječu sve više sljedbenika.
Europu, kaže Lévy, napadaju lažni proroci opijeni resantimanom i delirijem za osvajanjem svjetla pozornice, a napustila su je dvojica velikih saveznika koji su je u prošlom stoljeću dva puta spasili od suicida: jedan preko Kanala, a drugi preko Oceana, ostavivši ju na nemilost drskog uplitanja kremaljskog stanara.
U takvoj opasnoj atmosferi će se u svibnju ove godine održati europski izbori koji obećavaju najgore rezultate koje možemo zamisliti. Oni će, najvjerojatnije, donijeti pobjedu baš onima koji žele brodolom Europe, a oni koji još uvijek vjeruju u ostavštinu Dantea, Erazma, Goethea i Komenskoga bit će neslavno poraženi.
Trijumfirat će politika prezira prema kulturi i ljudskoj inteligenciji dajući glas eksplozijama ksenofobije i antisemitizma. Na naše glave sručit će se prava katastrofa.
Lévy, jedan od francuskih ”novih filozofa”, medijski je razvikan, ali su njegovi radovi istovremeno i dokument jedne intelektualne Europe.
Pogotovo mi ovdje, na rubovima gdje se miješaju Centralna Europa i Balkan pod imenom ”zapadni Balkan”, ne bismo smjeli zaboraviti tko je Lévy i što je učinio tijekom olovnih godina brojnih ratova na tlu bivše Jugoslavije.
On je bio jedan od prvih francuskih intelektualaca koji je pozivao na vojnu intervenciju protiv srpske vojske u Bosni i Hercegovini devedesetih godina skrenuvši pažnju Europe na koncentracijske logore u BiH i na opsadu Sarajeva, u kojoj su se suprotstavili srpski nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji služi na čast Europi.
Pridružio se Pascalu Bruckneru u buđenju europskog javnog mnijenja u odnosu na krvava zbivanja na području bivše Jugoslavije polemizirajući s njim o nacionalističkim ideologijama koje je rat u bivšoj Jugoslaviji probudio, od srpske pa sve do hrvatske, što ga je učinilo vrlo kritičnim i prema Franji Tuđmanu, zato jer je ”od partizana i antifašista postao nacionalsocijalist”.
U tom grmu leži zec, pa je valjda to glavni razlog da je njegov manifest tako glatko prešućen u vladinim, ”državotvornim” medijima.
Lévy je okupio europske patriote koji razumiju što se ovdje, u Europi, sada zbiva. Tričetvrt stoljeća nakon poraza fašizma i trideset godina nakon pada Berlinskog zida otvara se nova bitka za civilizaciju.
Tom njegovom apelu za sudjelovanje u ovoj novoj bitci za spas europske civilizacije pridružila su se brojna zvučna imena intelektualaca koji se identificiraju s Europom koja je nastala na ruševinama nacizma, fašizma i dogmatskog komunizma.
Među tim imenima naći ćemo Svjetlanu Aleksijevič iz Minska i Hertu Müller iz Berlina, Orhana Pamuka iz Istanbula, Elfriede Jelinek iz Beča, Davida Grossmana iz Jeruzalema, Ismaila Kadarea iz Tirane, Marija Vargasa Llosu iz Madrida, György Konrada iz Debrecina, Milana Kunderu iz Praga, Roberta Saviana iz Napulja, Adama Michnika iz Varšave, filozofkinju Agnes Heller iz Budimpešte, Iana McEwana iz Londona, Claudija Magrisa iz Trsta, Roba Riemena iz Amsterdama, Salmana Rushdiea iz Londona i brojna druga imena koja služe na čast Europi i europskoj kulturi.
A iz naših krajeva? Potpisnik manifesta o spasu Europe je bosansko-hercegovački pisac Abdulah Sidran – i nitko drugi. Treba razumjeti da je, možda zbog žurbe, a možda i zbog nehotičnog propusta, izostavljeno i mnogo imena onih koji bi s ovih naših područja rado pristupili ovom manifestu.
Padaju mi na pamet Dubravka Ugrešić kao i Slavenka Drakulić, Miljenko Jergović i ne samo oni, već i niz mlađih pisaca koji su svojim antinacionalističkim, antirasističkim i antifašističkim stavovima potvrdili pripadnost europskoj kulturi i tako osvjetlali obraz i svojoj domovini Hrvatskoj, trenutačno pod naletom svojih domaćih suverenista i eurofoba.
Lévy je u svojem manifestu zorno usporedio zablude da će Europa nastati sama od sebe – a to je bila zabluda i Jeana Moneta, samo što je on mislio na snagu ekonomskih interesa – sa svojevremenom garibaldijevskom zabludom da će se ”Italija napraviti sama od sebe”.
Upravo suprotno – za opstanak ove ideje Europe mira, demokracije i sloboda valja se itekako boriti i suprotstavljati se plimnom valu koji prijeti, kao što najavljuje jedan od najrazvikanijih lidera ove anti-Europe Viktor Orban, da će svibanjski izbori za Europski parlament biti oproštaj s ”liberalnom demokracijom”.
Pred takvim najavama njega i njegovog idejnog partnera Poljaka Jaroslawa Kaczynskoga i talijanskog novog Ducea Mattea Salvinija nikakav katastrofizam nije pretjeran.
U ovoj krizi europske savjesti i prijetnji gušenja liberalne demokracije leži prijetnja kakve nije bilo još od tridesetih godina prošlog stoljeća.
Nedostaje, međutim, jedna precizna kvalifikacija koja bi još čvršće ujedinila ove užasnute protivnike zvučnih imena: nije dovoljno identificirati nacionaliste, populiste, ksenofobe, suvereniste kao protivnike ideje europske demokracije i slobode, već je potrebno učiniti još nešto – identificirati zajednički nazivnik svih tih pojava, kao što to čini Madeleine Albright, Amerikanka čvrstih europskih korijena, u svojoj novoj knjizi ”Fašizam: jedna opomena”, a to je – novi fašizam koji se valja iza brda.
Njemu se može suprotstaviti samo jedan široki, masovni, europski antifašistički front.
***
Potpisnici manifesta:
Svetlana Aleksijevič, Vassilis Alexakis, Anne Applebaum, Jens Christian Grøndahl, David Grossman, Agnès Heller, Elfriede Jelinek, Ismaïl Kadaré, György Konrád, Milan Kundera, Bernard-Henri Lévy, António Lobo Antunes, Claudio Magris, Ian McEwan, Adam Michnik, Herta Müller, Orhan Pamuk, Rob Riemen, Salman Rushdie, Fernando Savater, Roberto Saviano, Eugenio Scalfari, Simon Schama, Peter Schneider, Abdulah Sidran, Leïla Slimani, Colm Tóibín, Lyudmila Ulitskaya, Mario Vargas Llosa i Adam Zagajewski.
AUTOR: DAMIR GRUBIŠA
autograf.hr
