Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 21. septembar

21. septembar (rujan) (21.9.) je 264. dan godine po gregorijanskom kalendaru (265. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 101 dan.

Događaji

1784. – Izašle su prve dnevne novine u SAD-u (Penns Packet & General Advertiser).
1792. – Proglašena je prva Francuska republika.
1930. – Johann Ostermeyer patentirao je blic.
1951. – Čehoslovački atletičar Emil Zatopek postavio je rekord pretrčavši 15.000 metara za 44 minuta i 54.6 sekundi.
1964. – Malta je dobila nezavisnost od Britanije.
1976. – Grupa “Wings” održala je koncert u Zagrebu.

Rođeni

1840 – Murat V, sultan Osmanskog carstva
1842 – Abdulhamid II, sultan Osmanskog carstva
1853 – Heike Kamerlingh Onnes, holandski fizičar
1866 – Herbert George Wells, britanski književnik
1906 – Aristoteles Onassis, grčki brodovlasnik
1931 – Larry Hagman, američki glumac
1934 – Leonard Cohen, kanadski kantautor
1947 – Stephen King, američki književnik
1950 – Bill Murray, irsko-američki glumac, režiser i producent
1951 – Aslan Alijevič Mašadov, čečenski političar i državnik
1952 – Anneliese Michel, žrtva egzorcizma
1958 – Milan Mladenović,Muzičar,vođa grupe Ekatarina Velike
1966 – Kiefer Sutherland, kanadski glumac

Umrli

19 p.n.e. – (na slici) Publije Vergilije Maron (Publius Vergilius Maro, 15. oktobar 70 p.n.e. — 21. septembar 19 p.n.e. Kalabrija) prvosvećenik je rimske poezije i Augustove restauracije. Pripada vremenu prvog rimskog imperatora i Cezarovog nasljednika Oktavijana Augusta.
Vergilije je rođen 15. oktobra 70 p.n.e. u selu Andes blizu Mantove (Mantua), u sjevernoj Italiji. U ovome kraju ima keltskih i ilirskih naselja, pa latinitet Vergilijevog imena nije sasvim pouzdan. Nije bio iz imućne porodice, ali je od mladosti veoma pažljivo obrazovan. Za to se pobrinuo njegov otac. Mladost je Vergilije proveo djelomično u školama Kremone i Milana. Potom je prešao u Rim gde je studirao retoriku, medicinu i filozofiju, prvenstveno Epikurovu kod epikurovca Sirona. Zbunjivi i stidljivi Vergilije nije imao uspjeha kao javni govornik. U Rimu je Vergilije drugovao sa elegičarem Kornelijem Galom, sa historičarem Asinijem Polionom i sa Alfenom Varom, koji je po svoj prilici pisao pjesme. Ovim prijateljima posvetio je neke od svojih Pastirskih pjesama, i to Galu desetu, Polionu četvrtu i osmu, Varu devetu. Uskoro postaje prijatelj uglednog i bogatog Mecene, zapravo Maecenasa, potomka kraljevske etrurske loze. Postaje i intiman prijatelj pjesnika Horacija.
Posljednjih deset godina života proveo je Vergilije većinom blizu Napulja, a ponekad i na Siciliji. Godine 19 p.n.e. polazi na put u Grčku i Anadol s namjerom da upozna te krajeve prije nego dovrši spjev Eneidu i posveti se potom sasvim filozofiji, jer ga ova želja iz mladosti nije napustila. U Ateni se nađe sa Augustom koji ga nagovori da se vrati. Krhka zdravlja, Vergilije se već u Grčkoj razboli, stigne lađom do Brundisija u Kalabriji gdje umre 20. septembra 19. p.n.e. Njegovo tijelo prenesu do Napulja i tu sahrane. Bio je, kažu, seljačkog lika, omanji i punačak, ali krhkog zdravlja. Tih, skroman i jako stidljiv izbegavao je javnost, pa su ga stoga zvali Parthenias.

1327 – Edvard II, engleski kralj.
1558 – Karlo V, španski kralj i car Svetog Rimskog Carstva

1860 – Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer; 22. februar 1788 – 21. septembar 1860), bio je njemački filozof. Bio je jedan od najbitnijih filozofa devetnaestog vijeka, najpoznatiji po svom djelu “Svijet kao volja i predodžba” (Die Welt als Wille und Vorstellung). Ovaj filozof je bio poznat po tome što je bio iracionalista, filozofski pesimista i otvoreni mrzitelj Hegela. Pod uticajem Kanta prihvatio je mišljenje da je svijet produkt subjekta. Smatrao je da je sve privid, varka i da zato ne treba tražiti suštinu u pojavnom, vidljivom svijetu. Svojim pesimizmom Šopenhauer je uticao na kulturu devetnaestog vijeka, posebno na umjetnost (Wagner).
Šopenhauer je smatrao da je bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja. Volja je bit svijeta i ona je organske i neorganske prirode. Volja sve pokreće, ona je gospodar, a intelekt sluga, a to je Šopenhauer obrazložio time što je rekao da ono što proturiječi srcu ne ulazi u glavu. Pojavne stvari su zakonite, volja ne podliježe zakonu, ona je slijepi nagon. Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena, pa je bol neminovna.
Ovaj njemački filozof je tvrdio da kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako je čovjekov život samo smjena boli i dosade. Historija čovječanstva je besciljno lutanje i nema napretka. Šopenhauer vidi jedini izlaz u askezi, odricanju od života i utapanjem u nirvanu (ovdje je vidljiv uticaj filozofije Indije). Još jedan način oslobađanja od boli je u bezinteresnom doživljaju umjetnosti.
Šopenhauer je poznat po svom eseju Über die Weiber, u kojem je izrazio svoje neslaganje sa takozvanim “teutonsko-krišćanskim” odnosom prema ženama. On je tvrdio da je ” ženina priroda da služi”, i protivio se Šilerovoj poemi u čast ženama, Würde der Frauen. Međutim, esej daje dva komplimenta i to: “žene su razboritije u svom sudu od muškaraca” i da su suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumačeno kao slabost, a ne kao vrlina.
Ova veoma netolerantna mišljenja o ženama su u kontrastu sa Šopenhauerovim, mnogo liberalnijim, pogledima na društvene probleme: bio je strogo protiv tabua o problemima kao što su samoubistvo i mazohizam i osudio je postupanje sa afričkim robovima.

1991 – Ante Paradžik, hrvatski političar

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close