28. juni (lipanj) (28.6.) je 179. dan godine po gregorijanskom kalendaru (180. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 186 dana.
Događaji
1914 – Atentat na prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu, što je izazvalo početak Prvog svjetskog rata
1918 – Versajski ugovor, kraj Prvog svjetskog rata
1921 – Kralj Aleksandar I Karađorđević proglasio novi ustav Kraljevine SHS – Vidovdanski ustav
1989 – Proslava 600. godina od Kosovske bitke – poznati govor Slobodana Miloševića i početak novog velikosrpskog pokreta.
2001 – izručenje Slobodana Miloševića sudu za ratne zločine u Haagu
Rođeni
1478 – Ivan, princ od Asturije
1491 – Henrik VIII, engleski kralj
1577 – Peter Paul Rubens je bio značajna osoba baroknog slikarstva 17. stoljeća i pokretač novog slikarstva pokreta, boja i senzualnosti. Najpoznatiji je po svojim protureformatorskim oltarnim slikama, portretima, pejzažima, i povijesnim slikama mitoloških i alegorijskih tema.
Uz veliki studio u Antwerpenu gdje je stvarao slike popularne kod plemstva i kolekcionara cijele Europe, Rubens je bio klasično obrazovan u humanističkoj školi, sakupljač umjetnina i diplomat koji je proglašen vitezom od kraljeva Filipa IV. Španjolskog i Karla I. Engleskog.
Rubens je rođen u Siegenu, Njemačka, od roditelja Jana Rubensa i Marije Pypelincks. Njegov otac i majka kalvinisti pobjegli su iz Antwerpena u Koln 1568. godine nakon pojačanih vjerskih previranja i progona protestanata za vrijeme španjolske vladavine Nizozemskom Fernanda Álvareza od Toleda, trećeg vojvode od Albe.
1712 – (na slici) Jean Jacques Rousseau (Ženeva, 28. lipnja 1712. – Ermenville, 2. srpnja 1778.), francuski književnik i politički filozof. Protivi se ograničenjima civiliziranog društva i zagovara povratak prirodi.
Preživjevši nesretno djetinjstvo bježi iz roditeljskog doma gospođi de Warens koja ga obraća na katolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica vrši dugi niz godina na njega snažan utjecaj. Od tada pa sve do smrti Rousseau će imati život pun obrata te rastrgan proturječnostima između snova i stvarnosti i koji je pri kraju zamračen jakom razdražljivošću i neurotičkim priviđenjima.
Rousseau se kao šegrt, lakej, nastavnik glazbe, prepisivač nota i kućni učitelj, uvijek djetinjski plah i vođen zakonima srca mučno se probijao kroz svoje doba luksuza, galantnih i šupljih salonskih konverzacija, vlasulja i društvenog parazitima. Godine 1742. upoznaje u Parizu Diderota i druge enciklopediste, ali se ubrzo s njima razilazi. U svom prvom djelu Discours sur les arts et les sciences daje 1749. godine negativan odgovor na nagradno pitanje dižonske akademije o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljšanju morala. Taj je spis otkriće za Pariz i Rousseau preko noći postaje slavan.
No, uskoro bježi od pariške buke i konvencionalnih društvenih obaveza i u Ženevi se združuje s priprostom Thérese Levasseur, s kojom dugo živi u prirodnom braku (vjenčali su se tek 1768. godine). U Eremitageu, sjeverno od Pariza, u idiličnom ambijentu male kućice okružene vrtom, piše Discours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi les hommes, skicu o povijesnom razvojnom putu čovječanstva. Društveno i tjelesno blizu sloma odlazi 1761. godine na malo imanje u Montmorencyju i tu dovršava svoja djela: Julie ou la nouvelle Héloise, Du contrat social ou principies du droit politique i Émile ou sur l'éducation. Ta su djela izazvala bijes službene Francuske te pariški sud izadje nalog za njihovo spaljivanje i Rousseaovo hapšenje. Bježeći pred progonima i pateći od unutarnjih moralnih kriza Rousseau postaje bolesnik koji sumnja u sve pa i u svoje najintimnije prijatelje. Na Humeov poziv odlazi u Englesku i tamo piše šest knjiga. Praćen manijom proganjanja vraća se u Francusku i dovršava posljednje djelo Reveries du promeneur solitaire, u kojem se očituju i neki znakovi šizofrenije. Samotni bolesnik nedugo zatim umire premoren fiktivnim i stvarnim progonima. Preminuo je 2. srpnja u mjestu Ermenville u blizini Pariza.
Zanimljiva su njegova filozofska stajališta pa ta je tako čovjek, po Rousseau, od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu sav napredak znanosti, umjetnosti, tehnike i privrede znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: “Ovo je moje” i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je pravi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: “Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!”.
Čovjek je rođen slobodan, a ipak svugdje je u okovima! – u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauov politički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske države u kojoj opća volja (volonté généralé – koja, međutim nije identična s voljom svih – volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Budući da znanost i kultura rađaju mnog zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem paskvalovske logique de coeur on je ne samo neposredno utjecao na Kanta, Schillera i Goethea već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare 18. pa i 19. stoljeća.
1807 – Anton Philipp Reclam, njemački izdavač
1867 – Luigi Parandello (fon. Luiđi Pirandelo), Italijanski pisac rođen je 28. juna 1867. u Agrigentu na Siciliji. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1934. Jedan od najznačajnijih dramskih pisaca 20. vijeka. Napisao je 44 drame, sabrane pod naslovom „Gole maske“. Isprva je izazvao revolt i zabunu publike, ali je ubrzo stekao opšte priznanje i otvorio nove puteve moderne dramaturgije. Napisao je pripovjetke – „Priče za jednu godinu“, „Smrt na leđima“, romane – „Pokojni Matija Paskal“, „Njen muž“ i drame – „Đakomino“, „Henri IV“, te najpoznatiju „Šest lica traže pisca“. Umro je 1. decembra 1936. godine u Rimu.
1926 – Mel Brooks, američki glumac, režiser, scenarist i producent
1944 – Aleksandar Ristić, bosanskohercegovački fudbaler i trener
Umrli
1568 – Primož Trubar, slovenski protestanski duhovnik, spisatelj i prevodilac
1914 – Franjo Ferdinand (njemački: Franz Ferdinand Karl Ludwig Josef; 18. decembar 1863 – 2. juni 1914) je bio nadvojvoda Austrije-Este i presumirani nasljednik krune Austrijskog carstva, te Ugarskog i Češkog kraljevstva. Atentat na Franju Ferdinanda u Sarajevu je bio zvanični uzrok Prvog svjetskog rata.
1967 – Oskar Maria Graf, njemački književnik
1968 – Otto Hahn (Frankfurt am Main, 8. mart 1879. – Göttingen, 28. juni 1968.), njemački hemičar i fizičar.
Zajedno sa Fritzem Strassmanom otkrio je 1939. cijepanje jezgre atoma urana pomoću neutrona, čime je otvorio eru atomskih reaktora, koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako “otac atomske bombe”, Hahn je protivnik atomskog naoružanja. Godine 1944. dobio je Nobelovu nagradu za hemiju.
Praznici
Vidovdan
Wikipedia
